Izlaganja III
Marijana Kletečki Radović
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studijski centar socijalnog rada
Uloga socijalnog rada u osnaživanju osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja
Društvena nejednakost, obespravljenost i različitost određenih pojedinaca, grupa ili zajednica neka su od značajnijih pitanja kojima se bavi suvremeni socijalni rad. Oduvijek je poslanje profesije socijalnog rada bilo unapređivanje dobrobiti čovjeka, pomaganje u zadovoljavanju ljudskih potreba s posebnom pažnjom za potrebe i osnaživanje ranjivih, obespravljenih ljudi ili onih koji žive u siromaštvu. Zadatak je socijalnih radnika promicati socijalnu pravdu i socijalnu promjenu sa i u korist svojih korisnika. Jedan od načina na koji socijalni rad pokušava odgovoriti na navedena pitanja te aktualizirati socijalno djelovanje obespravljenih s ciljem postizanja više razine socijalne pravde u društvu je osnaživanje pojedinaca, grupa i zajednica.
Osnaživanje je proces tijekom kojeg je važno podržati osobu (grupu ili zajednicu) u preuzimanju veće kontrole nad svojim životom, postizanju osobno važnih ciljeva, kritičkom razumijevanju društva te aktivnom i ravnopravnom sudjelovanju u životu svoje zajednice.
Praksa osnaživanja podrazumijeva redefiniranje osnovnih elemenata prakse socijalnog rada. Dakle, promjene u stavovima, odnosu i ulozi socijalnog radnika u interakciji s korisnikom. Proces osnaživanja temelji se na odnosu zajedništva, suradnje, povjerenja i dijeljenja moći između socijalnog radnika i korisnika.
Osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja su tijekom svog života zasigurno iskusile osjećaj isključenosti, socijalne stigmatiziranosti i obespravljenosti. Jesu li obespravljene i u nepovoljnijem položaju i u odnosu na interes socijalnog rada? Raspravlja li profesionalna zajednica o položaju, potrebama i pravima osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja? Što poduzima profesionalna zajednica s ciljem zagovaranja prava osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja?
Ovaj rad ima za cilj problematizirati navedena pitanja te dati uvid u mogućnosti socijalnog rada u procesu osnaživanja za organiziranje, zagovaranje i promicanje prava osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja. ____________________________________________________________________
Manuela Krepčić
Sigurna kuća Istra
Uloga Sigurne kuće Istra u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja
Sigurna kuća Istra je nevladina organizacija koja pruža pomoć i podršku ženama žrtvama obiteljskog nasilja i njihovoj djeci. Osnovne aktivnosti koje obavlja su pružanje psihološke, socijalne i pravne podrške, te pružanje smještaja u tajnim skloništima. Svoje glavne aktivnosti provodi u dva ureda (Pula, Poreč) namijenjena za savjetovališni rad, te u tri skloništa namijenjena za smještaj žrtava obiteljskog nasilja. Glavni strateški ciljevi rada Sigurne kuće Istra su promocija i zaštita prava žena, te podizanje svijesti javnosti o važnosti poštivanja ženskih prava na život bez nasilja. Tim Sigurne kuće Istra čine socijalne radnice, pravnice, psihologinje i educirane volonterke koje direktno rade sa žrtvama obiteljskog nasilja. Sigurna kuća Istra aktivno djeluje od travnja 2006. godine, a do sada je imala preko 200 telefonskih poziva od strane žrtava, radilo se sa 109 žena kroz 454 individualnih sastanaka, a u skloništa je smješteno ukupno 10 žena i 14 djece. Iz toga možemo zaključiti da je potreba za ovakvim oblikom pomoći i podrške žrtvama obiteljskog nasilja na području Istarske županije velika, pogotovo od zatvaranja doma za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja „Rovinjsko sunce“ čime je Sigurna kuća Istra postala jedina koja pruža takav oblik socijalnih usluga unutar Istarske županije.
___________________________________________________________________
Davorka Krnčević
Županijska koordinacija za ljudska prava
Promicanje i zaštita prava psihički bolesnih odraslih osoba
Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava Županijska koordinacija za ljudska prava Zadarske županije organizirala je niz aktivnosti kojima je bio cilj upoznati javnost s pravima i potrebama psihički bolesnih osoba, kako djece i mladeži s psihičkim smetnjama tako i odraslih osoba.
Na okruglom stolu na temu „ Prava psihički bolesnih odraslih osoba – legislativa i praksa“ prisutni su upoznati s pregledom nacionalnog zakonodavstva i međunarodnim dokumentima koji reguliraju socijalizaciju i integraciju osoba s duševnim smetnjama te ih štite od destigmatizacije.
Otvoreno je pitanje biračkog prava psihički bolesnih odraslih osoba s obzirom na činjenicu da im je većini u cijelosti ili djelomično oduzeta poslovna sposobnost, te su vrlo rijetki slučajevi vraćanja poslovne sposobnosti, bez obzira na činjenicu da se osoba duže vrijeme nalazi u stanju stabilne remisije.
Donijeti su zaključci u svrhu promicanja i zaštite prava psihički bolesnih odraslih osoba:
1. deinstitucionalizacija psihički bolesnih osoba,
2. destigmatizacija psihički bolesnih osoba,
3. otvarati uslužne servise u svrhu podrške klijentu i njegovoj obitelji,
4. analizirati utjecaj lišenja poslovne sposobnosti s pravom na rad psihički bolesnih odraslih osoba koje utječe na kvalitetu življenja psihički bolesnih odraslih osoba.
Prisutni će se upoznati s navedenom problematikom i nastojanjima da se negativna praksa promijeni.
____________________________________________________________________
Maja Laklija
Marina Milić-Babić
Silvia Rusac
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studijski centar socijalnog rada
Senzibilizacija društva i poticanje aktivnosti lokalne zajednice u osnaživanju obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti
Alzheimerova bolest ima velik utjecaj na društvo, i ne samo zato što „krade“ sjećanja oboljele osobe, te dovodi do opadanja njezinih kognitivnih, fizičkih i funkcionalnih sposobnosti, već i „devastira“ živote osoba koje ju okružuju. Navedeno govori o potrebi hitnog razvoja mreže podrške i servisa koji bi optimalizirali skrb o oboljeloj osobi. Unatoč medicinskim postignućima i otkrićima, aspekt socijalne podrške obiteljima oboljelih ostao je nedovoljno razvijen.
Institucionalni oblici skrbi zbog nedostatnih resursa (manjka smještajnih kapaciteta, manjka stručnog osoblja, funkcioniranja prema zadanim standardima i normativima i slično) često nisu u mogućnosti zbrinuti oboljele od Alzheimerove bolesti. S druge strane, malobrojne udomiteljske obitelji koje skrbe o starima nisu stručno osposobljene, niti opremljene za tu zahtjevnu ulogu, što dovodi do toga da su članovi obitelji oboljelih najčešće prepušteni sami sebi.
Prepoznavši važnost senzibilizacije društva na probleme oboljelih osoba od Alzheimera i njihove obitelji, te resurse lokalne zajednice, cilj izlaganja je, među ostalim, dati prikaz socijalno-medicinskog modela intervencija namijenjenih osiguravanju podrške obitelji oboljelih koji je nastao na osnovi provedenog istraživanja na populaciji njegovatelja (osoba iz obitelji koje skrbe o oboljelom), a u suradnji s Hrvatskom udrugom za Alzheimerovu bolest.
Socijalno-medicinski model intervencija treba uključivati: osiguravanje pravovremenih informacija o bolesti, kao i dostupnim servisima u zajednici sukladno stadiju razvoja bolesti; organiziranje edukacija; pomoć njegovateljima u nošenju sa stresom kroz psihološka savjetovališta, putem kognitivno-bihevioralne terapije koja uključuje kognitivne strategije i bihevioralne tehnike, te drugih efektivnih strategija suočavanja sa stresom, s ciljem praćenja i pružanja podrške njegovatelju i osobi o kojoj skrbi kroz sve stadije bolesti, uključujući pomoć u tugovanju zbog gubitka voljene osobe.
____________________________________________________________________
Jasna Lesički
Centar za rehabilitaciju Stančić
Analiza potencijalnih rizika kod osoba s intelektualnim teškoćama
Usporedno s implementacijom procesa normalizacije i uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama u zajednicu, njihov se život u značajnoj mjeri mijenja. Unatoč činjenici kako su institucijski oblici skrbi ponekad i previše zaštitnički, nije moguće izbjeći potencijalno rizične situacije jer su oni dio naše i njihove svakidašnjice. Postupna, ali ipak sve veća prisutnost osoba s intelektualnim teškoćama u zajednici stvara preduvjete za cijeli niz posve novih rizičnih situacija. Postavlja se ključno pitanje - na koji način uspješno predvidjeti i spriječiti rizične situacije, ne ometajući pri tome ostvarenje korisnikovih osobnih želja, te istodobno zaštiti korisnike, promotore aktivnosti i nositelje odgovornosti (prvenstveno socijalne radnike u sustavu skrbi). Kako u prevladavajućim uvjetima socijalno rizičnog okruženja i ograničenih kadrovskih i materijalnih mogućnosti osigurati nesmetanu provedbu svih potpisanih međunarodnih sporazuma i domaćih strateških smjernica (Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, Standardna pravila, Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpuno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu, Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom 2007. - 2015.) koje nedvojbeno u prvi plan stavljaju prava osoba s intelektualnim i drugim teškoćama, pravo na izbor i odlučivanje o sebi, pravo na život u zajednici, pravo na zapošljavanje, te sudjelovanje u javnom i političkom životu. Postoje li ograničavajući faktori pri realizaciji pojedinih prava osoba s teškoćama, kao što je primjerice lišavanje poslovne sposobnosti i kakav stav zauzeti u takvim situacijama?
Tragom toga, u radu ću prikazati neke od inovativnih metoda socijalnog rada koje provodimo s primarnim ciljem prevencije štetnih događaja putem prikaza: individualne analize rizika osobe s intelektualnim teškoćama pri zapošljavanju i obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, grupne analize rizika za stambenu jedinicu poluotvorenog tipa i analize rizika odabranih projektnih aktivnosti organiziranih za korisnike ustanove
Svaka od prezentiranih analiza rizika uključuje potencijalno rizične događaje, mogućnost pojave štetnih posljedica, te plan preventivnih aktivnosti poduzetih u svrhu smanjenja štetnih posljedica za osobe s intelektualnim teškoćama.
____________________________________________________________________
Prof. dr. sc. Zdravka Leutar
Eva Marković
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studijski centar socijalnog rada
Uloga socijalnog radnika u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom
Uloga socijalnog radnika u životu osobe s invaliditetom višestruka je i značajna zato što socijalni radnik prati osobu s invaliditetom od trenutka nastupanja invaliditeta do kraja njezinog života, bilo da je izravno ili neizravno uključen u različite intervencijske procese. Njegove kompetentnosti odnose se na informiranje osoba s invaliditetom o pravima, načinju njihova ostvarivanja, te na njihovo zastupanje u situacijama u kojim njihova znanja, vještine i mogućnosti nisu dostatne za postizanje određenih prava. U Republici Hrvatskoj 2001. godine živjelo je 429 421 osoba s invaliditetom. Prema izvješću Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za razdoblje od 2000. do 2003. u sustavu socijalne skrbi evidentirano je 56 699 osoba s invaliditetom, odnosno 13,9%. Ta brojka ukazuje na veliki nesrazmjer između zakonskih prava i njihova ostvarivanja, i nameće pitanje o ulozi socijalnog radnika u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom.
U siječnju 2008. provedeno je kvalitativno istraživanje o odnosu socijalnih radnika i osoba s invaliditetom na uzorku od 30 ispitanika. Intervjuirano je 10 osoba s invaliditetom, 10 roditelja osoba s invaliditetom i 10 socijalnih radnika iz različitih dijelova Hrvatske.
Rezultati su pokazali da osobe s invaliditetom, kao i roditelji osoba s invaliditetom odnos sa socijalnim radnikom procjenjuju profesionalnim ukoliko ih socijalni radnik informira o njihovim pravima u sustavu socijalne skrbi, i pomogne im u njihovu ostvarivanju. U suprotnom, taj odnos procjenjuju neprofesionalnim, i navode kako su znanja o pravima i njihovu ostvarivanju ključna znanja koja bi socijalni radnici morali imati. Sami socijalni radnici navode da je poštivanje prava i informiranje o pravima jedna od svakodnevnih aktivnosti u radu s osobama s invaliditetom.
___________________________________________________________________
Slavica Mandić
Dom za starije i nemoćne osobe “Centar”
Pravo starijih osoba na život bez nasilja – primjeri iz Doma “Centar”
Cilj ovog rada je uvijek iznova ukazivati na primjere zlostavljanja starijih osoba, kao ranjive i nedovoljno zaštićene populacije. Govori o oblicima zlostavljanja starih i nemoćnih osoba smještenih u ustanovi socijalne skbi, konkretno u Domu za starije osobe “Centar“ u Zagrebu, kao i naporima stručnih djelatnika ustanove da svojim stanarima osiguraju miran i siguran život u Domu, kao i provedbu svih zakonom zajamčenih prava. Kroz primjere različitih oblika zlostavljanja koji su primjećeni u relativno kratkom periodu, pokušava se ukazati na važnost suradnje svih mjerodavnih čimbenika, ali i na nemoć i neuspjeh struke u sprečavanju pojedinih oblika nasilja. Uzrok tome je gotovo u pravilu nedovoljna koordiniranost i sistematičnost u radu sustava. Radom se želi skrenuti pozornost javnosti i stručnjaka na porast nasilja nad osobama treće životne dobi, kao, na žalost, najbrojnije populacije u zemlji, ali i na nužnost multidisciplinarnog pristupa u prevenciji i sprečavanju nasilja nad njima.
____________________________________________________________________
Karolina Martinuš
Igor Ježek
Dom za psihički bolesne osobe Lobor-grad
Pravo na dostojan život osoba s duševnim smetnjama unutar institucije
Osobe s duševnim smetnjama koje se nalaze u institucijama socijalne skrbi prisiljene su živjeti u zadanim stambenim uvjetima na koje same ne mogu utjecati. Dom za psihički bolesne odrasle osobe Lobor-grad najveća je institucija te vrste u Hrvatskoj i u njemu standard stanovanja nije u svim objektima na primjerenoj razini. Jedan dio Doma nalazi se u objektu koji se ne može preurediti u kvalitetniji stambeni prostor. Karakteriziraju ga velike sobe u kojima stanuje više osoba nego što je prihvatljivo, gdje nema dovoljno prostora za privatnost, intimu, održavanje higijene i druge osobne potrebe.
Nepovoljni stambeni uvjeti, osim što vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, onemogućavaju zadovoljavanje drugih potreba pojedinca, zbog čega se ne mogu očekivati niti postizati bolji rezultati u radu. Kvaliteta života u ustanovi poboljšala se preuređenjem dvaju drugih objekata u manje stambene jedinice, potpuno opremljene, u kojima živi po četvoro ljudi. Takvi uvjeti omogućili su veću samostalnost u pogledu samozbrinjavanja, a veća mogućnost privatnosti pridonijela je većem osjećaju zadovoljstva i postizanju dobre remisije duševne bolesti.
Poboljšanje stambenih životnih uvjeta, uz usmjeravanje i podršku stručnog osoblja, povoljno je djelovalo na duševno i fizičko zdravlje, što zajedno čini temelj za razvijanje osobnih potencijala. Uspostavljen je bolji međusobni kontakt, ojačana je odgovornost za vlastite postupke i s vremenom je primjetan znatan napredak u svakodnevnom funkcioniranju. Također se unaprijedio i njihov odnos s vlastitim obiteljima. Posljedično, ovakav oblik skrbi o osobama s duševnim smetnjama unutar institucije stvara uvjete za njihovo izmještanje natrag u vlastitu obitelj ili u neki drugi vaninstitucijski oblik skrbi u lokalnoj zajednici.
____________________________________________________________________
Fred Miletić
Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav
Zatvor u Puli
Doprinos zaštiti ljudskih prava zatvorenika kroz organiziranje njihovog slobodnog vremena
U ovom izlaganju obraditi ću samo jedan segment ljudskih prava zatvorenika i to kroz njihovo sudjelovanje u izradi zatvorskih novina koje nazivamo „OZ“.
Na samom početku izlaganja, radi što boljeg razumijevanja tematike, koja je sama po sebi izuzetno specifična, morat ću pojasniti značenja nekih pojmova koji su usko vezani za zatvorski sustav, kao i iznijeti kratki opis načina rada stručnog savjetnika u zatvoru. S obzirom da su osnovne smjernice za organizaciju slobodnog vremena zatvorenika determinirane pojedinačnim programom izvršavanja kazne zatvora, kojim se planira izvršavanje kazne zatvora primjereno osobinama i potrebama zatvorenika te vrsti i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, govorit ću i o njemu.
Nakon uvodnog dijela izlaganja, govorit ću ukratko o tijeku nastajanja zatvorskih novina u Zatvoru u Puli, njihovom ponovnom pokretanju, samoj organizaciji rada unutar novinarske radionice, načinu na koji nastaju novinarski članci i njihove teme, problemima s kojima se susrećemo pri izradi i štampanju, te znanja koja smo morali savladati.
U daljnjem izlaganju govoriti ću o stvarnoj potrebi i želji zatvorenika da govore o sebi i svojim problemima, te kroz tu potrebu slobode govora naglasiti koliko je velika i važna uloga novina u zatvorskim uvjetima. Pročitati ću neke značajnije novinske članke, prezentirati jedno malo izdanje poezije koje spremno čeka svoje sponzore te ću prezentirati same zatvorske novine od prvog do zadnjeg broja.
Ovim izlaganjem želim progovoriti o promicanju suvremenih koncepata socijalnog rada u području promocije i zaštite ljudskih prava zatvorenika.