Programi ustanova socijalne skrbi i civilnog sektora usmjereni socijalnom uključivanju: djeca i mladi

Mirjana Marojević

Tatjana Petrović Sladetić

Dnevni centar za rehabilitaciju djece i mladeži «Mali dom – Zagreb» 

Podrška obiteljima djece s razvojnim poteškoćama kroz model rane intervencije «Malog doma – Zagreb» 

Cilj ovog izlaganja bio je predstaviti model rane intervencije koji se provodi u Dnevnom centru za rehabilitaciju djece i mladeži „Mali dom – Zagreb“, a koji svojim aktivnostima i sadržajima predstavlja podršku roditeljima i djeci s razvojnim poteškoćama od njihovog rođenja, pa do navršene 3. godine života. Kroz prikaz modela rane intervencije pokazano je koja je značajka rane podrške obiteljima, koje su potrebe obitelji i djece s razvojnim rizicima u najranijoj dobi te koliko im se kroz ranu podršku mogu učiniti dostupne potrebne usluge i prava te tako prevenirati socijalnu isključenost djeteta i obitelji koja je s obzirom na faktore rizika moguća. Isto tako, kroz ovaj rad je prikazan model interdisciplinarnog pristupa u radu s djecom s razvojnim poteškoćama  i njihovim roditeljima te međusobna suradnja stručnjaka raznih profila zaposlenih u ustanovi socijalne skrbi (Mali dom – Zagreb) koji se svojom stručnošću i znanjima međusobno nadopunjuju i surađuju u procesu podrške obiteljima kroz psihosocijalni rad i edukaciju roditelja te kroz (re)habilitaciju djece najranije dobi. Osim navedenih područja, pokazano je koliko je važna umreženost, suradnja i komunikacija stručnih službi koje djeluju u zajednici i koje svojim djelovanjem,  kvalitetom i dostupnošću usluga i prava utječu na razinu socijalne isključenosti, odnosno uključenosti obitelji i djece s razvojnim poteškoćama i to kako u lokalnu, tako i u širu društvenu zajednicu.

____________________________________________________________________

Sanja Kuvačić

Renata Jurčević

Centar za socijalnu skrb Split

«Svi zajedno» - projekt podrške socijalnom uključivanju djece i mladih Centra za socijalnu skrb u Splitu

Centri za socijalnu skrb, kao javne ustanove, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, uz druge brojne ovlasti, „potiču i razvijaju samopomoć, dobrosusjedsku pomoć, dobrovoljni rad, dobrotvorne i druge djelatnosti“, te „predlažu, potiču i usklađuju druge aktivnosti u području socijalne skrbi na lokalnoj razini“. S obzirom na veliku opterećenost stručnih djelatnika u Centrima za socijalnu skrb, spomenuti poslovi koji uključuju poticanje aktivnosti u lokalnoj zajednici nerijetko su zanemareni, iako su upravo oni ključni za promicanje ideje socijalnog uključivanja. Za pretpostaviti je i da bi dobra mreža podrške na lokalnoj razini doprinijela i samom rasterećenju stručnih djelatnika. Na tragu te ideje, u Centru za socijalnu skrb Split pokrenut je projekt „Svi zajedno“, kojim se želi potaknuti lokalna zajednica na uključivanje korisnika iz sustava socijalne skrbi, u ovom slučaju djece i mladih koji se nalaze u tretmanu Centara za socijalnu skrb, u život zajednice. Naime, iako želimo vjerovati u pravedno društvo u kojem svi imaju jednaku šansu, činjenica je da mnoga djeca nisu u mogućnosti ravnopravno sudjelovati u aktivnostima u zajednici i iskoristiti svoje potencijale, zbog nepovoljnih materijalnih ili obiteljskih prilika. Ovim projektom želimo potaknuti njihovo bolje socijalno uključivanje. Naziv projekta „Svi zajedno“ znači svi segmenti u lokalnoj zajednici u zajedničkom nastojanju, da djeca koja su u poziciji socijalne isključenosti sudjeluju u svim aktivnostima lokalne sredine, zajedno s drugom djecom i mladima.

__________________________________________________________________

Jasna Špoljarić

SOS Dječje selo Lekenik

Podrška socijalnom uključivanju djece u skrbi – trening s agresivnom djecom 

Ovaj rad ima za cilj upoznati stručnjake s terepijskim pristupom djeci predškolske i školske dobi koja manifestiraju smetnje ponašanja u vidu agresivnosti. Radi se o djeci u skrbi koja su u većem riziku od socijalne isključenosti obzirom su izdvojena iz bioloških obitelji zbog najčešće višestrukih rizičnih okolnosti.

Trening u radu s agresivnom djecom jedan je od načina pomaganja djeci i njihovim obiteljima kroz savladavanje socijalnih vještina.

Dosadašnja iskustva pokazala su da je agresivno ponašanje djece, osobito ono koje se pojavilo u ranoj dobi, stabilan poremećaj ponašanja koji se teško mijenja. Agresivno ponašanje započinje najčešće poremećajem obiteljske interakcije. Povećani rizik izloženosti različitim biološkim, psihološkim i socijalnim faktorima među kojima je najčešće prisutna nezaposlenost roditelja, manjak nadzora te nedovoljna kompetentnost roditelja povećavaju rizik za pojavu agresivnosti kod djece. U borbi za osiguranje osnovnih egzistencijalnih potreba nezaposleni roditelji često premalo pažnje posvećuju djeci što otežava razvoj sigurne privrženosti i pozitivne slike o sebi. Bespomoćnost roditelja pogoduje nemogućnosti razvoja socijalnih kompetencija i pojavi agresivnog ponašanja djece što vodi socijalnoj izolaciji istih od strane vršnjaka.

Uključivanjem djece u preventivne i terapijske postupke moguće je pozitivno djelovati na ponašanje, povećanje socijalnih kompetencija, samopoštovanja i prihvaćanja djeteta od strane vršnjaka i odraslih. Trening s agresivnom djecom je ciljno usmjeren procesni postupak koji se temelji na izgradnji odnosa, modifikaciji ponašanja te savjetovanja roditelja i članova obitelji. Cilj je učenje socijalno kompetentnog ponašanja kojim dijete dobiva samokontrolu, samopotvrđivanje, pažnju i priznanje od strane okoline. Svrha savjetovanja roditelja je povećavanje socijalnih i odgojnih kompetencija s ciljem pružanja podrške djetetu u primjeni novousvojenog ponašanja u svakodnevnom životu.

____________________________________________________________________

Ivana Jeđud

Anja Mirosavljavić

Sveučilište u Zagrebu

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Odsjek za poremećaje u ponašanju 

Djevojke u odgojnom domu – školovanje kao rizik i/ili kao mogućnost? 

Tema izlaganja usmjerena je na identificiranje i problematiziranje rizika od socijalne isključenosti djevojaka s problemima u ponašanju koje su smještene u odgojnom domu obzirom na njihov obrazovni status te s tim povezanu mogućnost zapošljavanja u budućnosti. Istraživanje je provedeno u Odgojnom domu Bedekovčina. Podaci su  prikupljeni metodom polustrukturiranog intervjua s djevojkama i stručnjacima te metodom analize osobnih dosjea djevojaka, a obrađeni su kvalitativnom metodologijom pomoću računalnog programa NVivo8. Kvalitativna analiza usmjerena je na doživljaj škole i odnos prema školovanju iz perspektive djevojaka te komentara stručnjaka vezanih uz mogućnosti školovanja i zapošljavanja djevojaka. Kao posebna tema problematizirana je mogućnost izbora zanimanja i organizacija školovanja koja se pruža u ovoj odgojnoj ustanovi.

Područje školovanja jedno je od područja rizika kako za razvoj neprihvatljivog ponašanja tako i za socijalnu isključenost. Poznato je da djeca i mladi koji pokazuju neke probleme u ponašanju često imaju loš školski uspjeh te da relativno često odustaju od školovanja. Stoga se u ovom izlaganju područje školovanja djevojaka smještenih u odgojni dom promatra iz pozicije mogućnosti, odnosno definiranja mogućih strategija i smjernica za unaprjeđivanje uvjeta školovanja za djevojke u smislu dostupnosti srednjih škola te obrazovanja za deficitarna zanimanja. Razmatraju se i moguće intervencije usmjerene prema samim djevojkama s ciljem jačanja motivacije za nastavak školovanja.

___________________________________________________________________ 

Aleksandra Krampač-Grljušić

Osnovna škola „Ljudevita Gaja“, Osijek

Vesna Mihanović

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 

Uključivanje djece s teškoćama u vršnjačke skupine – tehnika Krugovi prijatelja (podrške) 

Djeca s teškoćama često vode usamljen i siromašan socijalan život. Nerijetko se događa da nemaju pristup obližnjim lokalnim školama, ne poznaju svoje susjede, nemaju prijatelja niti su uključeni u život vršnjaka. Prijateljstva mogu „graditi“ tek kada su u blizini svojih vršnjaka i imaju mogućnost komunicirati s njima. Djeca koja pohađaju školu sa svojim vršnjacima imaju mogućnost stvoriti veze potrebne za prijateljstva.

Krugovi podrške podjednako obuhvaćaju obitelj i prijatelje. Istraživanja su pokazala da u životu djece s teškoćama najčešće sudjeluju članovi njihovih obitelji i osobe kojima plaćaju usluge te se zbog toga osjećaju usamljeno, odbačeno, izolirano, neželjeno, frustrirano. U nedostatku prirodno ostvarenih prijateljstava, učitelji/nastavnici/odgajatelji mogu provesti proces osobno usmjerenog planiranja Krugovi prijatelja/podrške s ciljem povećanja društvene uključenosti djece s teškoćama koja su u riziku od socijalne isključenosti.  

Krugovi prijatelja tehnika je osobno usmjerenog planiranja koja stavlja naglasak na uključivanje socijalno isključenih pojedinaca s ciljem stvaranja prijateljstava. Proces započinje analiziranjem socijalnih uspjeha osobe te crtanjem četiriju koncentričnih krugova koja se trebaju ispuniti imenima, zamislivši sebe u središtu. Prvi krug obuhvaća intimni aspekt djeteta i u njega se upisuju imena bliskih osoba bez kojih ne bi mogli zamisliti život, u krug prijateljstva imena svojih dobrih prijatelja, u krug sudjelovanja imena osoba, organizacija s kojima surađuje, a u krug razmjene imena osoba kojima plaća određene usluge.

Prijatelji i podrška vršnjaka važni su za socijalan i emocionalan život djeteta s teškoćama i jedan od preduvijeta za aktivno uključivanje u život zajednice. Stoga zaključujemo kako bi ova tehnika trebala biti dio sustavnog plana/programa rada i podrške djeteta koje je u riziku od socijalnog isključivanja.