Podrška uključivanju socijalno osjetljivih skupina (II)

Ljiljana Malčić

Renata Sedlanić

Obiteljski centar Bjelovarsko-bilogorske županije 

Kvaliteta života starijih osoba – vlastiti dom ili institucionalna skrb? 

Poput većine europskih zemalja Hrvatska se ubraja u zemlje s vrlo starim stanovništvom. Obitelj se u suvremeno doba suočava sa značajnim promjenama, članovi obitelji sve teže skrbe o starijim članovima,  povećava se broj samačkih kućanstava. Tradicionalan način života koji uključuje obiteljsku solidarnost i brigu o starijim članovima obitelji sve je manje prisutan, a time intervencije društva postaju sve potrebnije. Jačanje javne svijesti o pravu i potrebama osoba starije životne dobi na dostojanstvenu starost i trajnu društvenu uključenost doprinijela je posljednjih godina intenzivnom razvoju mreže servisa i usluga. Njihov cilj je poboljšanje kvalitete života osoba starije životne dobi, posebice u području izvaninstitucionalne skrbi, što uključuje dulji i kvalitetniji ostanak starijih osoba u vlastitom domu uz poticanje njihove društvene uključenosti. Cilj ovog ispitivanja bio je usporediti kvalitetu života osoba starije životne dobi korisnika Programa Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti „Dnevni boravak i pomoć u kući starijim osobama“ (Grubišno Polje, Daruvar) i Programa „Pomoć u kući starijim osobama“ (Čazma, Garešnica) i korisnika domova za starije i nemoćne osobe (Bjelovar i Daruvar) na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 200 ispitanika primjenom upitnika.

Dobiveni rezultati ispitivanja koristit će se za unaprjeđivanje Programa Obiteljskog centra Bjelovarsko-bilogorske županije „Zlatno doba“ te otvaraju mogućnost za uvođenje dodatnih oblika aktivnosti i skrbi za osobe starije životne dobi na lokalnoj razini.

____________________________________________________________________

Predrag Korać

Dubravka Favro

Dom za starije i nemoćne osobe „Sv. Antun“, Karlovac 

Iskustva informatizacije evidencije korisnika i podnositelja zahtjeva za smještaj u Dom za starije i nemoćne osobe „Sv. Antun“, Karlovac 

Cilj izlaganja je prezentirati iskustva u uvođenju novog informatizacijskog rješenja u evidenciji korisnika i podnositelja zahtjeva. U izlaganju je bila riječ o problemima i izazovima uvođenja digitalne evidencije i očekivanjima socijalnih radnika od sustava; iskustvima dosadašnjih informatičkih rješenja; doprinosu informatizacije u svakodnevnom radu socijalnih radnika; unaprjeđenju rada socijalnih radnika i procesa vođenja evidencije korisnika informatizacijom; komunikaciji prema dobavljaču informatičkog rješenja u smislu pribavljanja kvalitetne podrške; kvaliteti evidencije i brzini dohvaćanja podataka u cilju pružanja kvalitetne i brze informacije krajnjem korisniku u sustavu socijalne skrbi; očekivanjima struke u budućnosti i prijedlozima za poboljšanje.

Zaključno je bilo govora i o mogućim prijedlozima unaprjeđenja informatičkog rješenja, prednostima i izazovima integracije rješenja s ostalim ustanovama i tijelima državne uprave.

__________________________________________________________________ 

Ivica Luketić

Ministarstvo pravosuđa 

Specifičnosti tretmana žena u zatvorskom sustavu 

Udio osuđenih žena u ukupnoj populaciji osuđenih osoba značajno je manji od muškaraca i u prosjeku se kreće oko 4 % (u Europi se taj prosjek kreće oko 4,5 do 5,0% ukupne populacije).

Žene koje se nalaze u zatvoru često su prethodno tjelesno ili seksualno zlostavljane i vrlo je vjerojatno da će biti podložne raznim zdravstvenim tegobama. Stoga i posljedice zatvora i njegovi učinci na njihov život, mogu biti potpuno drugačiji za žene. U nekim (tradicionalnijim) kulturama veća je mogućnost da će obitelj ili društvena sredina osuđivati i odbaciti ženu koja se nalazi u zatvoru.

Prikazana je specifičnost izvršavanja kazne zatvora za žene, u jedinoj specijaliziranoj kaznionici u kojoj kaznu dužu od 6 mjeseci zatvora izdržavaju žene - Kaznionici u Požegi.

Nadalje je bila riječ o specifičnostima ženske u odnosu na mušku zatvorsku  populaciiju, posebice u tome što zatvorenice  imaju „drugačije“ probleme, specifična životna iskustva, obiteljsku odgovornost, trudnoća i majčinstvo i sl.

U Hrvatskoj može biti odgođeno izvršenje kaznenopravne sankcije u slučajevima kada se osuđenica brine za dijete mlađe od godine dana, kada ima rizičnu trudnoću, kada je u pitanju trudnoća osuđenice ako do poroda ne preostaje više od šest mjeseci te kada je potreba osiguranja skrbi za odgoj i čuvanje maloljetnih osoba.

Nadalje posebnost izvršavanja kazne je i u tome što unutar kaznionice postoji Odjel za rodilje, u kojem zajedno sa majkama zatvorenicama borave i njihova rođena djeca (do navršene treće godine života). Posebno se želi istaći potreba za porastom interesa za buduća istraživanja kriminaliteta žena, njihovih potreba.

___________________________________________________________________ 

Božica Galić

Sanja Turčinović

Centar za socijalnu skrb Slavonski Brod 

Materijalni položaj žena/majki izloženih obiteljskom nasilju 

U posljednjih deset godina često se govori o nasilju nad ženama u obitelji. Uz već poznate oblike nasilja posljednje je prepoznato i definirano ekonomsko nasilje. Ekonomsko nasilje nad ženama odnosi se, između ostalog, na oduzimanje prava ženama na ekonomsku neovisnost, zabranu rada od strane partnera sa svrhom ekonomske ovisnosti i socijalne izoliranosti. Ova spoznaja osim što utječe na gubitak samopoštovanja i samopouzdanja žene u ostvarivanju radnog staža, stjecanju radnog iskustva, rezultira višegodišnjim odsutstvom s tržišta rada. Ekonomsko nasilje nad ženom u obitelji prisutno je u gotovo trećini slučajeva te se ove žene, u najvećem broju majke s maloljetnom djecom, nakon nasilne veze, nalaze pred gotovo nerješivim problemom; Kako osigurati egzistenciju sebi i svojoj djeci? Rizični čimbenici za nastanak siromaštva ove skupine su: minimalna ili nikakva primanja, nisko obrazovanje, preuzimanje potpune skrbi za djecu, neriješeno stambeno pitanje, nedostatak socijalnih kontakata, nerazumijevanje i nedostatna pomoć okoline, emocionalna iscrpljenost. Unatoč već postojećim vidovima pomoći kao što su Mjere zapošljavanja posebnih skupina nezaposlenih osoba HZZ-a kojoj pripadaju i žene žrtve  nasilja koje su bile smještene u Skloništu za žrtve obiteljskog nasilja te prava iz sustava socijalne skrbi (novčane pomoći), praksa pokazuje da to još uvijek nije dovoljno i da žene nakon izlaska iz nasilne veze često žive na rubu siromaštva. Zbog straha od siromaštva veliki broj žena-majki ostaje u nasilnoj vezi cijeli život, što ostavlja dalekosežne posljedice na psihofizički razvoj djece i stvara rizik međugeneracijskog prijenosa nasilja.