U utorak 3. lipnja 2025. godine u Gradskoj knjižnici Zadar, prof. dr.sc. Lidija Arambašić održala je predavanje „GUBICI, TUGOVANJE, PODRŠKA: što pomaže, a što ne pomaže kao podrška nakon gubitka?“. Na predavanju se okupilo preko 50 stručnjaka iz različitih područja, uključujući socijalne radnike, psihologe, rehabilitatore, pravnike i sl.,

Cilj predavanja bio je upoznati stručnu javnost sa svim vrstama  gubitaka i samom procesu tugovanja. Prof. dr.sc. Lidija Arambašić je sudionicima na konkretnim primjerima iz profesionalnog i osobnog života dala i savjete kako možemo djelotvornije pružati podršku tugujućim ljudima, kako bismo pridonijeli ublažavanju dugoročnih negativnih posljedica gubitaka.

Na predavanju je naglašeno kako na svijetu ne postoji čovjek koji nije nekoga ili nešto izgubio. Po tome smo svi jednaki. Međutim, ljudi se razlikuju po tome koliko su gubitaka doživjeli, prate li ih gubici od djetinjstva ili su im se počeli događati tek kasnije u životu, razlikuju se po trajanju oporavka od gubitka i po (trajnim) posljedicama koje gubici na njih ostavljaju. Nekim je gubicima izložena većina ljudi, budući da se događaju pri prijelazu s jedne razvojne stepenice na drugu. Oni su prirodan proces sazrijevanja i odrastanja i obično su predvidivi. Nasuprot njima postoje i gubici koji su nepredvidivi, ne događaju se svim ljudima, a uzrokuju ih različiti stresni i traumatski događaji. Uobičajen, prirodni proces koji slijedi nakon gubitka naziva se tugovanjem. Riječ je o procesu tijekom kojeg moramo prihvatiti činjenicu da nekoga tko nam je bio važan više nema u našem životu i naučiti se živjeti s tom spoznajom. Tugovanje je prirodan proces, što znači da se događa svim ljudima i većina kroz njega prođe bez većih teškoća (pod uvjetom da postoji podrška bliskih ljudi).

Na gubitke reagiramo vrlo raznolikim stresnim i traumatskim reakcijama i često je potrebno puno vremena i strpljenja da bi količina i jačina tih reakcija postala podnošljiva. Da bismo spriječili ili ublažili takve dugotrajne posljedice, tugujućim je ljudima potrebna djelotvorna podrška bliskih ljudi, tj. potrebno im je vrijeme, strpljenje, osjećaj da ih drugi razumiju, osjećaj da im drugi žele pomoći itd. Nažalost, okolina zbog različitih razloga, a u najboljoj namjeri, često puta čini ili govori stvari koje tugujućima ne pomažu, a katkada im čak i otežavaju stanje.

Prof. dr. sc. Lidija Arambašić je psihologinja i supervizorica psihosocijalnog rada autorica je brojnih znanstvenih i stručnih članaka, te urednica knjiga i poglavlja u knjigama kao što su: „Gubitak, tugovanje i podrška”, „Psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja: vodič kroz psihološke krizne intervencije u zajednici” i „Svemoć i nemoć komunikacijskog procesa: priča o zelenom kvadratu i žutom šesterokutu”.

Neka od njenih područja stručnog interesa uključuju komunikaciju, stres, trauma, psihološke krizne intervencije, psihološko savjetovanje te gubitke i podršku u procesu tugovanja.

Udruga socijalnih radnika Zadar obilježila je i ove godine Svjetski dan socijalnog rada organizacijom stručnog skupa u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice, koji je održan 19. ožujka. Sukladno ovogodišnjoj temi „Jačanje međugeneracijske solidarnosti za trajno blagostanje“, izlagači iz socijalnih ustanova i organizacija civilnog društva predstavili su primjere dobre prakse te izazove u području socijalnog rada koji doprinose blagostanju zajednice. Obilježavanje ovog dana ima za cilj isticanje postignuća socijalnog rada i vidljivosti organizacija civilnog društva koje svojim aktivnostima doprinose međugeneracijskoj solidarnosti i blagostanju društva, bez obzira na to jesu li po svom zvanju, djelovanju ili volontiranju zapravo dobrovoljni socijalni radnici.

„Svjetskim danom socijalnog rada ove godine želi se naglasiti uloga i značaj koju međugeneracijska solidarnost koja predstavlja temelj odnosa unutar i među generacijama, a značajna je za dostupnost resursa i ostvarivanje podrške ne samo u obiteljima, već kroz različite usluge koje pružaju javne ustanove i organizacije civilnog društva koje svojim radom i aktivnostima kroz razne projekte daju svoj veliki doprinos za blagostanje društva“,- izjavila je aktualna predsjednica Udruge socijalnih radnika Zadar, Ljiljana Fabac.

Na skupu su se među ostalima predstavili:

• HZRS – Županijska služba Zadarske županije – Tim za udomiteljstvo s temom „Udomiteljstvo u Zadarskoj županiji“. Tim za udomiteljstvo započeo je s radom prije nepunih godinu i pol dana, a čine ga pravnica Tina Morić, psihologinja Roberta Stručić i socijalna radnica Martina Ninčević koja je izlagala na skupu.

• Udruga Prospero i Majka Terezija iz Gračaca, Slavica Miličić i Đurđica Sedlan, s temom „Uz nas nisu sami“. Ove dvije udruge odličan su primjer dobre prakse koje svojim djelovanjem u lokalnoj zajednici daju veliki doprinos u radu sa socijalno ugroženim i izoliranim sugrađanima.

• Obiteljski centar Zadar, Mia Parać, mag. soc. rad. i Lucija Škrokov Kučina, mag. psych., s temom „Zadovoljan pojedinac – Jaka obitelj – Zdravo društvo“, gdje su predstavljene i njihove usluge i aktivnosti koje se pružaju na području Županije.

• Volonterski centar Zadar, Lucija Gobin, s temom „Međugeneracijska solidarnost na primjeru volontiranja s raseljenim osobama iz Ukrajine“, koja je govorila o iskustvima volontiranja s osobama iz Ukrajine koji nisu samo primatelji usluga, već su i sami volontiraju.

• Škola košarke ABC, Barbara Vrhar Kazarnovskiy i Anton Kazarnovski, sa temom „Svi smo mi jednaki“. Škola košarke ABC radi s djecom i mladima, s posebnim naglaskom na rad s djecom s poteškoćama u razvoju.

Inače, povodom Svjetskog dana socijalnog rada, Hrvatska udruga socijalnih radnika organizira stručni skup i podjelu nagrada zaslužnim pojedincima i ustanovama. Ove godine, na prijedlog Udruge socijalnih radnika Zadar, priznanje za svoj rad dobila je kolegica Mirjana Tadić, dugogodišnja djelatnica Caritasa zadarske nadbiskupije – istaknuto je na kraju stručnog skupa.

GALERIJA SLIKA