HUSR
U Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 12. srpnja 2017. godine potpisan je sporazum o suradnji MDOMSP-a i UNICEF-a Hrvatska te Hrvatske udruge socijalnih radnika na nacionalnom programu „Za snažniju obitelj“.
Cilj programa „Za snažniju obitelj”, koji zajedno pokreću Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i UNICEF u suradnji s partnerima, jačanje je i širenje socijalnih usluga za obitelji s djecom koje su u sustavu socijalne skrbi.
Kako bi stručnjaci u sustavu u svim okolnostima mogli osigurati zaštitu dobrobiti djeteta, važna je učinkovita podrška obiteljima u riziku. Prema podacima, u 2015. godini zabilježen je 6141 slučaj neprimjerene skrbi za dijete. Taj zabrinjavajući broj uključuje tjelesno i mentalno nasilje nad djecom, spolno iskorištavanje, zanemarivanje, zlostavljanje i izrabljivanje koje trpe najmlađi članovi našeg društva. Važnu ulogu u zaštiti njihove dobrobiti ima kontinuirano ulaganje u rad s obiteljima kod kojih se ustanovi neki oblik rizika ili neodgovarajućeg postupanja prema djeci.
„Kroz kontinuiranu podršku našim stručnjacima i suradnicima i njihovu edukaciju s ciljem unapređenja kvalitete rada s obiteljima s djecom, dugoročno bi se osigurale kvalitetne i učinkovite usluge podrške, osobito obiteljima u riziku te prevenirala institucionalizacija djece. Za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi osigurao bi se prioritetan smještaj u specijalizirane i osnažene udomiteljske obitelji. Uz ovakav integrirani pristup stručnjaka i razvoj međuresorne suradnje u sustavnoj podršci obiteljima očekivano je i podizanje svijesti o važnosti obiteljskog okruženja za cjelokupni razvoj djeteta,“ rekla je Nada Murganić, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Kroz program „Za snažniju obitelj” podržat će se razvoj ljudskih resursa u sustavima socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja i pravosuđa u cilju jačanja usluga za obitelji. Posebna pozornost posvetit će se osnaživanju bioloških obitelji u krizi kroz nove i unaprijeđene usluge koje se temelje na stručnim alatima, promociji udomiteljstva kao humanog oblika alternativne skrbi i na osiguravanju edukacije za udomitelje.
„Cilj ovog nacionalnog programa jest osigurati adekvatnu podršku za svaku obitelj kojoj je ona potrebna. Roditelji i skrbnici u srcu su dobrih politika za djecu, a kako bi oni bili uspješni u pružanju svega onog što dijete treba, i njima je potrebna – podrška. Stoga ovaj program upravo kroz ulaganja u stručnjake, razvoj i širenje usluga namijenjenih obitelji ima za cilj osigurati podršku za najranjivijih 2000 obitelji i 4000 djece. Raduje nas suradnja s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koja će omogućiti kvalitetniju i učinkovitiju skrb za najranjiviju djecu i njihove obitelji te osigurati da i ona dobiju uvjete za razvoj svog punog potencijala”, kazala je Valentina Otmačić, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
Kroz program će se provesti edukacije za učinkovit rad s obiteljima za 900 stručnjaka iz sustava socijalne skrbi, a 400 stručnjaka iz sustava socijalne skrbi, obrazovanja, zdravstva i pravosuđa sudjelovat će u edukacijama o cjelovitom pristupu u najboljem interesu djeteta. Nastavno na uspjeh programa ‘Rastimo zajedno’ koji je podržao više tisuća roditelja u Hrvatskoj, razvit će se program za rad s roditeljima u riziku od izdvajanja. Ukupna vrijednost programa „Za snažniju obitelj” prelazi pet milijuna kuna.
Uz Hrvatsku udrugu socijalnih radnika, partneri programa „Za snažniju obitelj” jesu i Centar za podršku roditeljstvu „Rastimo zajedno”, Društvo za psihološku pomoć, Sirius – Centar za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanja te Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece.
VIŠE O PROJEKTU:
Društvo socijalnih radnika Međimurja je dana 22.3.2017. organiziralo stručni skup pod naslovom „Materijalne pomoći u socijalnom radu – da ili ne?“ na kojem su izlagačice govorile o svim kontroverzama materijalnih pomoći i socijalnog rada. Nakon izlaganja i rasprave prisutni su ispunili anketu o tome smatraju li da se jedinstveni novčani centri trebaju uspostaviti u Uredima državne uprave, ili u centrima za socijalnu skrb. U 26 anketnih upitnika nalazimo odgovor socijalnih radnica i radnika kako smatraju da materijalne pomoći ne spadaju u socijalni rad, dok u 8 upitnika nalazimo odgovor kako smatraju da bi jedinstveni novčani centri trebali biti ustrojeni u centrima za socijalnu skrb.
U raspravi i navodima u anketnim upitnicima nalazimo argumente protiv materijalnih pomoći u soc. radu kao što su :
- Poslovi oko odobrenja materijalnih pomoći predstavljaju veliki posao i troše i vrijeme i energiju stručnih radnika, koju bi oni trebali usmjeriti stručnim poslovima pomaganja korisnicima. Radi se o poslovima za koje nije potrebna ova razina stručnosti i znanja
- Ne postoji jasna vizija rada – materijalne pomoći nisu konstruktivno usmjerene, niti socijalni radnici imaju diskrecionu ocjenu kako bi mogli voditi korisnike do nezavisnosti od socijalne pomoći, već su ukalupljene, te time ne pomažu korisnicima da izađu iz sustava socijalne pomoći
- Većina odgovora se odnosi na to da po prirodi struke odobravanje ovakvih vrsta materijalnih pomoći ni po čemu ne spada u centre za socijalnu skrb
- Naglašava se nedostatak stručnih radnika u centrima za poslove „pravog„ socijalnog rada, jer se dio iscrpljuje na poslovima materijalnih pomoći koji su „štancanje rješenja“
Manji dio odgovora ispitanika je glasio kako bi bilo dobro da materijalne pomoći ostanu u centrima za socijalnu skrb, ali uz uvjet da se zaposli dovoljno stručnih radnika, da to prati DOBRA aplikacija (aludirajući na prevelike nedostatke postojeće), odnosno da se formira jedinstveni novčani centar odvojen od drugog stručnog socijalnog rada, ali da centar može imati informacije o obiteljima koje su korisnici i s njima provoditi druge stručne intervencije.
Sudionici su naglašavali brojne nelogičnosti i kontradiktornosti u postojećem zakonu kojima se ne pomaže korisnicima, već im se onemogućuje i ova posljednja instanca da imaju neku materijalnu sigurnost. Jednokratna naknade su nazvane „rak ranom sustava“ na pitanju kojih se desetljećima vode rasprave.
Nakon prikupljenih svih anketnih listića (po protoku dosta vremena), Društvo socijalnih radnika Međimurja upućuje ove zaključke strukovnoj komori i udruzi:
– sadašnji sustav materijalni pomoći ne zadovoljava potrebe korisnika, a bespotrebno opterećuje velik broj stručnih, educiranih radnika, koji obavljajući poslove odobrenja materijalnih pomoći ne obavljaju nikakvu korisnu djelatnost, ni za sustav, ni za korisnike, a osjećaju izrazito nezadovoljstvo i podcjenjivanje
– socijalne radnice i radnici smatraju da krše etički kodeks struke zbog postupaka koje su dužni provoditi u odobravanju materijalnih pomoći
– predlažu strukovnoj HKSR i HUSR da otvori raspravu o ovom pitanju, sa svim ozbiljnim argumentima, koji za sada pretežu da je pitanja odobrenja materijalnih pomoći organizirati na drugi način nego je to bilo do sada i da za tu promjenu zakonodavac mora končano preuzeti odgovornost.
Srdačan pozdrav,
Za DSRM:
Renata Sever dipl.soc. radnica
Predlažemo da se u Izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi unese odredba po kojoj će stručni suradnik u školskoj ustanovi uz pedagoga, psihologa, knjižničara, magistra edukacijske rehabilitacije , magistra logopedije , magistra socijalne pedagogije , obavezno biti i magistar socijalnog rada.
OBRAZLOŽENJE:
U mnogim društvima posljednjih dvadesetak godina kod djece i mladih zabilježen je porast problema s teškoćama mentalnog zdravlja kao i porast broja drugih oblika neprihvatljivog ponašanja (konzumiranje sredstava ovisnosti, vršnjačko nasilje…). Sve je veći broj obitelji koje su suočene sa siromaštvom, nasiljem u obitelji, rastavama roditelja i nemogućnošću da se dogovore oko sadržaja roditeljske skrbi i usmjere na potrebe djeteta. Sve je veći broj djece i mladih sa specifičnim poteškoćama učenja i djece i mladih koja su zbog različitih rizičnih faktora u obitelji ili užoj i široj okolini posebno osjetljiva i zahtijevaju integrirani pristup sa ciljem socijalnog uključivanja. U doba ekonomske i migracijske krize sve je veći broj djece i mladih bez pratnje koja dolaze iz drugačijeg obrazovnog i kulturološkog okruženja, a koju je potrebno zaštititi i integrirati u novu sredinu u promijenjenim uvjetima odrastanja.
Djelatnost unutar struke socijalnog rada koja se bavi praktičnim djelovanjem u školi je školski socijalni rad, koji je usmjeren na koordinaciju škole, obitelji, lokalne zajednice u svrhu postizanja što boljeg školskog i razvojnog uspjeha, te socijalne integracije djeteta.
Problem napuštanja učenika osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u nekim je zemljama razvijenog svijeta prepoznat kao ozbiljan društveni problem zbog sve većeg postotka učenika koji ili izlaze ili nisu uključeni u sustav obrazovanja, čime se približavaju ranjivim i socijalno isključenim skupinama.
Upravo svrha školskog socijalnog rada može biti unaprjeđenje obrazovnog i psiho-socijalnog okruženja u školi, poticanje uspješne suradnje među učenicima, učiteljima i roditeljima učenika radi postizanja što boljih odgojnih i obrazovnih ishoda svakog učenika primjenjujući individualizirani pristup u svojem radu.
Socijalni radnici u školi su u svom radu usmjereni na konstruktivno rješavanje postojećih problema i sukoba među učenicima, stjecanju socijalnih vještina kao i na unaprjeđenju njihovih osobnosti kroz grupni i individualni rad.
Ključna vještina školskog socijalnog radnika je vještina procjenjivanja. Procjenjivanje kao način razumijevanja odnosa među učenicima u razredu, između članova obitelji, između obitelji i škole, procjena potreba, procjena rizika, te iznalaženje najadekvatnijih oblika stručne pomoći, integriranim pristupom koji pretpostavlja i obuhvaća istovremeni stručni rad i sa djetetom i roditeljima i drugim članovima obitelji kako bi se otklonili ili smanjili rizici na strani djeteta i/ili roditelja, te omogućila bolja socijalna integracija i uključenost u školi.
Struka socijalnog rada može biti koristan partner u učinkovitoj provedbi preventivnih aktivnosti u području neprihvatljivih oblika ponašanja djece i mladih. Postojeća praksa u našem osnovnoškolskom sustavu ukazuje da se socijalni rad u školi provodi neorganizirano, nesustavno i bez izrađenih i usvojenih zajedničkih programa djelovanja prosvjetne, zdravstvene i socijalne službe na identifikaciji, dijagnosticiranju, programiranju i provođenju zajedničkih mjera i aktivnosti. Danas u hrvatskim osnovnim školama imamo svega 6 socijalnih radnika
Suradnja škola s drugim institucijama odnosi se na rješavanje pojedinačnih slučajeva i to najčešće onih gdje su se problemi u ponašanju i razvoju učenika već toliko manifestirali da je potrebna hitna intervencija socijalne skrbi, a nije realno očekivati da Centri za socijalnu skrb mogu realizirati zadatke socijalnog rada u školi.
Iskustva većine zemalja Europske Unije pokazuje potrebu za uvođenjem struke socijalnog rada u sustav obrazovanja (od 28 zemalja članica Europske Unije u njih 25 u školama rade i ravnopravno kao članovi stručnih tima sudjeluju socijalni radnici), kao profesije koja jedina istovremeno djeluje na tri razine; rada sa pojedincem/djetetom i članovima obitelji, grupom i širom društvenom zajednicom, a sa ciljem zaštite najboljeg interesa djece i mladih i integracije u društvo.
Predlažemo da se u Izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi unese odredba po kojoj će stručni suradnik u školskoj ustanovi uz pedagoga, psihologa, knjižničara, magistra edukacijske rehabilitacije, magistra logopedije, magistra socijalne pedagogije, obavezno biti i magistar socijalnog rada, a po mogućnosti i magistar socijalne politike.
Ovaj prijedlog u skladu je s najvažnijim nacionalnim i međunarodnim dokumentima koji nalažu da se djeci i mladima kao najosjetljivijoj socijalnoj skupini osiguraju primjereni uvjeti za uspješan psihofizički razvoj, odgoj i obrazovanje i zaštitu od svih oblika zlouporabe i zanemarivanja, te pravovremena i učinkovita pomoć i podrška u cilju smanjenja rizika od socijalne isključenosti.
Nažalost, postojeća praksa u našoj zemlji to ne omogućuje. Sustav skrbi o djeci koja žive pod rizikom nije integriran, a intervencije su često zakašnjele. Škole su primarno usmjerene na obrazovanje i obrazovne potrebe učenika dok je zadiranje u obitelj tema koju većina učitelja/ škola želi izbjeći. Centri za socijalnu skrb uglavnom nemaju pravovremen pristup informacijama o djetetu što nosi dugoročne i često nepopravljive posljedice jer vrijeme ne radi u prilog djeci.
Posljednjih dvadesetak godina kod nas kao i u mnogim drugim zemljama bilježi se porast djece i mladih s teškoćama mentalnog zdravlja kao i porast broja drugih oblika neprihvatljivog ponašanja u toj populaciji (konzumiranje sredstava ovisnosti, vršnjačko nasilje, napuštanje redovnog školovanja, …).
Sve je veći broj obitelji koje su suočene sa siromaštvom, nasiljem u obitelji, rastavama roditelja i nemogućnošću da se dogovore oko sadržaja roditeljske skrbi i usmjere na potrebe djeteta.
U porastu je broj djece sa specifičnim poteškoćama učenja i djece koja su zbog različitih rizičnih faktora u obitelji ili užoj i široj okolini posebno osjetljiva i zahtijevaju interdisciplinarni i integrirani pristup sa ciljem njihovog socijalnog uključivanja.
Ekonomske i migracijke krize mijenjaju potrebe zajednice i zahtijevaju prilagodbu u području zaštite djece bez pratnje ili djece migranata i azilanata koja dolaze iz drugačijeg obrazovnog i kulturološkog okruženja, a koju je potrebno zaštititi i integrirati u novu sredinu u promijenjenim uvjetima odrastanja.
Škola kao socijalni prostor mjesto je za rano prepoznavanje i prevenciju brojnih razvojnih rizika djeteta i poduzimanje ranih socijalnih intervencija kojima se može osnažiti obitelj, roditelji i samo dijete za uspješno suočavanje s osobnim , obiteljskim i društvenim izazovima.
Djelatnost socijalnog rada u području odgoja i obrazovanja/ školski socijalni rad usmjeren je na povećanje resursa za uspješan odgoj, obrazovanje i ukupan razvoj i socijalizaciju svakog učenika kroz suradnju škole i obitelji, te koordiniranje različitih pružatelja usluga u postupcima zaštite učenika koji žive pod rizikom u cilju poboljšanja kvalitete života u zajednici.
U tom kontekstu školski socijalni rad može značajno doprinjeti smanjenju broja učenika koji su zbog ranog napuštanja / prekida redovnog obrazovanja u visokom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.
U neposrednom radu s djecom i mladima kroz individualni i grupni pristup socijalni radnici u školi doprinose razvoju njihovih socijalnih vještina, vještina komunikacije i nenasilnog rješavanja sukoba, te usvajanju znanja o vlastitim pravima, samozastupanju i uvažavanju različitosti i dostojanstva svake osobe .
Slijedom navedenoga školski socijalni rad kao specifično područje djelatnosti socijalnog rada može značajno doprinjeti odgoju i obrazovanju , te ukupnoj zaštiti prava i dobrobiti djece u našem društvu i potaknuti promjene koje postojeća praksa nameće.
Činjenica da je u hrvatskim osnovnim školama danas zaposleno samo šest socijalnih radnika ukazuje na potrebu jačanja stručnih resursa kako bi ovaj važni sustav mogao uspješno i pravovremeno odgovoriti na višestruke i vrlo kompleksne potrebe djece i mladih pod rizikom koji u većoj ili manjoj mjeri utječe na njihov odgoj i obrazovanje.
U tom smislu važno je istaknuti da sustav odgoja i obrazovanja ima pristup svakom djetetu u Hrvatskoj za razliku od sustava socijalne skrbi koji se najčešće uključuje tek kada su problemi jako vidljivi i kada je za njihovo rješavanje potrebno poduzeti složenije i dugotrajnije mjere zaštite.
U prilog tome dovoljno govore iskustva većine zemalja Europske Unije u kojoj je školski socijalni rad dobio svoje mjesto i ravnopravnu ulogu. U 25 zemalja Europske Unije (od 28 članica EU) socijalni radnici su obavezno zaposleni u školi kao članovi stručnog tima.
Ususret Međunarodnom danu ljudskih prava, koji se diljem svijeta obilježava 10. prosinca, pučka pravobraniteljica Lora Vidović organizira konferenciju na kojoj će se, uz osobe starije životne dobi, okupiti predstavnici institucija, ustanova i organizacija iz sustava dugotrajne skrbi za starije i institucija za zaštitu ljudskih prava te mediji.
Želja nam je ovom konferencijom potaknuti javnu raspravu o stanju ljudskih prava starijih osoba koje trebaju ili koriste dugotrajnu skrb u Hrvatskoj.
Na konferenciji će ujedno biti predstavljen Priručnik o pristupu dugotrajnoj skrbi utemeljenom na ljudskim pravima, koji je pripremila Europska mreža nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI) u sklopu projekta o ljudskim pravima starijih u dugotrajnoj institucionalnoj skrbi, u kojem je sudjelovao i Ured pučke pravobraniteljice.
U nadi da ćete nam se pridružiti, ljubazno molimo da svoj dolazak potvrdite do 6. prosinca 2017. na tatjana.vlasic@ombudsman.hr, ili pozivom na broj 01 6431 627.
PROGRAM
Izvješće o radu HUSR-a 2016/2017 i Program rada HUSR-a za 2018. godinu možete preuzeti u nastavku objave:
IZVJEŠĆE O RADU 2016/2017
PROGRAM RADA 2018.
Poštovane kolegice i kolege, suradnice i suradnici, Županijski tim za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, u suradnji sa Centrom za socijalnu skrb Čakovec, Podružnica Obiteljski centar; Društvom socijalnih radnika Međimurja, Domom za žrtve obiteljskog nasilja “Sigurna kuća” Čakovec, Županijskim povjerenstvom za ravnopravnost spolova Međimurske županije i Koordinacijom za ljudska prava Međimurske županije, Vas pozivaju na
STRUČNI SKUP- TRIBINU
povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, a koja će se održati dana 24.11.2017.g. u 12.00 sati u velikoj vijećnici Međimurske županije.
Tema stručnog skupa je „Utjecaj rodne komponentne na uzroke i zaštitu od nasilja u obitelji“.
Program rada:
– “Fenomenologija obiteljskog nasilja s obzirom na rod i značenje roda za zaštitu od nasilja u obitelji” Renata Sever, dipl. soc. radnica
– “Nasilje u obitelji s ozbirom na rod- statistički pokazatelji” Željka Mihoković, policijska službenica za maloljetničku delikvenciju
– Preventivni programi Doma za žrtve obiteljskog nasilja “Sigurna kuća” i CZSS Čakovec Podružnica Obiteljski centar
– “Samoobrana za žene” policajac Ante Goleš, prezentacija i iskustva
Stručni skup – tribinu prijavljujemo strukovnim komorama. Za tribinu nije predviđena kotizacija. Molimo najaviti sudjelovanje na mail: drustvosocradnika@gmail.com do 23.11.2017.g.
Radujemo se skorom susretu!!
Za Županijski tim:
Renata Sever dipl. soc. radnica
Poštovani članovi,
Želimo Vas obavijestiti kako je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku donijelo odluku o osiguravanju sredstava iz Državnog proračuna za 2017. godinu za sudjelovanje stručnih radnika na VIII. Konferenciji socijalnih radnika pod nazivom „Socijalni rad u svijetu promjena“ za slijedeće županije: Vukovarsko-srijemsku županiju, Osječko-baranjsku županiju, Požeško-slavonsku županiju, Brodsko-posavsku županiju, Virovitičko-podravsku županiju te Bjelovarsko-bilogorsku županiju.
Program i Zbornik sažetaka VIII. Konferencije socijalnih radnika “Socijalni rad u svijetu promjena” možete preuzeti ovdje:
PROGRAM
ZBORNIK SAŽETAKA
UPUTE ZA SKENIRANJE QR KODA
Poštovana gospođo Vidović,
nastavno na dopis koji ste uputili predsjednici Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefici Karačić, 17. srpnja 2017. godine (P.P.R.-25-6 -9 6 I r1 -30 -04) o predmetu Kriteriji procjene iz Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta i Liste za procjenu sigurnosti djeteta, predsjednica je zatražila i dodatno stručno mišljenje Etičkog povjerenstva Hrvatske udruge socijalnih radnika, čije očitovanje slijedi.
Instrumentarij Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta i Lista za procjenu sigurnosti djeteta koji su definirani Pravilnikom o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta (NN br. 123/l5) iznimno je važan alat za socijalne radnike/psihologe pomoću kojih se određuje stupanj ugroženosti rasta i razvoja djeteta u obiteljskom okruženju. Ovaj instrumentarij je iznimno složen i sveobuhvatan, izrađen na vrlo ozbiljan, sustavan i ekspertan način. Radi se o relativno novim alatima koji unutar sustava socijalne skrbi podižu razinu analitičke i objektivnije procjene stupnja rizika i dobrobiti djeteta.
S obzirom na Vašu zabrinutost da se u ovom instrumentariju nalaze dvije čestice koje mogu diskriminirati djecu po osnovi etničke pripadnosti i imovinskog statusa, želimo istaknuti da nema osnove za takvu procjenu. Naime, ova dva kriterija mogu biti potencijalno diskriminatorna jedino ako stručnjaci na osnovi uvida o lošem imovinskom statusu obitelji i pripadnosti određenoj etničkoj skupini, odluče donijeti nepovoljnu odluku za dijete i obitelj. To bi značilo da jedino na osnovu ta dva kriterija donesu odluku izdvajanja djeteta iz obitelji ili da su oni presudni u takvoj odluci. Takvo postupanje bi bilo izvan svih pravila i okvira rada stručnjaka koji se bave ovim složenim poslom. To zasigurno nije intencija uvođenja ova dva pokazatelja rizika za dijete i obitelj, niti je to u skladu s osnovnim profesionalnim vrijednostima i standardima rada socijalnih radnika. Naime, socijalni radnici su stručnjaci koji imaju iznimno visoke etičke i profesionalne standarde po kojima su obvezni postupati, a koji su propisani u „Etičkom kodeksu socijalnih radnica i socijalnih radnika“. U njemu je navedeno da se „svojim vrijednosnim određenjem socijalni rad pristrano odnosi prema kršenju ljudskih prava, socijalnoj nepravdi i nejednakostima kao i svim oblicima diskriminacije te nastoji osigurati promjenu u društvu putem intervencija na različitim razinama (pojedinca, obitelji, grupa i zajednica)“. Također, u istom Etičkom kodeksu je jedna od ključnih vrijednosti od kojih se polazi u radu s korisnicima – dostojanstvo i vrijednost svakog pojedinca. To znači da su „socijalne radnice i socijalni radnici dužni poštivati dostojanstvo i vrijednost svake osobe bez obzira na njegovo porijeklo, nacionalnost, vjersku pripadnost, boju kože, spol, seksualnu orijentaciju ili bilo koje drugo obilježje kao i bez obzira na njegov trenutni životni položaj ili status. Dužnost je socijalnih radnica i socijalnih radnika pristupati svakom čovjeku kao osobi koja ima puno ljudsko dostojanstvo i vrijednost samom činjenicom što je ljudsko biće“. U skladu s ovim vrijednostima, koje su temelj profesije socijalnih radnika, osmišljen je i Instrumentarij Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta i Lista za procjenu sigurnosti djeteta koji su definirani Pravilnikom o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta (NN br. 123/l5).
Socijalni radnici i drugi pomagači upravo procjenjuju rizike kako bi mogli postupati tako da se za pojedinca, a onda i za društvo u cjelini, smanji utjecaj negativnih čimbenika koji proizlaze iz određenog rizika, pa tako i diskriminacije. Profesionalne vrijednosti i kompetencije socijalnih radnika, etika i Etički kodeks socijalnih radnika su okvir u kojem se postupa kako bi pojedincu upravo osigurali očuvanje dostojanstva, samoodređenja i jedinstvenosti – i zaštitili ga od diskriminacije. Poznato je da etničko porijeklo i siromaštvo jesu aspekti koji diskriminiraju ljude i djecu u društvu, a mogu predstavljati i rizike za nesmetani rast i razvoj djeteta. Instrumenti kojima se procjenjuju razvojni rizici služe upravo kao podloga intervencijama koje bi trebale učiniti pojedinca manje ranjivim u društvenom kontekstu. Kako pomoći siromašnom djetetu, ako ne znamo da je ono siromašno? Kako pomoći i razumjeti probleme s kojima se suočava obitelj i dijete, ako nismo upoznati s time mogu li zadovoljiti osnovne životne potrebe? Egzistencijalni uvjeti su temeljni uvjeti iz kojih proizlaze daljnji razvojni putevi djece i mogu značajno utjecati na brojne nepovoljne pojave unutar obitelji, a s kojima se socijalni radnici neprestano susreću. Siromaštvo predstavlja ogroman razvojni rizik za djecu i ostavlja brojne posljedice; od kognitivnih, socijalnih, emocionalnih, zdravstvenih i dr. Stoga je, kada se obitelj već nalazi u sustavu socijalne skrbi, nužno ispitati i materijalni status obitelji, jer može predstavljati značajan rizik za djetetov daljnji tijek života. Nije smisao utvrđivanja rizika od siromaštva dodatno diskriminirati dijete i obitelj, već upravo obrnuto, ako bi se zanemario rizik siromaštva, djeca bi baš mogla doći u diskriminirajuću poziciju. Tu je uloga i odgovornost sustava da dodatno pomogne i osnaži obitelj, a ne da ih dodatno diskriminira. Ono što smatramo pravim pitanjem kada govorimo o diskriminaciji vezano uz siromaštvo djece i obitelji jest: je li Zakon o socijalnoj skrbi koji definira iznimno nisku socijalnu pomoć, diskriminirajući po osnovi imovinskog stanja?
Što se tiče etničke i kulturalne pripadnosti, poznato je da se u CZSS nigdje ne evidentira etnička pripadnost i kada bi trebalo napraviti neku analizu u sustavu socijalne skrbi, primjerice, za korisnike romske nacionalne manjine, takvi podaci ne postoje. S druge strane, činjenica je da pripadnost određenoj etničkoj skupini (primjerice romskoj) može utjecati na diskriminaciju, ali i ponekad predstavljati rizik za daljnji razvoj djeteta. Istraživanje UNICEF-a za Hrvatsku (2015.) „Siromaštvo i dobrobit djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj“, pokazuje da su posebno ranjiva djeca romske nacionalne manjine (u odnosu na svu ostalu siromašnu i nesiromašnu djecu) zbog ekstremnog siromaštva kojem su izloženi. Ne može se taj aspekt izostaviti u procjeni rizika za djecu, jer je činjenica da djeca romske nacionalne manjine žive u znatno rizičnijim okolnostima u odnosu na djecu drugih etničkih skupina. Odgovornost je stručnjaka da to znaju, da pred tom činjenicom ne zatvaraju oči u strahu da će diskriminirati dijete, jer je pripada određenoj etničkoj skupini. Upravo suprotno, stručnjak toga treba biti svjestan da bi mogao zaštititi i osnažiti dijete i njegovu obitelj. Ako se procijeni da dijete živi u trošnoj kući, okruženo smećem i nepovoljnim higijenskim uvjetima, gdje obitelj ne može djetetu pružiti adekvatnu prehranu, odjeću i obuću, onda je to procjena rizika koja je iznimno važna da bi se dijete moglo zaštititi. Takvi uvidi ukazuju da djetetu (i obitelji) treba osigurati dostojanstvene životne uvjete, koji će mu pomoći u daljnjem rastu i razvoju. To je naša profesionalna obaveza, a ujedno i propisana Konvencijom o pravima djeteta. Dakle, u tom slučaju treba raditi da se rizici smanje, a diskriminirajuće je da neka djeca uopće žive u takvim uvjetima. Po svim definicijama socijalnog rada, posao je socijalnog radnika da procijeni sve ono što u struci znamo da su razvojni rizici da dijete, a život u siromaštvu je sigurno jedan od njih. Još jednom naglašavamo, radi se o sustavu socijalne skrbi kojem je u fokusu problem siromaštva i čiji su najbrojniji korisnici osobe koje žive u siromaštvu. Naš je posao i odgovornost da znamo u kakvim materijalnim okolnostima žive pojedinci, djeca i obitelji i to je zasigurno temeljni način postupanja. Stoga, u ovom smislu kako je navedeno u Vašem dopisu, nema mjesta zabrinutosti za diskriminaciju prema navedena dva pokazatelja, jer bi u konačnici bilo neetično, neprofesionalno i diskriminirajuće zanemariti ove rizike za dijete.
Stoga je stručno mišljenje Hrvatske udruge socijalnih radnika da postoji opravdanost uvođenja ovih kriterija te smatramo da su ovako definirani kriteriji potrebni za ispunjenje svrhe postupka procjene ugroženosti prava i dobrobiti djeteta.
S poštovanjem,
Predsjednica Etičkog povjerenstva
Hrvatske udruge socijalnih radnika
Izv. prof. dr. sc. Olja Družić Ljubotina
Predsjednica
Hrvatske udruge socijalnih radnika
Štefica Karačić, dipl. soc. radnik
U Zagrebu, 28. kolovoza 2017.
Prethodni
