Podrška uključivanju socijalno osjetljivih skupina (I)
Kristina Duvančić
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“
Tomislav Beganović
Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV)
Socijalno uključivanje osoba s HIV-om
HIV se danas smatra kroničnom bolešću. U Hrvatskoj su do kraja prosinca 2009. godine registrirane 792 oboljele osobe. Velik broj tih osoba doživio je povredu svojih prava u različitim područjima života ukoliko je njihov HIV- status otkriven (povreda prava na povjerljivost podataka - otkrivanje službene tajne, otkrivanje identiteta u medijima, uskrata prava na potrebnu zdravstvenu skrb, rad, školovanje, potreban smještaj i sl.). Takvo kršenje osnovnih ljudskih prava nepovoljno utječe na kvalitetu života osoba oboljelih od HIV bolesti, ali i njihovih bližnjih te dovodi do njihove nepotrebne stigmatizacije i marginalizacije.
Cilj je ovoga rada ukazati na probleme s kojima se suočavaju osobe koje žive s HIV-om, a koje pogoduju njihovoj marginalizaciji te načine rješavanja tih problema, informirati o ulozi socijalnog radnika te osvijestiti važnost osiguranja povjerljivosti podataka osoba pogođenih HIV-om i čuvanja službene tajne. Važno je naglasiti nužnost suradnje na svim razinama u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba pogođenih HIV-om te odgovornost svih nas u stvaranju neosuđujućeg okruženja koje je ujedno i preduvjet za bolju edukaciju općeg pučanstva te prevenciju daljnjeg širenja HIV-a.
_____________________________________________________________________
Ozren Catela
Centar za inkluziju i podršku u zajednici, Pula
Usluge poludnevnih boravaka za osobe s intelektualnim teškoćama
Ovaj program usmjeren je na osiguravanje podrške korisnicima za ostankom u zajednicama u kojima žive, poticanju njihove samostalnosti i neovisnijeg življenja. Programom se osiguravaju socijalne usluge korisnicima u potrebi u mjestima gdje su iste nerazvijene ili nedostatne te na području ruralnih sredina i brdsko-planinskom području.
Programom se pružaju socijalne usluge u četiri sredine Istarske županije u kojima iste ne postoje (Poreč, Labin, Buzet i Buje) te u Puli gdje su iste nedostatne i to:
- usluga poludnevnog boravka koja obuhvaća prehranu, njegu i brigu o zdravlju, socijalni rad, kreativne, rekreativne i socijalizacijske aktivnosti, edukativne radionice s temama važnim za usvajanje vještina i znanja potrebnim u svakodnevnom životu u kući, obitelji, boravku i okolini, izlete i druženja, posjete i sudjelovanje u događajima u zajednici, prijevoz te
- usluga podrške u svakodnevnom životu i stanjima potrebe koja obuhvaća povremenu podršku korisnicima i njihovim obiteljima pružajući prijevoz i pratnju, pomoć u nabavci namirnica i dr., pomoć u održavanju kućanstva, skrb o korisniku tijekom kratkotrajnog izbivanja ukućana, savjetovanje i olakšavanje pristupa drugim izvorima podrške te pomoć u kriznim stanjima.
Korisnici programa su devedeset odraslih osoba s intelektualnim teškoćama.
Opći cilj programa je povećati kvalitetu života i prevenirati institucionalizaciju odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Specifični ciljevi su: razviti i implementirati kvalitetne socijalne usluge dostupne korisnicima u potrebi na cijelom području Istarske županije te pružiti podršku osobama u najvećoj potrebi koje žive u lokalnoj zajednici samostalno ili u obitelji tijekom težih životnih situacija.
Partneri programa su Centar za socijalnu skrb Pula, Grad Poreč, Labin i Buzet.
____________________________________________________________________
Davorka Grbac Plavčić
Marija Alfirev
Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“
Osobno usmjereno planiranje kao podrška socijalnom uključivanju mladih s umjerenim intelektualnim teškoćama
Cilj ovog rada je promoviranje osobno usmjerenog planiranja kao podrške u socijalnom uključivanju mladih s intelektualnim teškoćama. Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ ustanova je socijalne skrbi koja pruža usluge odgoja i obrazovanja i smještaja za učenike s intelektualnim teškoćama. U školskoj godini 2009./2010., autorice ovog rada započele su s pilot provedbom osobno usmjerenog planiranja u skupini radnog osposobljavanja s jednom učenicom. Namjera provedbe bila je uključivanje učenice u život lokalne zajednice i širenje njene socijalne mreže. U planiranju smo primijenile “Making action plans – MAPS”, tehniku koja se često koristi kada osoba nema jasnog plana, ne zna posve jasno što želi i potrebna joj je podrška drugih osoba kako bi sagledala svoj životni put, postignuća i slabosti te napravila akcijski plan za određeno životno razdoblje.
Osobno usmjereno planiranje predstavlja metodičko postupanje s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s teškoćama unutar zajednice u kojoj živi, a značajno se razlikuje od individualiziranog planiranja koje se provodi u okviru tradicionalnog edukacijsko-rehabilitacijskog sustava. Ono je dio sustava podrške koji obuhvaća osobu s teškoćama, osobe iz njenog socijalnog okruženja, osposobljene stručnjake za koordiniranje planiranja, provedbu i evaluaciju postavljenih planova. Područja koja obuhvaća su sva životno važna područja, a osobito je primjenjivo u važnim razdobljima života kao što je prijelaz iz školovanja u zapošljavanje, prijelaz na samostalno stanovanje i slično.
Rezultat ovakvog planiranja su aktivnosti koje su se preselile iz okvira ustanove u aktivnosti lokalne zajednice uz podršku i daljnji angažman svih sudionika planiranja (primjerice, učenica je uključena u crkveni zbor mladih svoje župne crkve).
____________________________________________________________________
Vesna Moštak-Skupnjak
Centar za socijalnu skrb Zagreb – Ured Sesvete
Koga brinu arhitektonske prepreke?
Osobe koje se otežano kreću ili koriste pomagala pri kretanju mogu samostalno obavljati svakodnevne poslove, ali zbog nepristupačnosti i loše organiziranosti prostora u objektima u koje ulaze postaju ovisne, nesamostalne i isključene iz života zajednice.
Poražavajući su podaci koji pokazuju da oko 40% stanovništva ima probleme zbog arhitektonskih prepreka koje čine smetnje u svakodnevnom korištenju zdravstvenih, prosvjetnih, kulturnih i drugih usluga te imam potrebu potaknuti učesnike ovog skupa na razmišljanje, ali i djelovanje u pravcu promjene takvog stanja čim im se za to ukaže prilika.
Ulazak i kretanje unutar centara za socijalnu skrb i drugih ustanova socijalne skrbi radi ostvarivanja prava iz sustava socijalne skrbi otežan je ili čak onemogućen osobama koje se otežano kreću ili koriste pomagala pri kretanju jer rijetko koja od navedenih ustanova ima izgrađene prilaze i adekvatno uređenu unutrašnjost objekata.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi donijelo je Pravilnik o uvjetima glede prostora, opreme i potrebe stručnih i drugih djelatnika centra za socijalnu skrb koji kaže da «...prilaz centru treba biti bez arhitektonskih prepreka, te da...u prostorije treba omogućiti nesmetani ulazak osobama s invalidskim kolicima i drugim teže pokretnim osobama». Međutim, svjedoci smo da je ova odredba samo slovo na papiru.