Specifičnosti socijalnog rada s obiteljima
Marina Ajduković
Branka Sladović Franz
Studijski centar socijalnog rada
Pravni fakultet, Zagreb
Tanja Radočaj
UNICEF Hrvatska, Zagreb
Kvalitetne rane intervencije s obiteljima u kojima su djeca pod rizikom: iskustva projekta UNICEF-a Hrvatska
U Hrvatskoj se nije sustavno ulagalo u razvijanje kvalitetnih i djelotvornih ranih intervencija u obitelji koje nisu u stanju pružati odgovarajuću skrb djeci. U okviru akcije „Svako dijete treba obitelj“ UNICEF je posvetio pozornost konceptualizaciji ranih intervencija i unapređenju nadzora izvršavanja roditeljske skrbi. Projekt „Edukacija djelatnika sustava socijalne skrbi o ranim intervencijama s obiteljima pod rizikom za izdvajanje djece i psihosocijalni rad s obiteljima iz kojih su djeca izdvojena“ trajao je od 2006. do 2007. godine na području četiri CZSS-a – Našice, Osijek, Vinkovci i Virovitica. Projekt se odvijao u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi. Ciljevi su bili 1. razraditi kriterije za procjenu rizika po dijete u obitelji, 2. razraditi kriterije za procjenu i praćenje kompetentnosti i potencijala za promjenu roditelja koji su izvrgnuti riziku od izdvajanja djeteta iz obitelji te 3. unaprijediti konceptualizaciju i provođenje nadzora izvršavanja roditeljske skrbi.
Neposredni rad je imao obilježja: 1. akcijskog projekta - akcijski aspekt uključivao je i neposredan rad s obiteljima i djecom u rizičnoj situaciji i obiteljima iz kojih su djeca već izdvojena kao sastavni dio projektnih aktivnosti (npr. baby-fitness radionice, provedba mjere nadzora izvršavanja roditeljske skrbi utemeljena na sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni), 2. edukativnog projekta – provedena je izobrazba i supervizija stručnjaka, i 3. razvojnog projekta – razvio se model djelotvornijeg rada u području ranih i ciljanih intervencija s obiteljima u kojima je ugrožen razvoj djece. Razvijeni su stručni materijali (instrumenti za procjenu u socijalnom radu, predlošci za izradu sveobuhvatne obiteljske procjene, priručnik i drugo). Detaljno će biti prikazani model rada s rizičnim obiteljima te ishodi i evaluacija ovog projekta.
____________________________________________________________________
Željka Barić
Sanja Devčić
Maja Pataky
Dom Duga Zagreb
Resursi i izazovi u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja
U radu ćemo prikazati specifičnosti posla socijalnog radnika u ustanovi za pružanje pomoći žrtvama obiteljskog nasilja. Mišljenja smo da je rad u takvim ustanovama izazov za struku jer je riječ o još nedovoljno istraženom području te ćemo se osvrnuti na široke mogućnosti i izazove koje nudi bavljenje problematikom nasilja u obitelji s aspekta socijalnog rada. Pri tome ćemo se posebno osvrnuti na poslove pokretanja postupaka za ostvarenje prava koja žrtva obiteljskog nasilja ima, a koja proizlaze iz pozitivnih pravnih propisa te na izradu sigurnosnog plana za vrijeme izlaska iz ustanove, traženja posla itd. Žrtve obiteljskog nasilja su, naime, često u velikom raskoraku upravo u tom dijelu jer su tijekom godina postale ekonomski ovisne o partneru, a nerijetko nemaju dovoljno podrške vlastite obitelji.
Posebno važnim na ovom području smatramo timski rad kojim se može ostvariti postavljanje pozitivnih ishoda u budućnosti i promjena ustaljenih obrazaca ponašanja kod žrtava obiteljskog nasilja. U mnogim se poslovima na ovom području rada nadopunjuju i isprepliću uloge psihologa i socijalnog radnika, naročito kada je riječ o izradi sigurnosnog plana prilikom izlaska žrtve obiteljskog nasilja iz ustanove (npr. pri planiranju budućeg života korisnice i njene djece, načina raspoređivanja novca i podmirivanja troškova, prevencije mogućnosti susreta s počiniteljem nasilja te planiranja koraka u slučaju da do susreta s počiniteljem dođe).
Smatramo da je doprinos socijalnog radnika u ustanovama za smještaj žrtava obiteljskog nasilja odličan primjer napretka struke i njene modernizacije, te ćemo posebnu pažnju u radu posvetiti potrebi dodatne edukacije.
___________________________________________________________________
Franjo Šaban
Alenka Ljubešić
Centar za socijalnu skrb Sisak
Postupak posredovanja prije razvoda braka – prikaz modela
Razvodi brakova sve su češći, a time i potreba da se bračnim partnerima u postupku posredovanja pruži stručna pomoć s ciljem otklanjanja bračnih nesuglasica, upoznavanja partnera s pravnim posljedicama razvoda braka i postizanja njihova suradnog odnosa u roditeljskoj skrbi.
U postupku posredovanja klijenti se nastoje usmjeriti na njihovu budućnost, psihički i socijalno osnažiti obje strane kako bi što odgovornije preuzele daljnju skrb nad djecom i orijentirati ih da samostalno postignu održivo rješenje. Posredovatelj se trudi da se klijentima omogući proces medijacije, odnosno postizanje sporazuma vezanog uz ostvarivanje roditeljstva, kao i što realnije sagledavanje postojeće situacije u odnosu na njihovu djecu. Postupak provode psiholog i socijalni radnik.
U postupku se nastoji proći s klijentima kroz pitanja s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti, na koji način će ostvarivati susrete i druženje s roditeljem s kojim ne živi te kako će riješiti pitanje uzdržavanja. U najviše 8 susreta s klijentima se radi prema određenom redoslijedu radnji, vezanih uz svaki korak postupka, pri čemu se posebna pažnja posvećuje susretima s djecom i radu na smanjivanju njihove traumatizacije rastavom braka roditelja. U slučaju zamjećivanja zlostavljanja ili zanemarivanja djece predlažu se odgovarajuće mjere obiteljsko-pravne zaštite.
Cilj takvog postupka posredovanja je ubrzavanje postupka razvoda braka pri sudovima, smanjenje negativnih posljedica razvoda po djecu i roditelje te prekid eventualne emocionalne manipulacije djecom od strane roditelja. Preventivni karakter tako provedenog postupka posredovanja potkrepljuju i dobiveni podaci o broju predmeta koji se na sudovima riješe dogovorom stranaka, kao i podaci o broju mjera obiteljsko-pravne zaštite koje je poduzeo CZSS.
__________________________________________________________________
Vlasta Grgec-Petroci
Mirjana Marčetić-Kapetanović
Udruga «Na drugi način»
Edukacija i priprema (potencijalnih) posvojitelja
Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuju roditeljstvo i osnivanje obitelji, a djetetu odrastanje i odgoj u sigurnom obiteljskom okruženju. U Hrvatskoj se godišnje posvoji oko 150 djece, a tijekom 2006. godine zagrebačkom Centru za socijalnu skrb podnesena su 183 zahtjeva za posvojenjem. Posvojitelji, za razliku od bioloških roditelja, moraju unaprijed pružiti garancije da imaju osobine i kvalitete koje će ih učiniti dobrim roditeljima; stoga nadležni centar za socijalnu skrb nakon provedene socijalne i psihološke obrade donosi mišljenje o podobnosti za posvojenje.
U nekim europskim i američkim državama organizirana je i samoprovjera podobnosti potencijalnih posvojitelja za posvojenje. Potencijalni posvojitelji moraju prisustvovati obaveznom edukacijskom programu, tzv. selekcijskim, pripremnim tečajevima za posvojitelje, tijekom kojih se od njih samih očekuje da prosude je li posvojenje pravo rješenje za njih. Takva praksa obveznih tečajeva za potencijalne posvojitelje u Hrvatskoj ne postoji.
U radu je prikazan program edukacije potencijalnih posvojitelja koji se u organizaciji udruge «Na drugi način» provodi od rujna 2005. godine te evaluacija realiziranih programskih sadržaja. Za potrebe ovog rada provedeno je ispitivanje među polaznicima programa primjenom kratkog upitnika (N=80) kako bi se dobio uvid u značaj edukacije za potencijalne posvojitelje. Dobiveni rezultati ukazuju na opravdanost tako izvedenog programa kao i na potrebu, važnost i značaj pripreme i edukacije potencijalnih posvojitelja prije zasnivanja posvojenja.
Namjera je autorica da ovim izlaganjem skrenu pažnju na nužnost istraživanja ovog područja u svrhu unapređenja zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.