Tribina: “Siromašna djeca – (ne)vidljiva djeca?”

2773

Hrvatska udruga socijalnih radnika i Udruga socijalnih radnika Grada Zagreba i zagrebačke županije organizirali su tribinu pod nazivom: „SIROMAŠNA DJECA – (NE)VIDLJIVA DJECA?„ koja je održana 2. prosinca 2014. godine na Tribinama grada Zagreba, Kaptol 27.

Izlaganja na tribini su bila:

Što znači biti siromašno dijete?“ – dr. sc. Marijana Kletečki Radović, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
Siromaštvo djece u Hrvatskoj: stanje i potrebe“ – doc. dr. sc. Olja Družić Ljubotina, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
Siromaštvo djece iz perspektive humanitarne udruge“ – Martina Leopold, Humanitarna udruge „Mali zmaj“
Djeca u riziku od siromaštva – djeca Novske“ – Ljiljanka Žunić, Centar za socijalnu skrb Novska

Potaknuti aktualnim gospodarskim i društvenim prilikama ovim skupom željeli smo otvoriti dijalog o siromaštvu kao višedimenzionalnom problemu i trajnom riziku za optimalan psihosocijalni razvoj djece te senzibilizirati struku i javnost za ostvarivanje prava djece koja žive u uvjetima siromaštva.

Na tribini je sudjelovalo preko 120 stručnjaka, prvenstveno socijalnih radnika, iz cijele Hrvatske.

Nakon prikazanih izlaganja i konstruktivne rasprave zaključeno je sljedeće:

  1. Razumijevanju problema siromaštva djece potrebno je pristupiti iz konteksta ostvarivanja ljudskih prava, odnosno Konvencije o pravima djeteta koja naglašava da svako dijete, pa tako i ono koje živi u uvjetima siromaštva, ima pravo na ostvarivanje osnovnih građanskih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.
  2. Djeca su posebno ovisna o svojim roditeljima odnosno skrbnicima, stoga se u rješavanju problema siromaštva djece, djeca ne mogu promatrati kao izolirani subjekti. Politike i mjere usmjerene na realizaciju prava i interesa djece koja žive u uvjetima siromaštva nužno trebaju biti povezane s politikama prema obitelji. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti najrizičnijim skupinama, a to su: djeca u obiteljima bez zaposlenih, u obiteljima korisnika zajamčene minimalne naknade, djeca u jednoroditeljskim obiteljima, kao i u obiteljima s većim brojem djece, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca smještena u udomiteljske obitelji ili ustanovama socijalne skrbi, djeca s teškoćama u razvoju i djeca romske nacionalne manjine.
  3. Djeca trebaju biti prioritet cijelog društva, ona su posebno ovisna o javnim i državnim politikama koje im trebaju omogućiti pristup društvenim resursima, posebno obrazovanju i zdravstvenoj skrbi. Siromašna djeca trebaju djelovanje svih relevantnih dionika na principu „ovdje i sada“. Nužno je ulaganje u razvoj potencijala djece tijekom njihovog djetinjstva kako bi im se otvorio put ka realizaciji budućih životnih prilika.
  4. U Hrvatskoj se javlja tzv. „novo siromaštvo“ koje je povezano s ekonomskom krizom, porastom nezaposlenosti, nesigurnim zaposlenjem, financijskom nesigurnosti, prezaduženosti. „Novo siromaštvo“ odnosi se na obrazovano stanovništvo iz urbanih sredina koje više nije u stanju održati dosadašnji životni standard te žive u financijskoj nesigurnosti i sve češće traže pomoć u sustavu socijalne skrbi.
  5. Djeca koja žive u siromaštvu izložena su stigmi i neprihvaćanju od strane vršnjaka. Jedna od prioritetnih aktivnosti svih stručnjaka koji se bave djecom treba biti socijalno uključivanje siromašne djece i suprotstavljanje svakom obliku diskriminacije.
  6. U svrhu učinkovitije borbe protiv siromaštva djece i planiranja djelotvornih programa pomoći i podrške, potrebno je unaprijediti sustav praćenja pokazatelja siromaštva djece te provoditi akcijska i evaluacijska istraživanja.
  7. U borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti veliku ulogu imaju organizacije civilnog društva.
  8. Naophodno je jačati partnerske odnose između organizacija civilnog društva, javnih ustanova te ustanova jedinica lokalne samouprave kako bi se izradili, realizirali i koordinirali programi pomoći siromašnim obiteljima s djecom, a koji bi bili usmjereni smanjivanju i sprečavanju pojave siromaštva i socijalne isključenosti.
  9. Mediji u izvještavanju o djeci koja žive u uvjetima siromaštva trebaju izbjegavati senzacionalizam te prvenstveno štititi identitet, dostojanstvo i dobrobit djeteta.
  10. U borbi protiv siromaštva djece potrebno je slijediti dobre primjere iz prakse, kao što su CZSS Novska i OŠ Novska.
  11. U slučaju izdvajanja novčanih pomoći iz centra za socijalnu skrb važno je organizirati sustav na način da se izbjegne administrativni pristup problemu siromaštva i još veća nevidljivost korisnika.

Siromaštvo kao prioritetno područje djelovanja socijalne skrbi zahtijeva sveobuhvatan stručni pristup. Uz odobravanje novčanih pomoći osobama koje žive u siromaštvu (djeca i njihove obitelji) istovremeno su potrebe i socijalne usluge usmjerene na smanjenje njihove socijalne isključenosti i osnaživanje za samostalno rješavanje nepovoljne životne situacije.

U tom kontekstu organizacija i ustroj budućih službi za pružanje novčanih pomoći u zajednici ozbiljan je izazov za djelatnost socijalnog rada.