Program su partnerski izveli Društvo za psihološku pomoć – Zagreb i Hrvatska udruga socijalnih radnika, a trajao je ukupno 17 sati. Programom seminara obuhvaćen je teorijski rad i stjecanje stručnih vještina.

Obiteljska medijacija je kratkotrajni proces koji počiva na procesu rješavanja problema pregovaranjem i olakšava komunikaciju između članova obitelji u kojoj im treća osoba pomaže u identificiranju potreba, briga i strahova te osmišljavanju izvedivih i prihvatljivih rješenja sukoba kako bi se postigao zajednički sporazum.

U svim područjima socijalnog rada, u različitim organizacijskim okruženjima i s različitim korisnicima, socijalni radnici i drugi stručnjaci pomažućih zanimanja se svakodnevno suočavaju sa sukobima koji se javljaju i kao uzroci i kao posljedice različitih socijalnih problema – na društvenoj, obiteljskoj i individualnoj razini.

Tijekom izobrazbe obrađeni su sljedeći sadržaji:

• uvod u izobrazbu za obiteljsku medijaciju – očekivanja i predznanja;
• razumijevanje sukoba i vještine rješavanja sukoba u svakodnevnom životu;
• osobno iskustvo i strategije ponašanja u sukobima;
• (ne)spremnost na rješavanje sukoba;
• uvod u obiteljsku medijaciju;
• upotreba medijacije;
• uloga i osobine medijatora;
• mapa sukoba;
• proces i sadržaji obiteljske medijacije;
• usvajanje vještine medijacije – prva, druga, treća i četvrta faza te
• vježbanje obiteljske medijacije.

Završavanjem navedenog programa polaznici seminara stekli su kvalifikacije za provedbu obiteljske medijacije uz redovitu superviziju.

Sadržaj seminara zasigurno je područje zanimanja pomagačkih profesija, a samim time i naše, te se može zaključiti da je organizacija seminara te tematike dragocjeno iskustvo i prilika za širenje spoznaja o obiteljskoj medijaciji, čiji je krajnji cilj primjena stečenog znanja i vještina u svakodnevnom radu socijalnih radnika.

Seminar se održavao u dvije grupe. Prva se sastajala jednom tjedno tijekom 12 tjedana, a druga, budući da su njeni sudionici bili socijalni radnici koji žive izvan Zagreba, tijekom tri subote.

Edukativne radionice su obuhvatile sljedeće teme:

• upoznavanje sa svrhom, ciljevima i pravilima edukacije;
• nedjelotvorni i djelotvorni odgojni postupci;
• odgoj u kontekstu RT i TI;
• psihološke potrebe;
• što znači biti bolji roditelj u kontekstu psiholoških potreba;
• cjelokupno ponašanje;
• važnost poznavanja komponenti psihološkog ponašanja u odgoju;
• osnovni elementi kvalitetne komunikacije;
• samopoštovanje, samopouzdanje i asertivno ponašanje;
• motivacija;
• kako pomoći djetetu u učenju;
• TV i odgoj;
• ljutnja, agresija, sukob i
• pravila u obitelji.

Ciljevi:

• Omogućiti socijalnim radnicima da u djelokrugu svoga rada usavrše rad s roditeljima kako bi djelotvornije pomogli u ostvarivanju roditeljske uloge i odgoja djece.
• Pomoći socijalnim radnicima da ovladaju vještinama potrebnim za vođenje radionica «Škole za roditelje».
• Motivirati socijalne radnike da nastave praksu «Škole za roditelje» u svojim radnim i životnim zajednicama.

Tematske radionice su sudionicima dale i osnovne smjernice o organiziranju grupe, motiviranju potencijalnih polaznika i njihovoj pripremiti za rad u grupi. Svaki sudionik je imao priliku prirediti određenu temu i prezentirati je kolegama, «razbiti tremu» i iskušati svoje ideje i kreativnost.