Specifičnosti socijalnog rada s osobama s invaliditetom

Nerina Tolj

Leonka Bošnjak-Čovo

Slavko Kraljević

Hrvatska udruga socijalnih radnika Splitsko-dalmatinske županije 

Izazovi socijalnog rada s osobama s teškoćama mentalnog zdravlja 

Nakon dugogodišnje prakse i dobrog poznavanja sustava socijalne skrbi i struke socijalnog rada imamo potrebu iznijeti neka zapažanja o ozbiljnim poteškoćama u svakodnevnom radu socijalnih radnika na području mentalnog zdravlja u Splitu, drugom po veličini gradu u RH.

Nemogućnost sustava zdravstva i socijalne skrbi da adekvatno zadovolji potrebe korisnika.

Neučinkovito iscrpljivanje socijalnih radnika u rješavanju problematike.

Zakonska regulativa i praksa u zbrinjavanju osoba s teškoćama mentalnog zdravlja (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama).

Nasilje u obiteljima u kojima žive osobe s teškoćama mentalnog zdravlja, nasilje prema njima kao i nasilje među njima.

Educiranost socijalnih radnika u radu s osobama s teškoćama mentalnog zdravlja.

Cilj ovog izlaganja je predstaviti složenost ove problematike i ukazati na ulogu zdravstva, policije, pravosuđa te na potrebu povezivanja tih sustava sa sustavom socijalne skrbi. U izlaganju će biti ponuđene i neke smjernice učinkovitijeg djelovanja u praksi, koje se odnose na poticaje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi u smjeru povezivanja i usklađivanja drugih sustava u skrbi za osobe s teškoćama mentalnog zdravlja, permanentno educiranje socijalnih radnika na tom području, poticanje udruga civilnog sektora na uključivanje u rad ovog područja te senzibiliziranje javnosti i rad na promjeni stavova javnosti.

____________________________________________________________________

Jasna Lesički

Centar za rehabilitaciju Stančić 

Individualni plan za osobe s intelektualnim teškoćama 

Uvođenjem socijalnog modela u sustav socijalne skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama razvija se potreba za kreiranjem inovativnih metoda rada utemeljenim na poštivanju njihovih ljudskih prava. Značajan iskorak na tom području je izrada individualnog plana skrbi.

Metoda se počela razvijati u Kanadi i Velikoj Britaniji osamdesetih godina i poznatija je pod nazivom case menagment, a temelji se na stručnoj procjeni potreba klijenata kako bi se mogli osigurati potrebni financijski resursi.

Prva teorijska razmatranja o nacrtu psihosocijalne skrbi u susjednoj Sloveniji javljaju se 1995. godine, da bi se nekoliko godina kasnije model oživotvorio u praksi pod nazivom «Osobni nacrt».

Tijekom edukativnog boravka u Zavodu Hrastovec upoznala sam njihov model koji mi je poslužio za izradu našeg modela, prilagođenog našem kulturološkom podneblju i vremenu u kojem djelujemo.

Osobe s intelektualnim teškoćama u Hrvatskoj su prema izvješću o društvenom razvoju «Hrvatska 2006.» u najvećoj mjeri obespravljene i socijalno isključene, najčešće lišene poslovne sposobnosti, koja je pretpostavka za ostvarenje temeljnih ljudskih prava.

Sukladno tome, osnovni cilj izrade individualnog plana je pružanje odgovarajuće, stručne potpore osobi s intelektualnim teškoćama u jačanju njezine asertivnosti i u usvajanju vještina samozastupanja kako bi mogla sama definirati vlastite životne ciljeve i ostvariti život kakav želi.

U suštini, radi se o prijenosu moći sa struke na klijenta i njegovom pozicioniranju da sam u što većoj mjeri odlučuje o vlastitom životu.

___________________________________________________________________

Maja Laklija

Kristina Urbanc

Studijski centar socijalnog rada

Pravni fakultet, Zagreb 

Doživljaj vlastitog tijela i seksualnost u adolescenata s motoričkim oštećenjem 

Tijekom adolescencije fizički izgled i promjene koje se događaju uslijed maturacije postaju, između ostalog, temelj na kojem se gradi identitet. Mlada osoba s motoričkim ili drugim oštećenjima u razdoblju formiranja identiteta može doživljavati svoje tijelo manje vrijednim, svoje sposobnosti umanjenima, a sebe u cjelini inferiornijom, uspoređujući se s vršnjacima bez navedenih poteškoća. Adolescenti s motoričkim oštećenjima suočavaju se s ograničenom slobodom kretanja, ograničenim sadržajima provođenja slobodnog vremena i ograničenim socijalnim kontaktima. Nadalje, ovisniji su o obitelji i/ili instituciji te općenito o tuđoj njezi i pomoći, što može u potpunosti onemogućiti ili otežati prepoznavanje i zadovoljenje potreba za privatnošću, bliskošću, a kasnije i intimnim partnerskim vezama. Budući da su opasnosti od neprepoznavanja i zanemarivanja teme o tjelesnim aspektima identiteta i seksualnosti populacije mladih s motoričkim ili drugim oštećenjima brojne i složene, namjera autorica je da ovim izlaganjem skrenu pažnju na pojedine aspekte doživljavanja vlastitog tijela i seksualnosti, kao i mitova kada su u pitanju mladi s motoričkim oštećenjima.