Plenarna predavanja

Herbert Paulischin 

Herbert Paulischin je socijalni radnik (od 1976.) i glavni ravnatelj Austrijske udruge socijalnih radnika – OBDS. Jedan je od najcjenjenijih stručnjaka u austrijskom sustavu dječje skrbi i dječjih prava te savjetnik austrijskih lokalnih uprava.

Ima bogato iskustvo u pripremi, upravljanju i provođenju projekata (koje financira Europska unija) za razvoj socijalnih usluga, naročito za djecu, mlade i etničke manjine, uključujući Rome (Bugarska 2002. i 2003., Rumunjska 2007. i 2009.), osobe s posebnim potrebama i malodobne prijestupnike (u kontekstu pristupa tržištu rada).

Uz posao socijalnog radnika, radi i kao predavač na Sveučilištu primijenjenih znanosti u Linzu, gdje radi na razvoju stručnog nadzora, «coaching-a», institucionalnog razvoja, te organizacije i provođenja programa izobrazbe.                                                                                                                                          

Upravljanje znanjem u socijalnom radu i međunarodna suradnja 

Prije 111 godina (1898.) na Sveučilištu Columbia u Sjedinjenim državama započelo je akademsko obrazovanje socijalnih radnika, a nedugo zatim i u mnogim europskim zemljama.

Kako su se društva mijenjala tijekom ovog stoljeća, svjedočeći neprekidnim izmjenama političkih sustava, humanitarnim katastrofama, ekonomskim krizama i socijalnoj nepravdi, tako je struka socijalnog rada razvijala teoretska znanja i praktične vještine kako bi mogla zadovoljiti potrebe pojedinaca i skupina.

Danas struka socijalnog rada nije tek dobročiniteljstvo ili umanjivanje nepravde. Socijalni radnici dio su multidisciplinarnih timova stručnjaka i, zahvaljujući cjelovitosti svojih stručnih znanja, često u njima preuzimaju vodeću ulogu. S druge strane, osnovna djelatnost socijalnih radnika zasniva se na odnosu s klijentom koji je uređen stručnim smjernicama. To stručno okruženje iziskuje širok spektar znanja i primjenu iskustva.

Novi socijalni izazovi proizašli iz širenja Europske unije i povećanih migracija u međunarodnoj sredini, kao i lokalni fenomeni socijalnog isključenja kao što su siromašne zaposlene osobe, određuju buduće potrebe na koje će struka socijalnog rada morati obratiti pažnju. Upravljanje znanjem (knowledge management) sve je traženija kvaliteta u upravljačkoj strukturi socijalnih službi i ustanova. Cilj mu je i osnaživanje socijalnih radnika - pojedinaca za rješavanje njihovih sve kompleksnijih slučajeva u svakodnevnom radu. U izlaganju će biti pojašnjen koncept upravljanja znanjem, a bit će govora i o nekim praktičnim tehnikama i alatima.

___________________________________________________________________ 

Gabriele Stark-Angermeier  

Gabriele Stark-Angermeier završila je studij socijalnog rada na Katoličkom sveučilištu u Münchenu. Uz rad se nastavlja obrazovati u Njemačkoj te ostalim europskim zemljama, u raznim područjima: obrazovanje odraslih, gestalt terapija, psihoterapija, upravljanje projektima, upravljanje kvalitetom, upravljanje socijalnim ustanovama. Svoj dosadašnji radni vijek uglavnom je posvetila radu s mladima kao savjetnik za mlade u katoličkoj školi te katoličkom centru za mlade, koordinator međunarodnog foruma za djevojke i žene Katoličke organizacije za mlade u Njemačkoj, Austriji, Italiji i Švicarskoj, savjetnik za roditelje u dječjem vrtiću te predstavnik za jednakost spolova u minhenskom Caritasu. Uz svoj stalni posao, uključena je i u rad  različitih ustanova gdje obnaša dodatne i počasne funkcije. Gabriele Stark-Angermeier trenutačno je članica Upravnog odbora središnjice Caritasa u Münchenu i zamjenica ravnatelja minhenskog Caritasa, kao i dopredsjednica Njemačke udruge socijalnih radnika. Također je i  predsjednica INVIA Bavaria, tradicionalne katoličke organizacije za socijalni rad s djevojkama te delegirana predstavnica Europske udruge socijalnih radnika u Vijeću Europe.

Ključne kompetencije socijalnog rada  

“Ključne kompetencije socijalnog rada” određuju osnovna znanja o kompetencijama potrebnim u praksi. Njima je utvrđen standard socijalnog rada kojeg svi tipovi socijalnih službi trebaju doseći, od individualnog savjetovanja do rada u društvenim zajednicama. Socijalni radnici trebaju biti svjesni posebnih znanja i kompetencija potrebnih za socijalnu akciju u zajednici. Priroda struke socijalnog rada jamstvo je visoke kvalitete njihovih metoda i akcija. Korisnik socijalnih usluga može se osloniti na propisane norme kvalitete koje se primjenjuju u svim ustanovama socijalne skrbi i u radu u lokalnoj zajednici. “Ključne kompetencije socijalnog rada” orijentir su za norme kvalitete u socijalnom radu, što omogućava pouzdano socijalno planiranje u zajednicama.

Njemačka udruga socijalnih radnika utvrdila je ta načela tijekom trogodišnjeg procesa. Cilj projekta bio je definirati što bi svaki socijalni radnik trebao znati kako bi se u praksi mogao ponašati profesionalno. Utvrđeno je i definirano osam osnovnih načela i devet specifičnih glavnih kompetencija. Neki primjeri: osnovna načela i znanja o “makro, mezo i mikro teorijama u socijalnom radu”, o “ekonomskoj akciji u socijalnom radu”, o “povijesti socijalnog rada”, o “upravljanju raznolikošću” i “normama kvalitete” itd. Neki primjeri ključnih kompetencija su: “poznavanje metoda socijalnog rada”, “osposobljenost za savjetodavni rad u socijalnom radu” ili “profesionalna etika” itd. To je osnova kojom bi trebao ovladati svaki socijalni radnik prije nego započne s radom. Izlaganje autorice prikazuje načela i ključne kompetencije, te glavni tijek rasprave u Njemačkoj, vezano uz socijalne radnike i druge struke.

___________________________________________________________________ 

Nino Žganec 

Nino Žganec završio je Studij socijalnog rada u Zagrebu, postdiplomski studij na Fakultetu za defektologiju, a doktorirao na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1991. godine zaposlen je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Studijskom centru socijalnog rada. Osim u  Hrvatskoj, obrazovao se i stručno usavršavao u nekoliko europskih zemalja. Do sada je samostalno i u koautorstvu objavio veći broj znanstvenih i stručnih radova, sudjelovao je u radu nekoliko znanstveno istraživačkih i stručnih projekata, a s izlaganjima je sudjelovao na više desetaka međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Licencirani je psihoterapeut  Europskog udruženja psihoterapeuta. Član je nekoliko domaćih i međunarodnih profesionalnih udruženja. Tijekom pet i pol godina obnašao je dužnost pomoćnika ministra i državnog tajnika nadležnog za područje socijalne skrbi. U to je vrijeme oblikovao i pokrenuo reformu sustava socijalne skrbi koja i dalje traje. Trenutačno u zvanju izvanrednog profesora na Pravnom fakultetu, Studijskom centru socijalnog rada, gdje predaje jedan obvezni kolegij – Socijalni rad u organiziranju zajednice,  te dva izborna kolegija – Etika socijalnog rada i Socijalni rad u sustavu socijalne skrbi. Predaje i na nekoliko postdiplomskih i doktorskih studija u zemlji i inozemstvu. 

Socijalni rad u zajednici kao doprinos demokratizaciji društva i podizanju kvalitete života 

Tradicija i povijest pokazuju kako se socijalni rad razvijao pod utjecajem ne samo dodirnih znanstvenih područja nego i brojnih okolnosti koje su se događale u pojedinim društvima. Ekonomski, socijalni, politički i ostali utjecaji u razvoju društva uvijek su na socijalni rad imali utjecaj u vidu, ne samo problema kojima se socijalni radnici bave nego i metoda i tehnika kojima se socijalni radnici u svojem radu koriste. Socijalni rad u zajednici u zemljama zapadne demokracije ima tradiciju dulju od stotinu godina i danas ima nezamjenjivu ulogu u aktivnostima poput borbe protiv socijalne isključenosti, promoviranja principa socijalne pravednosti, zalaganja protiv različitih oblika nejednakosti u društvu, izgradnje sigurne i zdrave okoline za život građana, izgradnje partnerstva među različitim dionicima u (socijalnom) životu zajednica, promoviranja volonterskog rada i brojnim drugim. U Hrvatskoj je, uslijed brojnih specifičnih okolnosti u razvoju socijalnog rada, područje rada u zajednici relativno zanemareno i u najmanju ruku nedovoljno korišteno. Za većinu socijalnih radnika u Hrvatskoj koji svoj posao obavljaju unutar javnih ustanova vrlo je malo mogućnosti za prakticiranje rada u zajednici. Pri tome mislimo na socijalni rad u zajednici koji se odnosi na poticanje i ohrabrivanje ljudi da otkriju i razviju resurse i mogućnosti u svojem životu kako bi mogli zajedno utjecati na pozitivne promjene u svojoj zajednici te na socijalni rad koji omogućava ljudima da sudjeluju u donošenju odluka važnih za svoj socijalni život te da na taj način preuzmu odgovornost za njegov uspjeh ili neuspjeh. Socijalni radnici koji djeluju unutar organizacija civilnog društvu u tom području pokazuju nešto veći angažman, što je posljedica povoljnijih uvjeta za prakticiranje rada u zajednici. U budućnosti potrebno je da zajedno, socijalni radnici u javnom, civilnom i privatnom sektoru dobiju priliku za korištenje i razvijanje rada u zajednici budući da se profesija socijalnog rada bez njega ne može kvalitetno razvijati. Ova činjenica mora postati poznata ne samo socijalnim radnicima koji svoj rad obavljaju u neposrednom radu s klijentima nego i poslodavcima i donositeljima odluka koji odlučuju o daljnjem razvoju „socijalnog sektora“ u Hrvatskoj. Između ostalog, to znači da je za razvoj socijalnog rada u zajednici, pa i za razvoj socijalnog rada općenito, potrebno stvoriti uvjete koji će ići u prilog radu u zajednici. Stvarna decentralizacija te kvalitetna i kontrolirana deinstitucionalizacija u sustavu socijalne skrbi npr., samo su neke od bitnih pretpostavki za daljnji razvoj socijalnog rada u zajednici. Socijalni radnici moraju imati uvjete u kojima će biti u stanju ostvariti misiju svoje profesije i dati istinski doprinos ukupnoj demokratizaciji društva i kvaliteti života svojih korisnika i građana u cjelini.