Radionice

Vesna Grubišić Juhas

Doris Apostolovski

Vera Drandić

Egle Rojnić

Ivica Šain

Dom za starije i nemoćne osobe “Alfredo Štiglić” 

Problematika zbrinjavanja i zaštite ljudskih prava dementnih osoba starije životne dobi 

Hrvatska je zemlja koja demografski stari. Udio starijih od 65 godina je 15,7% (popis 2001.), po čemu smo čak stariji od prosjeka Europe. Prevalencija demencije je 5% populacije starije od 65 godina (prema podacima Hrvatskog instituta za istraživanje mozga).

Pojam demencije odnosi se na promjene u spoznajnim sposobnostima bolesnika povezane s organskom bolesti središnjeg živčanog sustava. Najčešći tip demencija je demencija Alzheimerovog tipa. Jedna trećina tih bolesnika nije sposobna ni za kakav vid samostalnog života. Zbog toga je problem demencije jedan od većih javnozdravstvenih problema u našoj zemlji, a oboljeli od demencije spadaju u skupinu posebno ugroženog dijela populacije.

U našoj zemlji ne postoje institucije za organiziranu skrb o oboljelima od Alzheimerove demencije i demencije iako je to jedna od bolesti koje predstavljaju najveću nepoznanicu medicine zapadnog svijeta. Tijek bolesti je dramatičan, bolest je neizlječiva, traje od 2 do 10 godina, iscrpljujuća je za oboljelog i za obitelj. Oboljele osobe progresivno postaju sve manje sposobne samostalno donositi odluke što otvara pitanje zaštite njihovih prava.

U ovoj radionici prikazujemo jedan model objedinjene sociozdravstvene skrbi u okviru Dnevnog centra za starije osobe Doma «A. Štiglić» u Puli, te problematiziramo potrebu zbrinjavanja oboljelih osoba u okviru postojećih institucija za skrb. Želimo dokazati da postoji potreba razvoja posebnih centara za skrb koji bi ponudili paletu usluga oboljelima i njihovim obiteljima te da takvi centri trebaju posebne prostorne i kadrovske uvjete.

____________________________________________________________________ 

Mr.sc. Nataša Jelača

Ines Jeramaz Klak

Centar za socijalnu skrb Zagreb, Ured Susedgrad 

Identitet, stereotipi i predrasude u socijalnom radu 

Radionica se sastoji od tri dijela: uvodni, središnji i završni. U uvodnom dijelu će se sudionici predstaviti i provesti aktivnost za opuštanje i uspostavljanje atmosfere povjerenja i suradnje te će se baviti istraživanjem vlastitog identiteta: osobnim i profesionalnim ulogama, dijelovi našeg identiteta koje sami odabiremo, porijeklom,  pripadnošću nekoj manjinskoj grupi, spolom i rodom, religioznošću. Nakon uvida u vlastiti identitet pristupit ćemo osvješćivanju stereotipova i predrasuda kroz vježbu «euro-vlak a la carte». Završni ćemo dio radionice provest kroz vođenu diskusiju s ciljem debrifinga i evalucije. Kroz ovako strukturiranu radionicu na neki ćemo način izazvati sudionike da razovaraju o svojim predrasudama i stereotipima. Cilj je nakon uvida i osvješćivanja naših stavova prema pojedinim skupinama podići svjesnost o tome kako različiti sudionici percipiraju pojedine manjinske skupine, a kao konačni cilj podići granice naše tolerancije i proširiti svjesnost o tome na čemu se temelje predrasude. Za provođenje debrifinga i evalucije unaprijed su definirana pitanja: 1. Koliko je realistična prikazana situacija?; 2. Je li netko u grupi imao slična iskustva u svom životu?; 3. Koji su bili glavni faktori koji su utjecali na tvoje osobne izbore?; 4. Ako u maloj grupi niste uspjeli postići zajedničku listu, što je uzrok tome?; 5. Što je za vas bilo najteže?; 6. Što vas je sprečavalo da postignete konsenzus?; 7. Koje stereotipove lista putnika prezentira?;  8. Jesu li stereotipi vidljivi u prezentaciji putnika ili proizlaze iz naše glave?; 9. Od kuda dobivamo te slike?; 10. Kako bi se ti osjećao u situaciji u kojoj nitko s tobom ne bi želio dijeliti kupe?

Cilj radionice je osvješćivanje važnosti osobnog identiteta te prevladavanje predrasuda i stereotipa u radu s korisnicima u socijalnom radu.

____________________________________________________________________ 

Štefica Karačić

Ana Klofutar

Centar za socijalnu skrb Zagreb, Ured Dubrava

Marijana Kletečki Radović

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Studijski centar socijalnog rada 

Uloga socijalnih radnika u zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama 

Unatoč pozitivnim promjenama na području zaštite ljudskih prava u našem društvu još uvijek smo svjedoci učestalih povreda prava osoba s duševnim smetnjama.

Javnost, ali i struke uglavnom šute o potrebama i pravima osoba s duševnim smetnjama, a zanimanje za njih javlja se samo u slučajevima tragičnih događaja, kada ih se dodatno stigmatizira kao «neprilagođene, agresivne i opasne»  odnosno,  nepoželjne članove zajednice.

Socijalni radnici u sustavima socijalne skrbi, zdravstva, ali i u drugim područjima djelatnosti suočavaju se s predrasudama i preprekama u zaštiti osoba s duševnim smetnjama,  pri čemu su često i sami izloženi neadekvatnim očekivanjima i kritikama javnosti, ali i nadređenih.

Opseg, odgovornost i složenost socijalnog rada s ovim korisnicima, uz neadekvatne kadrovske i druge radne uvjete, predstavljaju ozbiljan rizik za uspješnu zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama.

Radionica uključuje maksimalno 30 sudionika koji bi kroz interakciju u dvije manje grupe (iz uloge socijalnog radnika i uloge duševno bolesne osobe) pokušali odgovoriti na pitanja:

Koje su specifične potrebe osoba s duševnim smetnjama i poteškoće u ostvarivanju prava?  

Kakva su očekivanja i mogućnosti za promjene?

Kako osnažiti korisnike za aktivniju ulogu u ostvarivanju vlastitih prava i interesa?

Koja je uloga socijalnog radnika u zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama?

Kako osnažiti profesiju za proaktivan odnos prema vlastitim pravima, a time i prema pravima korisnika?

Kako u postojećim uvjetima poboljšati standarde socijalnog rada s duševno bolesnim osobama?

U završnom dijelu sudionici bi u velikoj grupi zajednički definirali zaključke radionice.

Cilj radionice je osnaživanje socijalnih radnika za uspješnije promicanje prava osoba s duševnim smetnjama i poboljšanje standarda socijalnog rada s duševno bolesnim osobama.

____________________________________________________________________ 

Rajka Papić

Dragica Bojka Gergorić

Udruga socijalnih radnika Rijeka 

Pravo na dignitet – primjer obilježavanja Međunarodnog dana socijalnog rada 

Udruga smo koja treću godinu za redom obilježava Međunarodni dan socijalnog rada i nakon prvog negativnog iskustva sada smo vrlo zadovoljni učinjenim. Želja nam je podijeliti svoje iskustvo s kolegama. Prikazati sve poduzete aktivnosti i rezultate: tiskanje plakata, organiziranje okruglog stola, gostovanje u TV emisiji, objavljivanje članaka u dnevnim novinama, akcija kolegice iz doma za psihički bolesne osobe, posjet saborske zastupnice, domjenak za sve socijalne radnike, povlačenje paralela s prošlogodišnjim iskustvom.

Očekujemo primjere ostalih sudionika iz drugih lokalnih sredina, razmjenu ideja, prijedloga, eventualnih prepreka,  kao i povezivanje ove teme s glavnom temom o pravima socijalnih radnika - dignitetom struke.

Ciljevi radionice su kroz primjer dobre prakse osvijestiti važnost obilježavanja međunarodnog dana naše struke te poticanje diskusije o pravima socijalnih radnika s naglaskom na pravo na dignitet.

___________________________________________________________________ 

Ivica Poljak

Hrvatska udruga socijalnih radnika Splitsko-dalmatinske županije

Centar za socijalnu skrb Split

Mr.sc. Jadranka Polović

Splitsko-dalmatinska županija

Povjerenstvo za ravnopravnost spolova

Vedran Mardešić

Grad Split

Služba za borbu protiv bolesti ovisnosti 

Ćakula s Ivicom Poljakom: RODNA RAVNOPRAVNOST 

U dvogodišnjoj kampanji grada Splita za borbu protiv obiteljskog nasilja nad ženama ostvareno je partnerstvo Službe za borbu protiv bolesti ovisnosti Poglavarstva grada Splita, Povjerenstva za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatske udruge socijalnih radnika Splitsko-dalmatinske županije. Ciklus radionica i drugih zajedničkih aktivnosti uključuje obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (22. rujna). TV emisija snima se za televizijsku postaju „TV Jadran“, a uključuje osim prezentacije prof. Polović i diskusiju članova Povjerenstva i Udruge. Pripremljeni prilog je dio radionice na Konferenciji u smjeru otvaranja dijaloga za medijsko zagovaranje uloge socijalnog rada i drugih pomagačkih profesija, važnosti profesionalne odgovornosti i osmišljavanja nove prakse.

Bez dovoljnog razumijevanja sadržaja rodne ravnopravnosti nije moguće u potpunosti implementirati nove sadržaje u svrhu ostvarenja cilja potpune spolne ravnopravnosti. U zajednici je potrebno raditi na usmjeravanju suradnje i zajedničkog djelovanja, provođenje konkretnih projekata prema interesu i potrebama žena u zajednici, educirati na temu rodne jednakosti, ravnopravnosti spolova i vještinama nenasilne komunikacije, zatim uključivati građane s prijedlozima javnosti,sustavno provođenje zakonskih propisa za prevladavanje diskriminacije žena na tržištu rada te koristiti pravnu zaštitu kod diskriminacije na temelju spola. Posebno treba usvojiti programe mjera prevladavanja visoke nezaposlenosti žena i unaprijediti usluge socijalne skrbi o starijim osobama i ženskim osobama s invaliditetom.

____________________________________________________________________ 

Ines Puhar

Irena Krajcar Kokalj

Jelena Žugčić

Obiteljski centar Istarske županije 

Pravo djeteta na život u vlastitoj obitelji 

Konvencija o pravima djeteta, usvojena od strane Skupštine UN-a 1989., sadrži standarde koje države potpisnice trebaju osigurati svakom djetetu. Upućuje na obveze različitih sustava, institucija i odraslih usmjerene zaštiti djece. Djetetu se pristupa kao prema subjektu s pravima, temeljenim na četiri opća načela:

1. nediskriminacija,

2. pravo na život i cjeloviti razvoj,

3. najbolji interes i dobrobit djeteta,

4. aktivno sudjelovanje djeteta u rješavanju pitanja osobnog života i razvoja.

S aspekta socijalne skrbi i obiteljsko-pravne zaštite, pravo djeteta na život u vlastitoj obitelji promotrit ćemo kroz načelo najboljeg interesa i dobrobiti djeteta. Upravo se u zaštiti prava djeteta na život u vlastitoj obitelji, kroz istovremeno poštivanje načela najboljeg interesa djeteta, u najvećoj mjeri očituje značaj i složenost uloge stručnog rada socijalnih radnika, u prilikama kada je potrebno poduzimati mjere u pravcu zaštite djeteta što može biti praćeno teškoćama radi preuzimanja odgovornosti u sustvaranju budućnosti djeteta i obitelji.

Obiteljski centri, osnovani radi savjetovanja i prevencije, značajan su resurs zajednice u promicanju i zaštiti prava djeteta, posebno kroz ranu podršku obiteljima.

Cilj radionice je rasprava o pravu djeteta na život u vlastitoj obitelji, u kontekstu najboljeg interesa i dobrobiti djeteta, s osvrtom na ulogu Obiteljskog centra.

___________________________________________________________________ 

Božena Razlog

Centar za socijalnu skrb Zagreb, Ured Medveščak

Nataša Kranjčec

Centar za socijalnu skrb Zagreb, Ured Trnje

Meri Gatin

Dom za stare i nemoćne osobe Medveščak

Sanja Đaković

Psihijatrijska bolnica Vrapče 

«Na tragu da budem ono što jesam» 

«Sjedim u sobi, buka u ušima i mislima… koju školu će mi odabrati, s kime se smijem družiti, što smijem reći…?»

Prava djece na mišljenje i osobne izbore nama odraslima izmaknu iz vida, a jesmo li svjesni da ispred nas sjedi osoba koja može uz podršku i povjerenje odraslih poredati stvari i napraviti osobne izbore?!

U košmaru projekcija osobnih neostvarenih želja i očekivanja koja su često suprotna i djetetovim potrebama, mi odrasli namećemo svoju volju djetetu i slamamo njegov integritet. Kršenja integriteta djece mogu biti i katastrofalna kao što su zlostavljanja, ali zakon ipak ukaže na njih, no ova „fina kršenja“ izgube se u magli našeg tradicionalnog stava da odrasli najbolje znaju što je za djecu najbolje, pa čak i od njih samih, ne tražeći ni njihovo mišljenje. Borba za vlastiti izbor i stav snaga je koja pokreće mladu osobu u pozitivnom smjeru odrastanja, a odrasli često mogu naučiti od «malenih» kako udružiti energiju i poslati poruku svijetu «Ja sam tu i meni je važno da me se čuje!». Čestim kršenjem i negiranjem prava na osobni prostor, mladenačka energija pretvara se u destrukciju koja može završiti krajnje tragičnim ishodima koji tada pune retke u medijima i možda se  tada odrasli upitaju  «Što nedostaje mladima?». A odgovor na to mogu dobiti i ranije kroz otvoreni razgovor s mladom osobom i prihvaćanjem stava da mladi imaju pravo na uvažavanje njihova mišljenja i integriteta i pronalaženje osobna identiteta.    ____________________________________________________________________ 

Petar Škrmeta

Željko Tandara

Centar za socijalnu skrb Split

Hrvatska udruga socijalnih radnika Splitsko-dalmatinske županije

Marijan Grbavac

glumac amater (dramska grupa «Proložac») 

Etika, krizni rad i supervizije: Kako utječu na profesionalna prava i odgovornosti socijalnih radnika u promicanju ljudskih prava u praksi socijalnog rada? 

Tijekom radionice nekoliko će participanata pružiti različite perspektive o izazovima s kojima se suočava profesija socijalnog rada u Hrvatskoj, u odnosu na etiku, prekomjeran broj slučajeva po socijalnom radniku/ci, relativno lošim uvjetima rada, zakonsku regulativu koja je ograničavajuća i nemogućnost sustavne edukacije i supervizije.

Kroz usmenu prezentaciju povijesti socijalnog rada i psiho-socijalne drame želimo pružiti svakodnevnu sliku iz prakse socijalnog rada i kako ta praksa i proces socijalnog rada utječu na prava klijenata i socijalnih radnika/ca. Želja nam je i nadamo se ostvariti živu diskusiju i debatu, istraživajući konstruktivno i kritično međusobnu povezanost teorije i prakse socijalnog rada.

Cilj radionice nam je promicanje «dobre prakse» socijalnog rada u zaštiti ljudskih prava u odnosu na etiku, krizne intervencije i nedostatak supervizije, te kako se sve to odražava na prava klijenata i socijalnih radnika/ca. Radionica uključuje najviše 30 sudionika koji će biti poticani da otvoreno govore o tome što su doživjeli u radionici, kao i o drugim relevantnim iskustvima iz profesionalne prakse socijalnog rada.

____________________________________________________________________ 

Marina Valić-Ivančić

Centar za socijalnu skrb Pula 

Ostvarivanje prava na superviziju psihosocijalnog rada u sustavu socijalne skrbi 

Supervizija je opće prihvaćena i nezamjenjiva metoda rada sa stručnjacima-pomagačima čija je profesionalna aktivnost zasnovana na intenzivnim i/ili dugotrajnijim kontaktima s korisnicima. U navedenu grupu stručnjaka spadaju i stručni djelatnici sustava socijalne skrbi, među kojima prednjače socijalni radnici.

Početkom ovog desetljeća, u sklopu trogodišnjeg projekta «Edukacija iz supervizije za djelatnike sustava socijalne skrbi», obrazovano je prvih 37 supervizora iz različitih dijelova Hrvatske. Veći dio njih kontinuirano provodi superviziju psihosocijalnog rada s drugim djelatnicima sustava socijalne skrbi. U sustav socijalne skrbi Hrvatske tada je uveden suvremeni razvojno-integrativni model supervizije psihosocijalnog rada koji je usredotočen na profesionalni i osobni rast i razvoj stručnog djelatnika. Prema ovom modelu zadatak supervizora je da stvori stručnom djelatniku sigurno i podržavajuće okruženje, u kojemu će on kroz procese reflektiranja i učenja iz osobnih profesionalnih iskustava, tragati za novim, uspješnijim načinima rješavanja profesionalnih poteškoća i dilema u radu s korisnicima. Supervizor ovdje ne nadzire i ne kontrolira stručnog djelatnika, niti mu nudi gotova rješenja u profesionalnom radu s korisnicima, već podržava i osnažuje supervizanta da kroz integraciju svojih teoretskih znanja i praktičnih iskustava pronalazi vlastita rješenja u profesionalnom radu. Stručni djelatnik na taj način unapređuje svoju profesionalnu kompetentnost, čime se posredno podiže i opća razina kvalitete njegovog rada s korisnicima.  

U radionici ću potaknuti sudionike da iznesu dosadašnja iskustva i saznanja iz supervizije psihosocijalnog rada, te koji činitelji otežavaju, a koji olakšavaju ostvarivanje njihovog prava na superviziju. 

Cilj radionice je omogućiti stručnim djelatnicima da u podržavajućem i pozitivnom ozračju progovore o svojim dosadašnjim iskustvima/neiskustvima sa supervizijom psihosocijalnog rada, kao i o preprekama i/ili dilemama na koje su pritom naišli; dodatno im pojasniti željene pojmove iz područja supervizije psihosocijalnog rada te ih potaknuti da aktivno promišljaju o mogućim načinima ostvarivanja prava na superviziranje vlastitog profesionalnog rada s korisnicima. ____________________________________________________________________ 

Denize Vojvoda-Scrobe

Centar za socijalnu skrb Pula 

Uvažavanje različitosti, moguće je naučiti! 

Odgojne mjere propisane Zakonom o sudovima za mladež i mjere Obiteljskog zakona usmjerene su na zaštitu prava djece, maloljetnika i mlađih punoljetnih osoba, počinitelja kaznenih djela. Tijekom izvršenja mjera mlade se osobe uz stručno vođenje uče zadovoljavati svoje potrebe na učinkovitiji način od zadovoljavanja potreba vršenjem kaznenih djela. Poglavito posebne obveze prema članu 64. Zakona o sudovima za mladež doprinose novoj kvaliteti zaštite prava mladih počinitelja kaznenih djela, jer ne stigmatiziraju mladu osobu kaznenim postupkom i omogućavaju sagledavanje osobe kao subjekta koji prihvaćanjem obveze preuzima odgovornost za svoje ponašanje. No, doživljavaju li mladi počinitelji kaznenih djela obvezu kao «kaznu» ili posljedicu i mogućnost osobnog rasta?

Za voditelja je izazov preoblikovati «prisilu» u prihvaćanje posljedica svog ponašanja i preuzimanje odgovornosti.

Tijekom tromjesečnog druženja s dvanaest mladih obuhvaćenih savjetodavnim radom u grupi nastojala sam da prihvate sebe kao autopoetične osobe, koje se kreiraju u odnosima uz druge osobe, koje su motivirane svojim potrebama (jedinstvenim za sve ljude) koje zadovoljavaju u odnosima s drugim osobama. Da prihvate sebe kao osobe koje biraju ponašanja koja ih približavaju drugim ljudima i svojim snovima ili ih udaljuju od njih.

Stvaranjem povjerenja i radom na odnosima unutar grupe, nove smo obrasce ponašanja isprobavali u grupi i nastojali prenijeti u «vanjski svijet».

Grupa sačinjena od dvanaest osoba različite osobne epistemologije, socijalne i emocionalne kompetencije, dobi, spola, vjere, stavova, interesa, najbolji je test uvažavanja različitosti. Međusobne smo razlike naučili uvažavati stvaranjem dobrih odnosa u grupi, međusobnom brigom o svakom članu.

Kad smo naučili što nas povezuje, to što sam Rom, vjernik ili ateist, muško, žensko, volim folk ili punk glazbu, zar je razlog da ne budemo prijatelji.

Kako smo radili? Predavanja voditelja, potrebe, ponašanje, odnosno stavovi, diskriminacija, ljudska prava, radni listovi, igranje uloga, analiza glazbenih tekstova, iznošenje osobnih iskustava, diskusija, plakati...