1. Europska konferencija socijalnih profesija
SOCIJALNA AKCIJA U EUROPI: RAZLIČITA NASLJEĐA I ZAJEDNIČKI IZAZOVI?
Prva Europska konferencija socijalnih profesija, pod nazivom Socijalna akcija u Europi:različita nasljeđa i zajednički izazovi?, održala se od 26. do 29. travnja 2009. godine u Dubrovniku.
Konferenciju je organizirala Hrvatska udruga socijalnih radnika u suradnji s ENSACT-om (Europskom mrežom socijalne akcije) i 6 njezinih članica:
- Europsko udruženje socijalnog rada (EASSW)
- Obuka europskih socijalnih pedagoga (FESET)
- Međunarodno udruženje socijalnih radnika – europske regije – (IFSW)
- Međunarodno vijeće za socijalnu skrb – europske regije (ICSW)
- Međunarodno udruženje edukativnih zajednica (FICE)
- Međunarodna udruga socijalnih pedagoga (AIEJI)
ENSACT je krovna mreža socijane domene u Europi i udružuje predstavnike stručnih udruženja, katedri/škola socijalnog rada i socijalne pedagogije te nacionalna vijeća za socijalno osiguranje i skrb. Uključuje stručnjake iz područja društvenih znanosti: predavače, znanstvene radnike, kreatore politike i davatelje socijalnih usluga iz Europe.
Temeljne djelatnosti ENSACT-a su:
- promicanje kvalitete socijalnih usluga,
- promicanje interesa i problema svojih članova na europskoj razini,
- organiziranje zajedničkih konferencija i susreta stručnjaka,
- pružanje informacija o bitnim pitanjima.
Konferencija ENSACT 2009., pod nazivom Socijalna akcija u Europi: različita nasljeđa i zajednički izazovi?,omogućila je stručnjacima u području društvenih znanosti, predavačima, znanstvenim radnicima, studentima, kreatorima politike, davateljima i korisnicima usluga, da razmijene vrijedna znanja i iskustva, da povedu raspravu o tekućim izazovima i razmotre načine za napredovanje na područjima socijalne prakse, obrazovanja, socijalne politike i propisa.
OSNOVNE TEME:
- Socijalni konflikt i socijalna rekonstrukcija
Obnavljanje međuljudskih odnosa u srcu je socijalne rekonstrukcije. Etnički, religijski i politički konflikti mogu dovesti do nasilja i ozbiljnog razdora među različitim populacijama. Komunističke zemlje preobrazile su se u kapitalističke, druge zemlje raspale su se na neovisne države: uglavnom bolni procesi s nestalnom poviješću. Pritom su pristupi ozdravljenju i ponovnom oblikovanju kapaciteta građana i društava često onoliko raznoliki koliko i sami konflikti. Ipak, postoji jasna zajednička usmjerenost na ponovnu uspostavu vitalnih ekonomskih i socijalnih aktivnosti koje potiču ponovnu izgradnju društva u kojem će kvaliteta življenja biti poboljšana.Na koji način, u tim okolnostima, razvoj novih okvira, razvoj programa i procedura, sheme upravljanja konfliktima i akcijske grupe građana mogu pomoći u oblikovanju arhitekture društvenih odnosa i ustanova čija je prošlost donedavno vrvjela konfliktima? Koju ulogu u rekonstrukciji društva imaju socijalni radnici, socijalni pedagozi, prosvjetni radnici i davatelji usluga?
- Individualizacija i socijalna povezanost
Postoji uvriježeno shvaćanje da je zdravo, vitalno društvo moguće onda kada zajednice imaju osjećaj pripadnosti većoj cjelini. Istovremeno se čini da je taj osjećaj pripadnosti u raskoraku s prevladavajućim silama individualizacije, globalizacije i multikulturalizma. Iako je možda prerano predvidjeti eroziju zajednice, dinamične preobrazbe koje su rezultat prilagodbe neospornoj zbilji utječu na način socijalizacije ljudi. Socijalni radnici, socijalni pedagozi, davatelji usluga i kreatori politike važni su sudionici u procesu određivanja novih oblika socijalnog povezivanja i aktivnog civilnog društva. Kako povezati i premostiti društvene odnose u individualiziranim društvima? Na koji način, na zajednicu usmjereni pristupi, mogu doprinijeti civilnom društvu u kojem se principi uključivanja u zajednicu temelje na multikulturalizmu i pluralizmu?
- Osobna obveza i profesionalna odgovornost Složeni socijalni realiteti neo-liberalnog društva doprinijeli su preoblikovanju politike socijalne skrbi i otvorili prostor zamjerci da te promjene utječu na sposobnost stručnjaka socijalne skrbi da svoje zadatke obavljaju kao stručnjaci za socijalnu akciju. U vrijeme mjerenja učinkovitosti i procjenjivanja izvedbe, osiguravanja kvalitete i prakse koja se temelji na dokazima, djelovati na način koji najviše pogoduje korisniku usluga predstavlja sve veći izazov. Iako stručnjaci dijele mišljenje da bi određivanje standarda profesionalne odgovornosti bilo korisno, ta bi standardizacija mogla poremetiti osobni odnos socijalnih stručnjaka prema korisničkim grupama. Na koji je način jačanje kvalitete unutar struke povezano s tendencijom povećanja standardiziranosti iste struke? Na koji način sustav obrazovanja odgovara na povećanje standardiziranosti struke, uključujući učinak standardiziranosti na utvrđivanje bitnih stručnih znanja? Jesu li osobna predanost i etički standardi u opreci s novim modelima osiguranja kvalitete i profesionalne odgovornosti ili se međusobno nadopunjuju?
