Riječ je o završnom skupu u istoimenom projektu koji je financiran od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Predavanja na temu Specifičnosti skrbi o starijim i nemoćnim osobama održale su Gordana Daniel, Ljiljana Vrbić i Lana Stijepović koje su se osvrnule na rad s nedobrovoljnim korisnicima, osobama oboljelih od demencije, nasilju nad starijim i nemoćnim osobama ali i o palijativnim bolesnicima što u novije vrijeme nažalost ne zahvaća samo osobe starije živote dobi već i mlađe osobe koje se nalaze u potrebi za palijativnom skrbi.

Nakon toga uslijedila su predavanja namjenjena jačanju kompetancija pomagača u skrbi o starijim i nemoćnim osobama gdje su izalagnje imale Jasminka Jelčić, Štefica Karačić i Zdenka Pantić.

Izlagačice su govorile o komunikaciji, važnosti međuresorne suradnje i zaštiti samih pomagača od sagojevanja na poslu ali i od bolesti koje dolaze kao posljedica izloženosti svakodnevnom stresu.

Budući da demografsko starenje predstavlja jedan od najznačajnijih fenomena suvremenog doba koji u sve većoj mjeri zahvaća i našu zemlju cilj nam je bio ukazati na specifične potrebe rada s osobama starije životne dobi, osnažiti obitelj koja skrbi o svojim starijim članovima ali i senzibilizirati javnost za potrebe starijih osoba te ih informirati o mogućnostima institucijske i izvanistitucijske skrbi.

Na skupu je sudjelovalo preko 100 stručnjaka, prvenstveno socijalnih radnika iz područja cijele Republike Hrvatske.

Podsjećamo da je ovim projektom uz tribinu održano još osam cjelodnevnih tematskih edukacija, te je tiskana brošura o specifinostima rada s osobama starije životne dobi.

Izlaganja na tribini su bila:

„Što znači biti siromašno dijete?“ – dr. sc. Marijana Kletečki Radović, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
„Siromaštvo djece u Hrvatskoj: stanje i potrebe“ – doc. dr. sc. Olja Družić Ljubotina, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
„Siromaštvo djece iz perspektive humanitarne udruge“ – Martina Leopold, Humanitarna udruge „Mali zmaj“
„Djeca u riziku od siromaštva – djeca Novske“ – Ljiljanka Žunić, Centar za socijalnu skrb Novska

Potaknuti aktualnim gospodarskim i društvenim prilikama ovim skupom željeli smo otvoriti dijalog o siromaštvu kao višedimenzionalnom problemu i trajnom riziku za optimalan psihosocijalni razvoj djece te senzibilizirati struku i javnost za ostvarivanje prava djece koja žive u uvjetima siromaštva.

Na tribini je sudjelovalo preko 120 stručnjaka, prvenstveno socijalnih radnika, iz cijele Hrvatske.

Nakon prikazanih izlaganja i konstruktivne rasprave zaključeno je sljedeće:

1. Razumijevanju problema siromaštva djece potrebno je pristupiti iz konteksta ostvarivanja ljudskih prava, odnosno Konvencije o pravima djeteta koja naglašava da svako dijete, pa tako i ono koje živi u uvjetima siromaštva, ima pravo na ostvarivanje osnovnih građanskih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.
2. Djeca su posebno ovisna o svojim roditeljima odnosno skrbnicima, stoga se u rješavanju problema siromaštva djece, djeca ne mogu promatrati kao izolirani subjekti. Politike i mjere usmjerene na realizaciju prava i interesa djece koja žive u uvjetima siromaštva nužno trebaju biti povezane s politikama prema obitelji. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti najrizičnijim skupinama, a to su: djeca u obiteljima bez zaposlenih, u obiteljima korisnika zajamčene minimalne naknade, djeca u jednoroditeljskim obiteljima, kao i u obiteljima s većim brojem djece, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca smještena u udomiteljske obitelji ili ustanovama socijalne skrbi, djeca s teškoćama u razvoju i djeca romske nacionalne manjine.
3. Djeca trebaju biti prioritet cijelog društva, ona su posebno ovisna o javnim i državnim politikama koje im trebaju omogućiti pristup društvenim resursima, posebno obrazovanju i zdravstvenoj skrbi. Siromašna djeca trebaju djelovanje svih relevantnih dionika na principu „ovdje i sada“. Nužno je ulaganje u razvoj potencijala djece tijekom njihovog djetinjstva kako bi im se otvorio put ka realizaciji budućih životnih prilika.
4. U Hrvatskoj se javlja tzv. „novo siromaštvo“ koje je povezano s ekonomskom krizom, porastom nezaposlenosti, nesigurnim zaposlenjem, financijskom nesigurnosti, prezaduženosti. „Novo siromaštvo“ odnosi se na obrazovano stanovništvo iz urbanih sredina koje više nije u stanju održati dosadašnji životni standard te žive u financijskoj nesigurnosti i sve češće traže pomoć u sustavu socijalne skrbi.
5. Djeca koja žive u siromaštvu izložena su stigmi i neprihvaćanju od strane vršnjaka. Jedna od prioritetnih aktivnosti svih stručnjaka koji se bave djecom treba biti socijalno uključivanje siromašne djece i suprotstavljanje svakom obliku diskriminacije.
6. U svrhu učinkovitije borbe protiv siromaštva djece i planiranja djelotvornih programa pomoći i podrške, potrebno je unaprijediti sustav praćenja pokazatelja siromaštva djece te provoditi akcijska i evaluacijska istraživanja.
7. U borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti veliku ulogu imaju organizacije civilnog društva.
8. Naophodno je jačati partnerske odnose između organizacija civilnog društva, javnih ustanova te ustanova jedinica lokalne samouprave kako bi se izradili, realizirali i koordinirali programi pomoći siromašnim obiteljima s djecom, a koji bi bili usmjereni smanjivanju i sprečavanju pojave siromaštva i socijalne isključenosti.
9. Mediji u izvještavanju o djeci koja žive u uvjetima siromaštva trebaju izbjegavati senzacionalizam te prvenstveno štititi identitet, dostojanstvo i dobrobit djeteta.
10. U borbi protiv siromaštva djece potrebno je slijediti dobre primjere iz prakse, kao što su CZSS Novska i OŠ Novska.
11. U slučaju izdvajanja novčanih pomoći iz centra za socijalnu skrb važno je organizirati sustav na način da se izbjegne administrativni pristup problemu siromaštva i još veća nevidljivost korisnika.

Siromaštvo kao prioritetno područje djelovanja socijalne skrbi zahtijeva sveobuhvatan stručni pristup. Uz odobravanje novčanih pomoći osobama koje žive u siromaštvu (djeca i njihove obitelji) istovremeno su potrebe i socijalne usluge usmjerene na smanjenje njihove socijalne isključenosti i osnaživanje za samostalno rješavanje nepovoljne životne situacije.

U tom kontekstu organizacija i ustroj budućih službi za pružanje novčanih pomoći u zajednici ozbiljan je izazov za djelatnost socijalnog rada.

Na tribini je sudjelovalo preko 40 socijalnih radnika zaposlenih u različitim ustanovama socijalne skrbi, jedinicama lokalne samouprave kao i u državnim tijelima.

Tribinu je otvorila predsjednica HUSR-a Štefica Karačić koja je kratkim obraćanjem sudionicima ukazala na potrebu snažnijeg zalaganja socijalnih radnika u javnosti za prevenciju i tretman alkoholizma i drugih oblika ovisnosti koji generiraju brojne probleme na osobnoj, obiteljskoj i široj društvenoj razini. Istaknula je kako svakodnevna praksa socijalnog rada potvrđuje da se uz alkoholizam redovito vežu najsloženiji problemi i da upravo zbog toga pitanje borbe s alkoholizmom ostaje trajni izazov za našu profesiju.

U nastavku su održana četiri izlaganja.

Prvo izlaganje imala je Ana Štimac, socijalna radnica zaposlena u Obiteljskom savjetovalištu Caritasa zagrebačke nadbiskupije, na temu „Uloga socijalnih radnika u tretmanu ovisnika o alkoholu“ u kojem je govorila o kompetencijama profesije socijalnog rada u području prevencije i tretmana alkoholizma.

Iskustvima vlastite prakse u području gospodarstva, centra za socijalnu skrb , obiteljskog savjetovališta i dugogodišnjeg rada u klubovima liječenih alkoholičara kolegica Štimac potvrđuje značaj i učinke socijalnog rada u borbi s alkoholizmom.

Izlaganjem na temu „ Liječenje ovisnika o alkoholu u kontekstu socijalnog rada „ Ivana Mošić Pražetina, socijalna radnica zaposlena u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice ukazala je na složenost i specifičnosti socijalnog rada s ovisnicima o alkoholu u procesu motiviranja za promjenu i prihvaćanja liječenja, te kroz različite oblike odvikavanja od alkohola uključujući i stručni rad s obiteljima ovisnika.

O „ Alkoholizmu u svijetu rada „ izlagao je Marijan Kotarac, socijalni radnik koji se ovim problemom bavi više od tri desetljeća obavljajući poslove socijalnog radnika u Hrvatskoj pošti. Kolega Kotarac je u svome izlaganju podsjetio prisutne na ulogu naše struke u području prevencije i tretmana alkoholizma od 70-tih godina prošlog stoljeća, kroz razdoblje Hudolinove škole, do danas, kada se pitanju alkoholizma u svijetu rada uglavnom pristupa iz perspektive poslodavca i u kontekstu propisa koji reguliraju rad i radne odnose.

Posljednje izlaganje na temu „ Uloga socijalnih radnika u prevenciji i tretmanu alkoholizma u Hrvatskoj „ održala je socijalna radnica Katarina Radat, predsjednica Društva za socijalnu podršku koja je prezentirala istraživanje o radu Klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj provedeno u suradnji s Anom Miljenović sa Studija za socijalni rad. Ovo istraživanje je potvrdilo prethodna izlaganja, osobito u pogledu djelovanja socijalnih radnika u klubovima liječenih alkoholičara i potaknulo nas na promišljanje o daljnjim aktivnostima HUSR-a na tom planu.

Nakon vrlo konstruktivne rasprave u kojoj su uz stručnjake sudjelovali i liječeni ovisnici o alkoholu doneseni su zaključci značajni za daljnje profesionalne aktivnosti na području alkoholizma.

1. Uloga socijalnog radnika u području prevencije i tretmana alkoholizma je nezaobilazna i vrlo značajna . Socijalni radnik ima najveće stručne kompetencije za rad s ovisnicima o alkoholu i članovima njihove obitelji. Od motiviranja korisnika za promjenu životne situacije i psihosocijalne podrške i osnaživanja, kroz pomoć u rješavanju konkretnih životnih problema, posebna vrijednost socijalnog rada ogleda se u postignućima na planu odnosa s okolinom, prihvaćanja novih životnih uloga i odgovornosti korisnika za posljedice vlastitog ponašanja, čime se postiže njegova socijalna integracija.
2. Poslovi socijalnih radnika zaposlenih u zdravstvenim ustanovama na području liječenja ovisnosti o alkoholu nisu adekvatno vrednovani. U evidenciji usluga, izvješajima o radu, statistikama zdravstvenih ustanova i Zavoda za zdravstveno osiguranje stručni socijalni rad nije vidljiv jer se iskazuje kroz liječničke usluge.
3. Prevencija alkoholizma u našem društvu je potpuno zanemarena. Iako je sasvim jasno da ona treba započeti u obitelji, od samog rođenja, preko predškolskih i školskih ustanova, sve do akademske razine obrazovanja i javnog zagovaranja apstinencije i promicanja zdravog življenja, osobođenog svake ovisnosti, nažalost u našem društvu još uvijek dominiraju drugačiji interesi.
4. Potrebna su nam sredstva za provođenje kontinuiranih programa edukacije mladih i njihovih roditelja, te profesionalnog osnaživanja stručnjaka i senzibiliziranje medija i javnosti za problem alkoholizma.
5. Propadanjem gospodarstva i gašenjem poduzeća od 90-tih godina na dalje postupno se smanjuje broj socijalnih radnika zaposlenih u poduzećima.
6. To se izravno odražava na kvalitetu zaštite radnika, njihovih međusobnih odnosa i suvočavanje s poteškoćama na radnom mjestu, osobito u slučajevima problema s ovisnosti o alkoholu.
7. Broj klubova liječenih alkoholičara koji djeluju u poduzećima drastično je smanjen, a uloga socijalnog radnika u okviru službe za „ ljudske resurse „ otvara pitanje identiteta i integriteta naše profesije u gospodarstvu, a time i mogućnosti za rad na ovom složenom problemu u skladu s profesionalnim kodeksom socijalnog rada.
8. Uključivanjem liječenih alkoholičara u KLA smanjuje se recidivizam
9. Prema preporuci liječnika tretman u KLA uglavnom traje kroz razdoblje do 5 godina. Međutim, praksa pokazuje da taj tretman treba nastaviti i dalje, što je duže moguće, jer se kroz takvu podršku smanjuje mogućnost recidiva.
10. KLA su najbrojnije i najučinkovitije organizacije civilnog društva u RH koje rade na resocijalizaciji liječenih alkoholičara. Bazična profesija stručnjaka u Klubovima liječenih alkoholičara je profesija socijalnog rada.
11. Za daljnji rad KLA potrebno je razviti mrežu financiranja (ujednačenost članarina, izvori financiranja) kao i mrežu suradnje KLA s drugim sustavima (zdravstvo, socijalna skrb, pravosuđe).
12. Za daljnji kvalitetniji rad Klubova potrebno je standardzirati rad – ujednačiti standarde rada (broj članova, trajanje susreta, uključenost u izvanklupske aktivnosti, pijenje tetidisa, održavanje sastanka praznik/blagdan)
13. U okviru tretmanskog rada sa liječenim alkoholičarima u okviru samih klubova potrebno je razviti rad s pojedinim kategorijama članova (osobe kojima je izrečena obveza liječenja).
14. Stručnjacima u okviru KLA potrebno je osigurati stručnu podršku (supervizija, dodatne edukacije) te za uspostavu kvalitetnijeg rada potrebno je licenciranje rada u KLA.
15. U tretmanu alkoholizma u Klubovima potrebito je razvijati obiteljski pristup u radu KLA (dolazak sa članom obitelji).
16. Uzimajući profesionalne kompetencije socijalnih radnika možemo zaključiti da je profesija socijalnog rada vodeća profesija u izvanbolničkom tretmanu alkoholizma, ali i u području njegove prevencije.
17. Predlaže se u okviru HUSR-a osnivanje Sekcije socijalnih radnika koji se bave alkoholzmom

OBITELJ I RAD: U POTRAZI ZA HUMANIM ŽIVOTOM

Tribina je se održala u Novinarskom domu, Perkovčeva 2, 14.svibnja 2014. godine sa početkom u 14:00 sati pod vodstvom moderatorice Blaženke Leib.

Program:

• Izazovi i potencijalni usklađivanja radne i obiteljske uloge mladih roditelja
  • doc.dr.sc. Gordana Berc, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
• Odgovornost poslodavca i zaposlenika u stvaranju uspješne, profitabilne i humane organizacije
  • dr.sc. Sanja Stamenić Oštrić, Solana Nin, menadžer partner
• Rasprava

Cilj tribine bio je da profesija socijalnog rada ukaže na specifične potrebe obitelji u suvremenom društvu, u vrijeme krize i promjena kao i o roditeljstvu zaposlenih roditelja te nužnosti razvoja socijalnih servisa.

Događaju je prisustovalo 60-ak osoba različitih profesija i usmjerenja.