Povezanost edukacije i prakse socijalnog rada

Vanja Branica

Kristina Urbanc

Zdravka Leutar

Studijski centar socijalnog rada

Pravni fakultet, Zagreb 

Kompetencije u socijalnom radu iz perspektive studija socijalnog rada 

Kompetencije u socijalnom radu, odnosno jasnije i preciznije određenje što bi po završetku studija profesionalci trebali moći i znati raditi, koncept je koji sve više dobiva na značaju. Promatrajući socijalni rad kroz suvrmenu međunarodnu definiciju prema kojoj je profesija usmjerena na «promociju socijalne promjene, rješavanje problema u međuljudskim odnosima i osnaživanje i oslobađanje ljudi da postignu svoju dobrobit», nameće se pitanje koje su to kompetencije potrebne stručnjacima te da li se obrazovanjem socijalnih radnika one kod studenata i razvijaju?

Pri izradi programa fakultet bi trebao anticipirati trenutne potrebe profesionalaca iz prakse socijalnog rada uzimajući u obzir društvene promjene koje se odražavaju na socijalne probleme te ulogu fakulteta u razvoju i prijenosu znanja iz područja socijalnog rada. Pitanje je u kojoj mjeri studij može i treba osposobiti studente za tekuću praksu socijalnog rada te u kojoj mjeri treba biti «ispred vremena»? Odgovor na to pitanje ne može biti jednostavan i jednodimenzionalan ukoliko uzmemo u obzir samo vremensku dimenziju studiranja (4 do 5 godina u prosjeku), razvoj znanosti i društvene promjene koje se paralelno događaju.

Polazeći od navedenih pitanja i dilema, izlaganjem će biti prikazana komparativna analiza kompetencija koje se razvijaju kroz nekoliko europskih obrazovnih programa socijalnog rada u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Velikoj Britaniji i Švedskoj. Uz to biti će prikazana i analiza kompetencija koje se kod studenata socijalnog rada nastoje razviti postojećim obrazovnim programom Studijskog centra socijalnog rada. Analiziran je sadržaj svih kolegija, obveznih i izbornih, na preddiplomskom studiju (N=38) i diplomskom studiju (N=15).

____________________________________________________________________

Olga Petak

Ljiljana Rogić Šneperger

Centar za socijalnu skrb Zagreb, Ured Črnomerec 

Kompetencije općeg socijalnog rada 

«Ako čovjek definira situacije kao stvarne, one su stvarne po svojim posljedicama».Uloga i zadaće centra za socijalnu skrb svojstvene svim organizacijskim jedinicama na različit se način iskazuju i izvode u općem socijalnom radu.Različitost i raznovrsnost sadržaja i metoda ponekad se tumači kao općenitost, površnost, ali i nedostatak kompetencije spram drugih «specijaliziranih» organizacijskih jedinica. Osobit problem je subjektivan doživljaj socijalnih radnika. Oni drže kako nemaju podrške i razumijevanja, osjećaju se profesionalno osamljeni, suočavaju se s odbijanjem suradnje stručnjaka iz drugih organizacijskih jedinica, a svoj status doživljavaju lošijim od statusa specijaliziranih timova.Opći socijalni rad «preplavljen je» zahtjevima za novčanom pomoći, u većoj mjeri nego što su to neka druga područja socijalnog rada. Iako je siromaštvo iznimno jak faktor rizika, problemi se ponajviše iskazuju u psihičkom životu i ponašanju klijenta, te ključno područje rada ne bi trebala biti novčana pomoć, već utjecaj siromaštva na životne mogućnosti pojedinca i obitelji, međugeneracijske sukobe, narušene partnerske odnose, probleme u odgoju djece i dr. Socijalni radnik, u suradnji s drugim stručnjacima, identificira različite rizike kako bi se smanjili ili uklonili njihovi učinci. Istodobno nastoji iskoristiti i uvećati resurse iz socijalnog okruženja te unaprijediti psihosocijalno funkcioniranje klijenata. Ukratko, uzroci i učinci kriznih stanja i situacija što čine predmet općeg socijalnog rada zahtijevaju primjenu šireg teorijskog, metodološkog i iskustvenog referentnog okvira te produbljena specijalizirana znanja.

Analizom određenih situacija tipičnih za opći socijalni rad pokazujemo kako raznovrsnost zadaća i uloga ne znači nedostatak kompetencije nego ponajprije uvažavanje činjenice da različiti modaliteti prakse imaju različita obilježja i zahtjeve koje valja razumjeti te posebne vještine koje treba naučiti.

___________________________________________________________________

Tadeja Barun

Biljana Opačić

Studijski centar socijalnog rada

Pravni fakultet, Zagreb 

Uključenost studenata socijalnog rada u izvannastavne edukacije i volontiranje 

Socijalni rad dinamično je i zahtjevno područje i kao takvo zahtijeva visoku razinu kompetencije stručnjaka koji se njime bave. Da bi se ona stekla i očuvala, potrebne su sustavne edukacije, stjecanje novih i stalno usavršavanje već postojećih znanja i vještina. Iako nas fakultet u velikoj mjeri priprema za buduću profesiju, samo formalno fakultetsko obrazovanje zbog sve većih i bržih socijalnih promjena i zahtjeva društva nije dovoljno. Odgovornost je svakog socijalnog radnika, kako diplomiranog tako i budućeg, kontinuirano se educirati  i biti u potrazi za novim znanjima i vještinama potrebnim za rad u struci. Pretpostavka je da tu odgovornost socijalni radnici moraju prepoznati već za vrijeme studija i ne zadovoljavati se samo formalnim obrazovanjem kako bi što kompetentnije obavljali svoj posao i čuvali dignitet struke. Postavlja se pitanje da li i u kolikoj mjeri studenti socijalnog rada prepoznaju tu svoju profesionalnu odgovornost te što, osim formalnog obrazovanja, već za vrijeme studija čine u vezi s izgradnjom kompetencije za buduću struku.

Cilj ovog rada je stoga ispitati jesu li i u kolikoj mjeri studenti socijalnog rada uključeni u izvanfakultetske edukacije, u kolikoj mjeri volontiraju, te smatraju li edukacije i volontiranje za vrijeme studija uopće potrebnim za svoje profesionalno usavršavanje. U radu će biti prikazani rezultati kvantitativnog istraživanja provedenog sa studentima treće i četvrte godine socijalnog rada.

____________________________________________________________________

Olja Družić Ljubotina

Studijski centar socijalnog rada

Pravni fakultet, Zagreb 

Razlikuju li se vrijednosti koje zastupaju studenti socijalnog rada od vrijednosti drugih studenata? 

Prema definiciji Međunarodne federacije socijalnih radnika socijalni rad počiva na humanitarnim i demokratskim načelima, a njegove vrijednosti se temelje na poštivanju jednakosti, vrijednosti i dostojanstva svih ljudi. Jesu li doista izraženije humanističke vrijednosti ono što razlikuje socijalne radnike u odnosu na ostale struke? Neka svjetska istraživanja ukazuju na to da postoje određene razlike u socijalnih radnika s obzirom na izraženiju socijalnu osjetljivost. Istraživanje kojim je obuhvaćeno 365 studenata viših godina tri studija Zagrebačkog sveučilišta – socijalnog rada, ekonomije i agronomije – ukazuje na određene specifičnosti u strukturi vrijednosti, odnosno socijalnoj osjetljivosti studenata. U istraživanju je korišten Upitnik vrijednosti koji sadrži pet kategorija vrijednosti: samoaktualizacijske, obiteljske, hedonističke, tradicionalne i humanističke. Rezultati pokazuju da su kod svih studenata najizraženije samoaktualizacijske i obiteljske vrijednosti, dok najmanji značaj pridaju tradicionalnim vrijednostima. Kod studenata socijalnog rada postoji značajno veća tendencija prema humanističkim vrijednostima te značajno izraženije samoaktualizacijske i obiteljske vrijednosti nego kod ostalih studenata. Studenti socijalnog rada također se razlikuju i po tradicionalnim vrijednostima s obzirom na to da im pridaju značajno manju važnost nego drugi. Ovi nalazi potvrđuju očekivanja, ali i otvaraju raspravu o važnosti vrijednosti pri očuvanju kvalitete u socijalnom radu.