Izlaganja IV
Vesna Moštak-Skupnjak
Centar za socijalnu skrb Zagreb, Ured Sesvete
Socijalni problemi i perspektiva Roma u Hrvatskoj
Rome treba gledati kao narod koji ima svoju povijest, zanimljivu kulturu, specifična obilježja i vlastiti identitet, a ne kao atraktivnu, ali društveno marginaliziranu skupinu prema kojoj postoje ustaljene predrasude.
Okosnicu kreiranja dugoročne strategije za rješavanje pitanja Roma treba predstavljati edukacija, zatim kontinuitet u unapređivanju kvalitete njihovog življenja te mijenjanje odnosa okruženja prema njima. Istovremeno Rome treba podržati u nastojanju da sačuvaju svoj identitet, svoju tradiciju, kulturu i jezik.
Da bi se položaj Roma sustavno i u kontinuitetu mijenjao, potrebno je intenzivnije razmjenjivati iskustva i provoditi akcije koje su do sada donijele pozitivne rezultate te ostvariti komunikaciju Roma s okruženjem žive. Konkretne akcije potrebno je usmjeriti na programe vezane za djecu, omladinu i obitelj, na projekte vezane za položaj žena I odnose među spolovima.
Romska populacija bi potvrdila vjeru u priznavanje temeljnih prava svakog pojedinca, u dostojanstvo i vrijednost svakog čovjeka, kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda kad bi se poštivali svi potpisani sporazumi, akti i povelje.
Radeći godinama u Centru za socijalnu skrb susrela sam se s različitim reakcijama naših kolega prema romskoj populaciji. Cilj ovog mog izlaganja je moja potreba da zajedno s kolegama osvijestim svoja razmišljanja o stavu i odnosu struke prema romskoj populaciji.
____________________________________________________________________
Zdenka Pantić
Međunarodni rehabilitacijski centar za žrtve mučenja
Socijalni radnik i ljudska prava – pomagač ili žrtva?
U radu se promišlja položaj socijalnog radnika kao stručnjaka koji pomaže osobama u stanju socijalnozaštitne potrebe, među kojima su mnoge ujedno i žrtve kršenja ljudskih prava. Problematizirat će se pitanje koliko socijalni radnik pomaže te nije li socijalni radnik žrtva kršenja ljudskih prava! Koristit će se iskustva iz rada u praksi socijalnog rada, kliničkog rada, supervizije, te rada u nevladinom sektoru.
Pokušat će se odgovoriti na pitanja:
Koliko su socijalni radnici upoznati s problemima ljudskih prava, kako koriste te spoznaje u praksi? Kome je socijalni radnik lojalan? Koliko samopouzdanja imaju socijalni radnici, koliko uopće mogu zastupati svoj profesionalni stav prema korisnicima, ministarstvima, prema javnosti? Imaju li osjećaj da nešto značajno u društvu mogu doprinijeti i promijeniti? Tko im daje podršku? Koliko su socijalni radnici i sami žrtve kršenja ljudskih prava i marginalizirani?
Naglasit će se kako je upravo struka socijalnih radnika (i druge struke u socijalnom radu) kroz zadnjih 18 godina u velikoj mjeri doprinijela socijalnom miru u društvu, a u javnosti je često prozivana kao nekompetentna i nestručna čak i od vodećih osoba (osobno svjedočenje javnom nastupu jednog od ranijih ministara). Pri tomu se nitko ne bavi uzrocima eventualnih problema (o kojima će ovdje biti govora), niti mogućnostima njihova otklanjanja.
U zaključku: rad s žrtvama kršenja ljudskih prava nužno se odražava na pomagače. Socijalni radnici trebaju edukaciju, podršku, potrebna su istraživanja u ovom području i izlazak u javnost, zagovaranje i djelovanje – u korist svojih korisnika i vlastitog položaja, te napretka u zaštiti ljudskih prava.
___________________________________________________________________
Prof.dr.sc. Branka Sladović Franz
Vanja Branica
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studijski centar socijalnog rada
Obilježja uloge očeva u socijalnoj skrbi za djecu
Zbog značajne uloge oba roditelja za pravilan razvoj djece, suvremena literatura sve češće govori o “uključenom” ocu. Tradicionalno se majke smatraju odgovornima za brigu i zaštitu djece, za održavanje i kvalitetu veze s ocem ako ne živi s djetetom, a procjena rizika i dokumentacija u socijalnoj skrbi za djecu fokusirana je i naslovljena na njih. Često se koristi pojam roditelji koji podrazumijeva zadatke fokusirane na majku. Teoretska objašnjenja razvoja djece također su usmjerena na majku, ali se sve više govori o značaju privrženosti oca i djeteta. Predmet interesa ovog kvalitativnog istraživanja bio je utvrditi na koji način stručnjaci socijalne skrbi percipiraju očeve te što od njih očekuju prilikom provedbe mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. Analizirana je dokumentacija (Sveobuhvatna obiteljska procjena i Plan i program rada s obitelji) o 23 obitelji kojima je izrečena mjera Nadzora nad izvršenjam roditeljske skrbi. Za dobivanje uvida u socio-demografske podatke korištena su i Rješenja o određivanju mjere NIRS-a te Socijalne anamneze. Rezultati pokazuju da se rizici očeva opisuju kroz nepoželjna ponašanja (alkoholizam, agresivno ponašanje i činjenje kaznenih djela), dok su prednosti oca povezane s materijalnim statusom. Iz opisa postupka očeva može se vidjeti da se uglavnom radi o “druženju i održavanju odnosa” s djetetom više nego o stvarnoj brizi i odgojnim postupcima. U planovima se uglavnom ne specificiraju promjene koje treba napraviti otac u odnosu na dijete, već ako postoje, odnose se na oca osobno, a manje na aktivaciju u roditeljskoj ulozi.
____________________________________________________________________
Franjo Šaban
Alenka Ljubešić
Obiteljski centar Sisačko-moslavačke županije
Škola za roditelje – pravo roditelja na pomoć u odgoju
Sukladno Nacionalnom planu aktivnosti za prava i interese djece i potrebama lokalne zajednice, Obiteljski centar Sisačko-moslavačke županije razvio je program Škole za roditelje čiji je cilj promicanje roditeljske odgovornosti i obiteljskog odgoja u duhu Konvencije o pravima djeteta. Cilj je omogućiti roditeljima stjecanje znanja i vještina kojima će na praktičan način rješavati razvojne probleme djece, znati postupati u okolnostima određenih smetnji u odgoju i ponašanju djece i u izvršavanju roditeljske skrbi primjenjivati adekvatne odgojne metode te ostvariti bolju komunikaciju u obitelji.
Škola za roditelje predstavlja trening roditeljskih vještina, s ciljem stvaranja osjećaja kompetentnosti u roditeljskoj ulozi, samosvijesti, te osjećaja kontrole nad svojim odgojnim postupcima, a provodi se kroz grupni rad u obliku edukativno-iskustvenih radionica. Formirane grupe su zatvorenog tipa, dobrovoljne, uz vođenje dva voditelja. U grupi je maksimalno 12 osoba. Program u 13 susreta, jednom tjedno u trajanju od 120 minuta, pokriva radionice i predavanja na temu roditeljstva, stresa, roditeljskih očekivanja od sebe, partnera i djece, osjećaja, razvojnih faza djece i mladeži, obiteljske komunikacije i odgoja, uključenosti roditelja u život svog djeteta, nenasilno rješavanje sukoba, te obiteljske krize.
Za potrebe škole konstruirana je skala stavova i vrijednosti vezanih uz roditeljstvo, s ciljem procjene neposrednog učinka programa i usvojenih znanja na polaznike, a primijenjena je na početku i na kraju ciklusa. Rezultati skale pokrivaju područja roditeljskog stresa, emocionalnog odnosa roditelja prema djeci, obiteljske interakcije, te učinkovitosti odgojnih postupaka koje roditelji primjenjuju. Rezultati pokazuju značajne pozitivne promjene u navedenim područjima, ponajviše području roditeljskog stresa i učinkovitosti odgojnih postupaka, te osjećaju roditeljske kompetentnosti.
___________________________________________________________________
Sanja Tarczay
Ivona Salaj
Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba “Dodir”
Pravo na stručnog prevoditelja – san ili stvarnost u izjednačavanju mogućnosti za gluhe/gluhoslijepe osobe?
U ovom izlaganju na sveobuhvatan način prikazat će se sve relevantne činjenice vezane uz stručne prevoditelje za gluhe/gluhoslijepe osobe, odnosno dobiti će se uvid u postojeći status stručnih prevoditelja za gluhe/gluhoslijepe u Republici Hrvatskoj. Nastojat će se dati teorijski prikaz terminoloških odrednica i definicija prevoditelja, njihovih karakterističnih obilježja, osnova etičkih načela u prevođenju te načinima prevođenja. Također će se prikazati empirijski modeli razvoja edukacijskih programa za stručno osposobljavanje prevoditelja te razvoj službi podrške za gluhe/gluhoslijepe osobe u Republici Hrvatskoj. Zaključno ćemo se osvrnuti na neke mogućnosti kojima možemo gluhim/gluhoslijepim osobama osigurati pravo na jednaki pristup informacijama i pravo na komunikaciju u Republici Hrvatskoj te na kraju o potrebi priznavanja nove profesije – prevoditelj za gluhe i gluhoslijepe osobe.
____________________________________________________________________
Prof.dr.sc. Kristina Urbanc
Jelena Ogresta
Silvia Rusac
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studijski centar socijalnog rada
Izazovi odrastanja djece roditelja s invaliditetom
U radu će biti predstavljen jedan dio rezultata istraživanja provedenog u obiteljima gdje su roditelji osobe s invaliditetom, kronično oboljele osobe ili osobe s kombiniranim poteškoćama, a u vrijeme istraživanja imali su malodobnu djecu. Opći cilj ovog istraživanja bio je povećati razinu infomiranosti i senzibiliziranosti profesionalne zajednice, krajnjih korisnika i javnosti o iskustvima i potrebama obitelji u kojima su malodobna djeca u ulozi mladih njegovatelja. Pojam "mladi njegovatelji" podrazumijeva djecu i maloljetne mlade osobe koje pružaju osobnu skrb nekome od roditelja ili članova obitelji koji iz najrazličitijih razloga ne mogu brinuti o sebi (invaliditet, problemi na području mentalnog zdravlja, kronične bolesti). Radi se o djeci koja dnevno, odnosno, redovito skrbe o nekom članu obitelji. Važno je napomenuti da u fokusu nije učestalost, intenzitet odnosno vrsta poslova koje dijete ili mlada osoba obavlja u okviru te redovite skrbi, već mogući utjecaj koji to ima na njihove živote. Problem istraživanja odnosio se na utvrđivanje iskustava i svakodnevnih poteškoća s kojima se susreću djeca i roditelji - osobe s invaliditetom ili kroničnom bolešću.
Rezultati upućuju na općeniti manjak sistemskog pristupa u praksi socijalnog rada te na potrebu sagledavanja i pristupanja invaliditetu iz aspekta obitelji, a ne isključivo iz aspekta tzv. identificiranog korisnika, u ovom slučaju roditelja s invaliditetom ili iz aspekta stručnjaka. Obiteljski sistemski pristup invaliditetu omogućio bi cjelovitije razumijevanje obiteljske dinamike, uloga pojedinih članova, obrazaca rješavanja poteškoća, procjenu i zadovoljavanje obiteljskih potreba te u skladu s time i planiranje mjera pomoći.
____________________________________________________________________
Prof.dr.sc. Kristina Urbanc
Prof.dr.sc. Marina Ajduković
Silvia Rusac
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studijski centar socijalnog rada
Evaluacija poslijediplomskog specijalističkog studija iz Supervizije psihosocijalnog rada
Prva generacija poslijediplomskog specijalističkog studija iz Supervizije psihosocijalnog rada završila je program u lipnju 2008. Studij je upisalo 38 polaznika - socijalni radnici (37%), psiholozi (29%), socijalni pedagozi (19%) i ostale struke (15%). Podjednaki broj polaznika je bio iz CZSS-a (36%) i ustanova socijalne skrbi (36%).
Program studija je osmišljen u skladu s formalnim standardima ANSE (www.supervison-eu.org/anse ). Ključni aspekt nastave je razvoj vještina supervizijskog rada koji se odvija kroz (1) superviziju psihosocijalnog rada polaznika studija, (2) vođenje grupne supervizije od strane polaznika i (3) superviziju supervizijskog rada polaznika (meta- supervizije). U okviru studija 2007. i 2008. odvijalo se 38 supervizijskih grupa s djelatnicima sustava socijalne skrbi diljem Hrvatske. Tako je studij dodatno pridonosio unapređenju socijalnog rada u praksi.
Završna evaluacija programa pokazuje da su polaznici kao najznačajniji aspekt obrazovanja naveli meta-superviziju svog rada (M=4,8) i vođenje supervizijske grupe (M=4,60). Slijedi sudjelovanje u nastavi (M=4,60), pisane eseja o dinamici supervizijskih grupa (M=4,32) i čitanje nove literature (M=4,32).
Polaznici iskazuju da se najvažnija znanja, vještine i vrednote koje su usvojili odnose na neposredni supervizijski rad, specifična područja supervizije (timska supervizija i coaching) i unapređivanje komunikacijskih vještina. Kao rezultat sudjelovanja u izobrazbi navode se bolja organizacija posla, stjecanje boljeg uvida u odnose među kolegama i bolje prepoznavanje potreba kolega, bolje praćenje napretka i promjena kod korisnika, češće korištenje evaluacija rada, unapređenje suradnje unutar svog tima, asertivno zastupanje osobnog profesionalnog mišljenja.
Program izobrazbe iz supervizije i dostupnost supervizije bit će dodatno diskutirani pod vidom prava socijalnih radnika na osobni rast i razvoj i osnaživanje. ____________________________________________________________________
Silvija Visinski
Prof.dr.sc. Zdravka Leutar
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studijski centar socijalnog rada
Značenje koncepta civilnog društva u tranziciji od welfare state prema workfare state
Radi određene preglednosti i boljeg razumijevanja sada vrlo aktualne tranzicije od welfare state prema workfare state, iznosi se skraćeni prikaz bitnih karakteristika obaju tipova socijalnih država, kao i razloga koji su do navedenih problema doveli. Logična je posljedica tako promijenjenih odnosa u društvu i pojava kombinirane socijalne politike. Odnosno, nastojanja usmjerenog ka što potpunijem, kvalitetnijem prilagođavanju novim, globalnim ekonomsko-socijalnim okolnostima. Jednu od najznačajnijih uloga u tome upravo ima razvoj koncepta civilnog društva i njegova konkretna realizacija, čime se u značajnoj mjeri utječe i na sveukupno povećanje razine adekvatnog poštivanja ljudskih prava u cijelosti. Zahvaljujući ovdje ukratko prikazanim rezultatima istraživanja «Indeks civilnog društva u Hrvatskoj», u radu je moguće vidjeti koji su problemi te kako se odvija realno funkcioniranje civilnog društva u jednoj tranzicijskoj zemlji.
___________________________________________________________________
Zlatko Wild
Centar za socijalnu skrb Osijek
“Kruha preko pogače”
Činom zaposlenja, odnosno potpisivanjem ugovora o radu definirani su i poslovi i radni zadaci koje poslodavac zahtijeva od djelatnika kao i međusobni odnosi tijekom rada.
U ČEMU JE PROBLEM, ILI: IMA LI UOPĆE PROBLEMA?
Prije oko tri i pol godine sam počeo raditi u centru za socijalnu skrb na poslovima općeg socijalnog rada, s očekivanjima da ću poslije dvadesetak godina rada u struci u privredi na poslovima socijalnog radnika radni vijek završiti na „pravom mjestu za socijalnog radnika“. Ubrzo sam se uvjerio da sam se s jedne vrste administrativnih poslova preselio na drugu, još obimniju.
Poslovi koje obavljam na svom radnom mjestu socijalnog radnika na općem socijalnom radu u pretežnom su dijelu radnog vremena poslovi srednje spreme, zatim poslovi drugih struka, uglavnom pravne, što ukupno oduzima i preko tri četvrtine radnog vremena, a još preostaju odlasci na teren i s terena, odlasci na sud, policiju, skrbništva i sl.
Danas se može postaviti pitanje koje se nije moglo postaviti prije trideset, četrdeset godina: što je stvarni posao socijalnog radnika u centru za socijalnu skrb? Koja je struka (struke) potrebna za obavljanje poslova socijalnog radnika na tom radnom mjestu? Da li je struka socijalnog rada isto što i opis poslova socijalnog radnika koje daje poslodavac?
Da li socijalni radnik, koji u okviru svog radnog mjesta ima ideju smanjiti udio posla drugih struka na ime užeg socijalnog rada (savjetovanje, češći kontakti s obiteljima korisnicima itd.) traži kruha preko pogače?
____________________________________________________________________
Smiljana Žužul
Sanja Vuković
Slavko Kraljević
Centar za socijalnu skrb Split
Prikaz timskog rada na Odjelu za zaštitu djece i osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u CZSS-u Split
U ovom radu prikazat će se kompetentnost stručnog tima socijalni radnik – defektolog u realizaciji nekih prava iz sustava socijalne skrbi koja se osiguravaju osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem, prvenstveno prava na skrb izvan vlastite obitelji koje se ostvaruje kao boravak: povremeni, poludnevni, cjelodnevni.
Ovo pravo osigurava se prvenstveno djeci i odraslima za potrebe psihosocijalne rehabilitacije, odgoja i obrazovanja, osposobljavanja za samozbrinjavanje, radnih aktivnosti i svrsishodnog korištenja slobodnog vremena.
Socijalni radnik i defektolog daju svoje izvješće i mišljenje ponaosob i zajednički u sintezi gdje se navode razlozi zbog kojih se korisnik upućuje u programe boravka i predlaže vrsta boravka. Mišljenje socijalnog radnika, defektologa kao Nalaz i mišljenje PTV-a zajedno sa zamolbom i ostalom dokumentacijom prosljeđuje se u odabranu ustanovu gdje bi trebala poslužiti za inicijalnu dijagnostiku te izradu individualnog plana za korisnika.
Roditeljima djece s teškoćama predškolskog uzrasta daju se informacije o mogućnostima uključivanja djeteta u predškolske ustanove (redovite-integracija ili posebne). Suradnja sa stručnim djelatnicima vrtića.
Roditeljima djece s višestrukim teškoćama školskog uzrasta ukazuje se na obvezu uključivanja djeteta u osnovnoškolski odgoj i obrazovanje. Osnaživanje roditelja informiranjem i davanjem smjernica. Poteškoće kod ostvarivanja ovih prava. Primjeri iz prakse.
Potrebna je dobra informiranost i umreženost socijalnog radnika i defektologa kako bi se dobila viša razina socijalne potpore korisnicima.
Svrha rada je ukazati da timski način rada kao interdisciplinarni pristup doprinosi većoj razini percipirane socijalne potpore koja u konačnici ima cilj unaprijediti kvalitetu življenja na individualiziranoj, osobnoj razini što znači ostvarenje mogućnosti za razvoj svih potencijala osobe.