Radionice

Vedrana Kurjan Manestar

Jasna Špoljarić

Centar za terapiju kroz ples i pokret „Terapsichore“ 

Primjena terapije kroz ples i pokret u radu s djecom i mladima u riziku od socijalne isključenosti 

U radionici su kroz iskustvenu primjenu upoznati sudionici sa specifičnostima rada u plesnoj terapiji i primjenu u radu s djecom i mladima koji su u riziku od socijalne isključenosti. Kroz tehnike rada s grupom, u plesnoj terapiji, kod takve djece, djeluje se na povećanje samopouzdanja i sigurnosti u sebe te bolju integraciju i prihvaćenost od strane vršnjaka.  Terapija kroz pokret i ples koristi kreativan pokret u terapeutskom procesu s ciljem dolaženja u kontakt s emocijama i temama koje klijent nije u mogućnosti izraziti verbalno ili ih nije niti svjestan.

Sudionici radionice upoznati su kako kroz ples i pokret u terapeutskom procesu,  djeca mogu „progovoriti“ o svojim emocijama na, za njih, sigurniji način. U primjeni plesne terapije klijent ne treba poznavati plesne vještine jer je naglasak na pokretima koji proizlaze iz unutrašnjosti, a ples i glazba samo su poticaj da ono što je potisnuto dođe na površinu, u svijest. Upravo zbog  neverbalne komunikacije terapeutske tehnike plesa i pokreta izuzetno su pogodne za rad s djecom svih dobnih skupina, predškolske djece, djece rane školske dobi te u razdoblju puberteta i rane adolescencije.

Sudionici koji su zainteresirani za rad s djecom i mladima koji su u riziku od socijalne isključenosti, upoznati su s nekim od metoda i oblika rada koji se koriste u terapeutskom radu. Ovisno o problemu, dobi djeteta, radi li se individualno ili u skupini, voditelj bira različite tehnike i strukturira svoj rad.

U radionici su prikazane specifične metode u terapiji plesom i pokretom koje se koriste u radu s djecom i mladima radi povećanja svjesnosti o sebi, samopouzdanja i tolerancije prema različitostima te  prihvaćenosti u grupi.

___________________________________________________________________

RADIONICA PRILIKOM POSJETA USTANOVI - Prihvatilište za beskućnike «Ruže sv. Franje», Rijeka 

Jasminka Pavlina

Grad Zagreb

Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom 

Kapaciteti društva za pružanje podrške socijalnom uključivanju beskućnika 

Postoji niz definicija koje određuju pojam beskućnika ovisno o tome kakva su geografska, socioekonomska obilježja pojedinih područja te tradicionalno i kulturno uvjetovanim razlikama između njih. Doslovno beskućništvo znači život bez krova nad glavom te se radi svakako o socijalno najugroženijoj skupini koja zakonom još nije regulirana, međutim postoje inicijative koje su prepoznale ovu kategoriju najisključenijih. Teško je vezati pojam beskućništva uz pojmove dostojanstva, solidarnosti i socijalne pravde. U Gradu Zagrebu prava iz sustava socijalne skrbi ostvaruju se temeljem Odluke o socijalnoj skrbi te se kao korisnici određenih oblika pomoći pojavljuju i beskućnici. U svrhu kreiranja i planiranja mjera za unapređenje kvalitete života beskućnika u gradu Zagrebu, Ured je proveo 2002. godine istraživanje o stanju beskućništva u gradu Zagrebu, a u 2008. godini istraživanje o uvjetima života korisnika prenoćišta. Rezultati istraživanja pokazali su da pasivan oblik skrbi ne doprinosi promjenama u smislu integracije i resocijalizacije beskućnika već ih još više zatvara u začarani krug u kojemu pronalaze svoju „sigurnost“. Može li se od ljudi koji svoj život vide na relaciji centar za socijalnu skrb - prenoćište - centar za socijalnu skrb, očekivati samostalno uključivanje u zajednicu? Polazeći od temeljnih prava čovjeka postavljamo si pitanja: žive li beskućnici dostojanstveno, poznaju li oni osjećaj solidarnosti i kakva je to socijalna pravda njima dostižna?

Cilj radionice bio je potaknuti raspravu o mogućnostima izlaska iz začaranog kruga beskućništva u doba krize (ekonomske i društvene).

____________________________________________________________________ 

Branka Sladović Franz

Studijski centar socijalnog rada

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

Procjenjivanje i prezentacija obiteljskih okolnosti u postupcima zaštite djece 

Na stručnjake koji donose odluke o zaštiti djece značajno utječu njihovi osobni stavovi, radno opterećenje, mogućnost dijeljenja odgovornosti te stvarne mogućnosti pomoći i podrške obiteljima. Nadalje, iako siromaštvo nije i ne smije biti uzrok izdvajanja djeteta iz primarne obitelji, istraživanja su pokazala da je, uz obilježja roditelja te roditeljski stil i vještine, upravo siromaštvo obitelji najuže povezano s odlukama stručnjaka. Uvodno su prikazani rezultati istraživanja sa sucima (N=93) o stavovima prema izdvajanju djece, udomiteljstvu, suradnji sa stručnjacima socijalne skrbi, kriterijima za donošenje odluka te njihovim iskustvima, koje je proveo Ured UNICEF-a za Hrvatsku u okviru projekta „Prevencija separacije i rane intervencije s obiteljima pod rizikom“, a koji upućuju na određene poteškoće suradnje i nejasnoće uloga stručnjaka socijalne socijalne skrbi. Kako bi se povećala kvaliteta odluka o zaštiti djece, predstavljen je tzv. trokut procjenjivanja u skrbi za djecu te instrumenti socijalnog rada koji olakšavaju i stručno unapređuju zadaće socijalnih radnika u postupcima zaštite djece. Posebnu pozornost valja posvetiti upravo planiranoj i sistematiziranoj procjeni obiteljskih i okolinskih čimbenika, interakciji nepovoljnih materijalnih i socijalnih čimbenika  i razvoja djeteta, ali i roditeljskim sposobnostima i mogućnostima unapređivanja obiteljske situacije. Vrlo slični obiteljski i okolinski uvjeti mogu različito utjecati na razvoj djece te je ključno prikladno ih procijeniti, interpretirati, ali i prezentirati drugim stručnjacima koji sudjeluju u postupcima zaštite djece. U zaključku je naglašen značaj profesionalno jasnog načina prezentacije stručnih mišljenja. 

__________________________________________________________________ 

Petar Škrmeta

Kristina Urbanc

Dubravka Fadljević

Kristina Frtalić

Olja Družić Ljubotina

Ana Miljenović

Martina Augustinović

Radna skupina za izradu novog Etičkog kodeksa socijalnih radnika Hrvatske 

Značaj, uloga i očekivanja hrvatskih socijalnih radnika od Etičkog kodeksa 

U uvodnom izlaganju su iznesena iskustva i promišljanja članova radne skupine za izradu novog Etičkog kodeksa socijalnih radnika u Republici Hrvatskoj u svjetlu suvremenih teorijskih koncepata socijalnog rada. Također su, na razini sadržaja, strukture i zastupljenih pojmova bili prikazani etički kodeksi nekih drugih zemalja u svrhu rasprave o njihovim prednostima i nedostacima te promišljanja o potrebama socijalnih radnika u odnosu na novi Etički kodeks. Sudionici su imali priliku dati aktivan doprinos raspravljajući o tome što se u postojećem kodeksu pokazalo učinkovitim, što je potrebno mijenjati, koje su profesionalne vrijednosti, prema njihovom iskustvu, ugrožene u svakodnevnoj praksi socijalnog rada te koja su njihova očekivanja od novog Etičkog kodeksa. Cilj radionice bio je oblikovati smjernice za izradu novog Etičkog kodeksa, primjerene specifičnostima prakse socijalnog rada u Hrvatskoj.

__________________________________________________________________

Zlatko Wild

Centar za socijalnu skrb Osijek 

«Siromaštvo duha» u siromaštvu društva 

Struka socijalnog rada u poslovima socijalnog radnika u centrima za socijalnu skrb bi trebala određivati sadržaj rada. Može li se govoriti o «osiromašenju» struke, ako poslodavac ne zna ili ne želi znati za koje su poslove osposobljeni socijalni radnici te pretežno nudi i obvezuje socijalne radnike da se bave poslovima nekih drugih struka, često i niže složenosti. Profesija socijalnog rada je izrazito bogata načinima i sadržajima rada sa strankama u rješavanju njihovih problema. No, praksa nam redovito nudi administrativni pristup, bez kreativnosti, s potrebom zadovoljavanja forme, na štetu sadržaja. Imamo li mogućnosti koristiti potencijal naše struke? Koliko smo «osiromašeni» u tim pokušajima?

Potrebno je osvijestiti na koji način naša profesija može u svakodnevnom radu djelovati na razvijanje i kreativnost primjene sadržaja u svrsishodnijem rješavanju problema naših stranaka, uvažavajući naše školovanje, edukaciju i praksu. Također je potrebno da naša profesija artikulira sadržaj rada socijalnog radnika u provođenju socijalne politike i prijedlogu na koji način surađivati s poslodavcem (ministarstvom nadležnim za poslove socijalne skrbi) u problematici rješavanja socijalne politike obzirom na naše iskustvo? Koliko smo «siromašni» u prezentiranju naše profesije i naših sposobnosti? Što nam donosi nova reforma u socijalnoj skrbi? Kako to utječe, ili može utjecati na rad socijalnih radnika u svakodnevnom radu? Cilj ove radionice bio je osvijestiti manjak stručnog socijalnog rada u današnjem sustavu socijalne skrbi.