Socijalna isključenost iz perspektive korisnika i djelatnika sustava socijalne skrbi
Marijana Kletečki Radović
Olja Družić Ljubotina
Studijski centar socijalnog rada
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Jesu li siromašni korisnici zadovoljni odnosom sa svojim socijalnim radnikom?
Najveći broj korisnika u području socijalnog rada jesu osobe koje žive u siromaštvu i koje su u većem riziku od socijalne isključenosti. Iako je tome tako, pokazalo se da je rad sa siromašnim korisnicima manje popularna «karijera» socijalnih radnika, odnosno manje atraktivan segment rada u odnosu na specijalizirana područja socijalnog rada kao što su primjerice zaštita obitelji, djece i mladih. Također, u edukaciji socijalnih radnika nema programa koji bi se specifično odnosio na rad sa siromašnima iz socijalno radničke perspektive. Takva situacija može dovesti do okolnosti da socijalni radnici nisu posebno osviješteni za problem i za rad s ljudima koji žive u siromaštvu.
Pokazalo se da ljudi koji su izišli iz kruga siromaštva, najčešće na pitanje kako su uspjeli u tome, navode značaj dobrog odnosa i podrške pomagača, savjetovatelja, odnosno osobe koja je pokazala interes za njih kao za čovjeka. U socijalnom radu ulaganje u odnos između korisnika i socijalnog radnika koji se temelji na perspektivi snaga, suradnji, povjerenju, uključenosti, osobnom kontaktu i dijeljenju moći ima značajan učinak na osjećaj dostojanstva i osnaženosti siromašnog korisnika.
U izlaganju su prikazani rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2009. godine koji se odnose na procjenu zadovoljstva socijalnim radnikom i uslugama centra za socijalnu skrb iz perspektive siromašnih korisnika, odnosno korisnika stalne pomoći. Korisnici su procjenjivali kvalitetu odnosa sa svojim socijalnim radnikom, uključenost u donošenje odluka, povjerenje, zajedništvo, suradnju te poštivanje njihovih prava. Rezultati su pokazali visoko opće zadovoljstvo odnosom sa socijalnim radnikom, ali i nezadovoljstvo s uvažavanjem njihovog mišljenja i uključivanja u donošenje životno važnih odluka.
____________________________________________________________________
Jasna Lesički
Slavica Zorić
Centar za rehabilitaciju Stančić
Katarina Radat
Društvo za socijalnu podršku
Stavovi zaposlenika domova socijalne skrbi o socijalnoj isključenosti osoba s intelektualnim teškoćama
Pojam socijalne isključenosti najčešće koristimo pri opisivanju pojedinih društvenih skupina, kao i njihovoj poziciji u odnosu na pristup građanskim, političkim ili socijalnim pravima.Osobito je kompleksan pokušaj utvrđivanja socijalne isključenosti osoba s intelektualnim teškoćama. Za pretpostaviti je kako je njihov položaj, osobito u institucionaliziranim uvjetima složen. Sam smještaj u ustanovu dovodi do socijalne isključenosti jer sa sobom povlači odvajanje od obitelj, izostanak njihova sudjelovanja u donošenju odluka, prava na mogućnost izbora te ograničavanje kontakata s njihovim prirodnim životnim okruženjem.
Prema nekim naznakama, snažnu prepreku njihovom aktivnijem socijalnom uključivanju nalazimo u prevladavajućim stavovima značajnog broja profesionalnih pružatelja socijalnih usluga koji njihov smještaj u ustanovu smatraju najprimjerenijim oblikom skrbi.
U radu su izloženi rezultati ispitivanja stavova o socijalnoj isključenosti osoba s intelektualnim teškoćama koje je provedeno nad zaposlenicima ustanova socijalne skrbi pomoću „Skale procjene stavova o socijalnoj isključenosti osoba s intelektualnim teškoćama“ koja je sastavljena za potrebe ovog istraživanja, a sastoji se od 30 varijabli kreiranih temeljem smjernica Akcijskog plana Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu te preporukama Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. Radi se o varijablama grupiranim u 6 skupina koje se odnose na slijedeća područja: pristup građansko-političkim pravima, pristup školovanju i edukaciji, zapošljavanju, dostupnosti socijalnih usluga, kvaliteti socijalnih i zdravstvenih usluga te njihovoj ulozi u zajednici.
____________________________________________________________________
Eva Anđela Delale
Studijski centar socijalnog rada
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mara Kraljević
Božica Marković
Stavovi i predrasude studentica socijalnog rada prema etničkim i seksualnim manjinama
Socijalna isključenost s obzirom na identifikaciju obuhvaća nacionalne/etničke/rasne/vjerske manjine, saksualne manjine i osobe s alternativnim stilom života. Manjinske skupine češće se suočavaju s rizicima socijalnog isključivanja, a važan dio prakse socijalnog rada je osnažiti korisnike usluga u suočavanju s društvenom represijom i stereotipima. U radu su prikazana dva istraživanja provedena na studenticama Studijskog centra socijalnog rada, koje tijekom obrazovanja stječu kompetencije profesije socijalnog rada povezane sa socijalnim uključivanjem.
Prvo istraživanje provedeno je u svrhu provjere znanja studentica o homoseksualnim muškarcima i ženama te ispitivanja stavova prema tim skupinama. Podaci su prikupljeni upitnikom znanja i skalama stavova prema osobama homoseksualne orijentacije, primijenjenima na 102 studentice druge i treće godine. Utvrđeno je kako studentice imaju više znanja o homoseksualnim osobama u odnosu na opću populaciju. U usporedbi sa studenticama drugih fakulteta studentice socijalnog rada imaju pozitivnije stavove prema osobama homoseksualne orijentacije, kao i statistički značajno pozitivnije stavove prema muškim homoseksualcima u odnosu na žene homoseksualne orijentacije.
Cilj drugog istraživanja bio je ispitati izraženost predrasuda studentica prema Romima. U istraživanju je sudjelovalo 115 studentica treće i četvrte godine, a podaci su prikupljeni Skalom socijalne distance i Skalom modernog rasizma. Među odabranim manjinama u Hrvatskoj studentice najveću socijalnu distancu imaju prema Romima, a u usporedbi s drugim istraživanjima imaju podjednako izražene predrasude prema Romima. Povezanosti procjene važnosti pripadnosti vlastitoj naciji i izraženosti predrasuda prema Romima izmjerene dvjema skalama upućuju na opravdanost korištenja obaju mjera u istraživanjima predrasuda. Također, rezultati su sagledani u kontekstu stjecanja kompetencija koje se tiču nediskriminatorne prakse i osnaživanja korisnika pripadnika različitih manjina.
____________________________________________________________________
Dijana Fijačko
Darinka Sviben
Karolina Martinuš
Dražen Čandrlić
Emil Sviben
Petra Bručić
Dom za psihički bolesne odrasle osobe «Lobor-grad»
Kako socijalni radnik može djelovati u destigmatizaciji psihički bolesnih osoba
Kada bi analizirali psihičke bolesti osnovno što bi oboljele pojedince okarakteriziralo je narušeno društveno funkcioniranje, zanemarivanje obaveza, gubitak interesa, a istovremeno vrlo slaba suradnja s onima koji bi im mogli pomoći.
Ljudi imaju poteškoća s prihvaćanjem ponašanja koje je različito od normi. Bizarna ponašanja nekih psihičkih bolesnika za većinu ljudi su teško prihvatljiva pa je u društvu uvriježeno mišljenje da ih je potrebno izolirati.
Takav stav producirao je stvaranje institucija gdje psihički bolesnici ne žive po vlastitom izboru već zbog nemogućnosti društva da im omogući bolji oblik života.Stigma prema institucijama za psihičke bolesne očituje se u - često - lošim smještajnim kapacitetima i neshvaćanju rezultata socioterapijskog rada.
Kako je jak utjecaj društva prema instituciji i kako je teško promijeniti i stav zaposlenika prema psihički bolesnim osobama, potvrđeno je provedbom istraživanja u Domu Lobor-grad pod nazivom „Stigma radnika Doma Lobor-grad prema psihičkim bolesnicima“ (Čarija, Sviben, 2009.). Rezultati istraživanja pokazali su da samo zaposlenici s većim znanjem o psihičkim bolesnicima imaju pozitivniji stav prema istima. Međutim, ostali ispitanici pokazali su veliku socijalnu distancu prema duševnim bolesnicima.
U izlaganju je izneseno kako danas socijalni radnici i drugi stručni radnici u Domu Lobor-grad uz takve stavove ostalih radnika, zajednice i okoline mogu djelovati u procesu destigmatizacije. Važno je u svakom korisniku prepoznati i poticati razvijanje preostalih sposobnosti i vještina i tako mu kroz rehabilitacijski proces pomoći u njegovom osnaživanju te da prvenstveno razbije predrasude o sebi da zbog bolesti ne može ostvarivati pravo na dostojan život. Dugogodišnjim radom kroz organizirano stanovanje i integraciju u lokalnu zajednicu stekli smo dobra iskustva. U svrhu promjene stava okoline provode se edukacije zaposlenih s ciljem da u budućnosti odnos prema psihičkom bolesniku bude kvalitetniji, da se u konačnici isprave negativni čimbenici, koji će osnažiti svakog korisnika i podići kvalitetu života bez socijalne isključenosti.