II. seminar
II. seminar socijalnih radnika – «Sistemsko pristupanje obitelji»
Seminar «Sistemsko pristupanje obitelji» održan je u organizaciji HUSR-a i Društva za psihološku pomoć – Zagreb. Odvijao se u tri termina u razdoblju od srpnja do listopada 2006. godine i trajao je ukupno 6 radnih dana. Seminar se održao u prostorijama Doma za starije i nemoćne „Medveščak“ na Iblerovom trgu, a pohađalo ga je tridesetak kolege iz svih dijelova Hrvatske. Predavači na seminaru su bili vrsni stručnjaci Društva za psihološku pomoć - prof. dr. sc. Marina Ajduković - psiholog i obiteljski terapeut, prof. dr. sc. Lidija Arambašić - psiholog i obiteljski terapeut i prof. psihologije Jasenka Pregrad - psihoterapeut, koje su i same prošle trogodišnju edukaciju iz sistemskog pristupanja obitelji početkom 90-tih u organizaciji inozemnih edukatora.
Razvoj ovog pristupa temelji se na tradiciji socijalnog rada koja obitelj drži osnovnim predmetom zanimanja, te na nemogućnosti psihijatrije da u određenim slučajevima, pogotovo kad su u pitanju teškoće djece, ponudi uspješnu terapiju. Tu se obitelj poima kao sistem, a terapija kao ono što pomaže, čime se zagovara svestrani pristup u radu s obitelji.
S obzirom na prirodu posla u centrima za socijalnu skrb koji uvijek uzima u obzir obitelj, čak i onda kad fokusirano radi s pojedincem, te zbog činjenice da suvremeni tretmanski pristupi u svijetu sve više i češće uzimaju u obzir društveni kontekst i zajednicu u kojoj pojedinac živi i djeluje, ne samo kao faktor geneze problema, nego i potencijala za oporavak, uvođenje znanja i vještina rada sa sistemima, posebno obiteljskim sistemima dobrodošao je dodatak na postojeća iskustva u socijalnom radu.
Prva predavanja su obuhvatila osnovne pojmove sistemske obiteljske terapije, određivanje granica u obitelji, te značaj i procjenu simptoma u obitelji. Kroz primjere obitelji s kojima su stručnjaci radili sudionicima se približila važnost komunikacije u obitelji i omogućilo se prepoznavanje komunikacijskih stilova. U radionicama su polaznici samostalno stvarali radne hipoteze, primjenjivali cirkularna pitanja i učili o načelu neutralnosti u radu s obitelji.
Do nastavka drugog dijela seminara, početkom listopada, bilo je dovoljno vremena za vježbanje rada s obiteljima. U radionicama tog dijela sudionici su pratili primjenu hipotetizacije i cirkularnih pitanja, planirali tretmanske intervencije i sačinili prikaz upotrebe genograma. Taj drugi dio seminara dodatno je bio obogaćen prikazom videozapisa terapije W. Kemplera pod nazivom „Majka i kćer“.
Treći dio seminara posvećen je praćenju primjene tretmana i upoznavanju s kreativnim tehnikama i upotrebama metafore u radu s obiteljima.
Sistemsko pristupanje obitelji moguće je primijeniti na različite načine. Može se raditi s pojedincem, dijelom ili s cijelom obitelji, u uredu, savjetovalištu, školi, pa čak i u njihovom domu, što je osobito zanimljivo stručnjacima koji obavljaju nadzor nad izvršenjem roditeljske skrbi. Raditi je moguće jednom tjedno do jednom mjesečno, sat vremena ili pola dana. Za stručnjaka je izuzetno važno da u radu s obitelji sačuva neutralnost u odnosu na svakog pojedinog člana i na problem. S obzirom na to da je cilj terapije pronaći unutarnje potencijale obitelji za stvaranje ravnoteže, važno je njenim članovima ostaviti odgovornost za ponašanja koja biraju i odnose koje grade. Sistemski pristup, pa čak ni suvremena obiteljska sistemska terapija, ne pretpostavlja da svi članovi obitelji uvijek budu prisutni tretmanu. Važno je misliti sistemski o obitelji i ne podržavati ideju obitelji da nosioca simptoma treba „popraviti“.Osobito je važno da u radu s obiteljima stručnjak u sebi razvija sposobnost za razumijevanje i prihvaćanje svega ljudskog.