Reakcija HUSR-a na peticiju “Smanjimo ovlasti centara za socijalnu skrb” objavljenu na portalu Peticija24.com dana 06.09.2017.
Dana 06.09.2017. godine objavljen je tekst autorice gđe Žarke Babić pod nazivom “Smanjimo ovlasti centara za socijalnu skrb”, kojim se pozivaju građani na potpisivanje peticije protiv rada centra za socijalnu skrb.
U tekstu je iznesen čitav niz neistina, zlonamjernih i teških komentara, vrlo pristranih i uvredljivih za djelatnost socijalne skrbi socijalne radnike kao ključnu profesiju u sustavu. U cilju istinitog i potpunog informiranja javnosti i zaštite digniteta profesije Hrvatska udruga socijalnih radnika smatra nužnim reagirati na objavu ovog teksta i pokretanje peticije.
Oštro osuđujemo sadržaj peticije i način na koji je u njoj povrijeđeno dostojanstvo socijalnih radnika, ali i drugih stručnih radnika centara za socijalnu skrb. Iznesen je niz neargumentiranih, površnih i netočnih komentara i zaključaka kojima je cilj obezvrijediti rad centara za socijalnu skrb.
Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koja odlučuje o pravima iz socijalne skrbi i pruža socijalne usluge posebno osjetljivim skupinama građana kao što su: maloljetna djeca bez roditelja, maloljetna djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca i mladi s problemima u ponašanju, invalidne osobe, starije i nemoćne osobe, ovisnici, psihički bolesne osobe, žrtve obiteljskog nasilja, obitelji pod rizikom, siromašne i druge osobe koje zbog nepovoljnih osobnih ili obiteljskih poteškoća nisu u mogućnosti zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe i samostalno raditi na rješavanju problema sa kojima su se osobno ili u obitelji susreli. Stručni radnici Centra svoj posao obavljaju uglavnom na terenu, obilazeći korisnike i to prilikom podnošenja zahtjeva za ostvarivanje nekog prava ili usluge, po službenoj dužnosti ili po dojavi.
Centri za socijalnu skrb izvršavaju oko 150 različitih poslova koji su u njihovoj nadležnosti i slove kao jedan od složenijih sustava u državi. Balansiranje između provođenja i poštivanja zakona i zadovoljavanja potreba korisnika nije lak posao. Često puta naš je posao razjasniti korisnicima mogući raskorak između očekivanja korisnika i zakonskih odredbi.
U pojedinim područjima prakse socijalnog rada poput zaštite prava djece i obitelji, bolesnih i nemoćnih osoba, socijalni radnici i drugi stručni radnici provode socijalnu procjenu sveobuhvatnih okolnosti korisnika, daju svoje mišljenje i preporuke, te donose važne odluke koje mogu utjecati na daljnji život korisnika. Centar ne može utjecati na sudske odluke niti ih može mijenjati. Suci su neovisni u svom radu, a na svaku sudsku odluku, kao i na odluku Centra, korisnik može uložiti žalbu. Nadzor nad radom centara za socijalnu skrb provodi nadležno Ministarstvo, koje nakon provedenog nadzora izvješće sa uputama i mjerama dostavlja i Upravnom vijeću koje upravlja Centrom.
Sva svoja stručna znanja, vještine i iskustvo koristimo kako bismo, kroz suradni odnos pomogli korisniku da jasnije sagleda vlastite poteškoće. Informiramo ga o pravima, potičemo, ohrabrujemo i podržavamo da samostalno donese odluke i bude odgovoran za svoje izbore, te mu pružamo potrebnu materijalnu i drugu pomoć i podršku kako bi prevladao svoju životnu krizu.
Kada postoji više problema i različitih interesa, prvi nam je interes zaštita djeteta. Često se događa da se očekivanja suprotstavljenih roditelja i njihovo viđenje zaštite interesa djeteta razlikuju, a vrlo često su različita i od procjene stručnih radnika. U tim slučajevima frustracije ishodom su neminovne i adresiraju se na stručne radnike centara za socijalnu skrb.
Stručni radnici u centrima za socijalnu skrb imaju najniže plaće od svih radnika iste spreme u javnim službama, a za razliku od npr. zaposlenih u obrazovanju nemaju mogućnosti napredovanja u mentore i savjetnike. Osobe koje se odluče za to zanimanje su, prvenstveno, osjetljive na probleme drugih. Socijalni radnici imaju motivaciju da pomognu, a učenjem tijekom studiranja i kasnije stjecanjem praktičnog iskustva zadobili su potrebno znanje i vještine o tome na koji način da pomognu najranjivijim skupinama društva što u svom radu kroz nebrojene pozitivne primjere i uspješno riješene slučajeve svakodnevno i dokazuju. Ovo nije samo „posao“, jer socijalni radnici, ali i svi ostali stručni radnici u centrima za socijalnu skrb žive sa svojim odlukama, preispituju ih, a ako je potrebno i mijenjaju. Činjenica je da će sa mnogim našim odlukama netko biti nezadovoljan (sam korisnik,član obitelji, javnost, mediji, institucije, pa i nadležno Ministarstvo) i to je dio našeg posla. Sve je jednostavno kada su svi suradni, kada postoji dogovor, ali to je u našem poslu rijetkost.
Osnovni problemi sa kojima se susrećemo su nedovoljan broj zaposlenih, nedostatak potrebnih edukacija i usavršavanja, česte promjene zakonske regulative, medijska prozivanja, prevelika administracija, loši uvjeti rada i nesigurnost na radnom mjestu. U svakodnevnom radu suočavamo se s raznim neugodnostima, s obzirom da se susrećemo s osobama u nevolji koje su zbog toga vrlo frustrirane, a nerijetko i nasilne. Opasnost od agresije i fizičkog napada prisutna je osobito u radu s osobama s poteškoćama psihičkog zdravlja, s ovisnicima te s osobama koje u stresnim i kriznim situacijama mogu reagirati na nepredvidiv ili agresivan način, što socijalnim radnicima i drugim stručnim radnicima predstavlja dodatni izvor stresa, koji se može negativno odraziti u njihovom osobnom i profesionalnom funkcioniranju, a često je i posljedica oboljenja.
Kada bi se i prebacile ovlasti u području obiteljsko-pravnih postupaka u cjelosti na sudove ili druge institucije, nezadovoljstvo ove grupe potpisnika samo bi promijenilo adresu na koju će se upućivati frustracije rješavanjem obiteljske problematike. Obitelji u kojima je moguća suradnja imaju temelj za uspješno nadilaženje i rješavanje problema u kojima su se našli, dok je kod nesuradnih korisnika sigurno da će jedno, dvoje ili više osoba u postupku završiti nezadovoljno ishodom/presudom.
Stručne kompetencije i širinu znanja multidisciplinarnih timova centara za socijalnu skrb teško je nadići u postojećim sustavima, te smo čvrstog stajališta da problemi do kojih dolazi nisu u stručnim radnicima centara, već u izostanku suradnog djelovanja, a ponekad i u kompliciranim zakonskim okvirima u kojima se ljudi teško snalaze, te nadasve u raskoraku između onog što korisnici od stručnjaka očekuju i onoga što su njihove stvarne zakonske nadležnosti.
HRVATSKA UDRUGA SOCIJALNIH RADNIKA
