Naslovnica Aktualnosti

Zapisnik i zaključci s tribine: “Alkoholizam bez granica: Trajni izazov za socijalni rad”

0 2258

Hrvatska udruga socijalnih radnika u suradnji sa Udrugom socijalnih radnika grada Zagreba i Zagrebačke županije organizirala je tribinu Alkoholizam bez granica: trajni izazov za socijalni rad“ koja je održana u prostoru Tribina Grada Zagreba, Kaptol 27, Zagreb, 27.svibnja 2014. godine.
Tribinu je vodila predsjednica Udruge socijalnih radnika grada Zagreba i Zagrebačke županije gđa. Meri Gatin.

Na tribini je sudjelovalo preko 40 socijalnih radnika zaposlenih u različitim ustanovama socijalne skrbi, jedinicama lokalne samouprave kao i u državnim tijelima.

Tribinu je otvorila predsjednica HUSR-a Štefica Karačić koja je kratkim obraćanjem sudionicima ukazala na potrebu snažnijeg zalaganja socijalnih radnika u javnosti za prevenciju i tretman alkoholizma i drugih oblika ovisnosti koji generiraju brojne probleme na osobnoj, obiteljskoj i široj društvenoj razini. Istaknula je kako svakodnevna praksa socijalnog rada potvrđuje da se uz alkoholizam redovito vežu najsloženiji problemi i da upravo zbog toga pitanje borbe s alkoholizmom ostaje trajni izazov za našu profesiju.

U nastavku su održana četiri izlaganja.

Prvo izlaganje imala je Ana Štimac, socijalna radnica zaposlena u Obiteljskom savjetovalištu Caritasa zagrebačke nadbiskupije, na temu „Uloga socijalnih radnika u tretmanu ovisnika o alkoholu“ u kojem je govorila o kompetencijama profesije socijalnog rada u području prevencije i tretmana alkoholizma.

Iskustvima vlastite prakse u području gospodarstva, centra za socijalnu skrb , obiteljskog savjetovališta i dugogodišnjeg rada u klubovima liječenih alkoholičara kolegica Štimac potvrđuje značaj i učinke socijalnog rada u borbi s alkoholizmom.

Izlaganjem na temu „ Liječenje ovisnika o alkoholu u kontekstu socijalnog rada „ Ivana Mošić Pražetina, socijalna radnica zaposlena u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice ukazala je na složenost i specifičnosti socijalnog rada s ovisnicima o alkoholu u procesu motiviranja za promjenu i prihvaćanja liječenja, te kroz različite oblike odvikavanja od alkohola uključujući i stručni rad s obiteljima ovisnika.

O „ Alkoholizmu u svijetu rada „ izlagao je Marijan Kotarac, socijalni radnik koji se ovim problemom bavi više od tri desetljeća obavljajući poslove socijalnog radnika u Hrvatskoj pošti. Kolega Kotarac je u svome izlaganju podsjetio prisutne na ulogu naše struke u području prevencije i tretmana alkoholizma od 70-tih godina prošlog stoljeća, kroz razdoblje Hudolinove škole, do danas, kada se pitanju alkoholizma u svijetu rada uglavnom pristupa iz perspektive poslodavca i u kontekstu propisa koji reguliraju rad i radne odnose.

Posljednje izlaganje na temu „ Uloga socijalnih radnika u prevenciji i tretmanu alkoholizma u Hrvatskoj „ održala je socijalna radnica Katarina Radat, predsjednica Društva za socijalnu podršku koja je prezentirala istraživanje o radu Klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj provedeno u suradnji s Anom Miljenović sa Studija za socijalni rad. Ovo istraživanje je potvrdilo prethodna izlaganja, osobito u pogledu djelovanja socijalnih radnika u klubovima liječenih alkoholičara i potaknulo nas na promišljanje o daljnjim aktivnostima HUSR-a na tom planu.

Nakon vrlo konstruktivne rasprave u kojoj su uz stručnjake sudjelovali i liječeni ovisnici o alkoholu doneseni su zaključci značajni za daljnje profesionalne aktivnosti na području alkoholizma.

  1. Uloga socijalnog radnika u području prevencije i tretmana alkoholizma je nezaobilazna i vrlo značajna . Socijalni radnik ima najveće stručne kompetencije za rad s ovisnicima o alkoholu i članovima njihove obitelji. Od motiviranja korisnika za promjenu životne situacije i psihosocijalne podrške i osnaživanja, kroz pomoć u rješavanju konkretnih životnih problema, posebna vrijednost socijalnog rada ogleda se u postignućima na planu odnosa s okolinom, prihvaćanja novih životnih uloga i odgovornosti korisnika za posljedice vlastitog ponašanja, čime se postiže njegova socijalna integracija.
  2. Poslovi socijalnih radnika zaposlenih u zdravstvenim ustanovama na području liječenja ovisnosti o alkoholu nisu adekvatno vrednovani. U evidenciji usluga, izvješajima o radu, statistikama zdravstvenih ustanova i Zavoda za zdravstveno osiguranje stručni socijalni rad nije vidljiv jer se iskazuje kroz liječničke usluge.
  3. Prevencija alkoholizma u našem društvu je potpuno zanemarena. Iako je sasvim jasno da ona treba započeti u obitelji, od samog rođenja, preko predškolskih i školskih ustanova, sve do akademske razine obrazovanja i javnog zagovaranja apstinencije i promicanja zdravog življenja, osobođenog svake ovisnosti, nažalost u našem društvu još uvijek dominiraju drugačiji interesi.
  4. Potrebna su nam sredstva za provođenje kontinuiranih programa edukacije mladih i njihovih roditelja, te profesionalnog osnaživanja stručnjaka i senzibiliziranje medija i javnosti za problem alkoholizma.
  5. Propadanjem gospodarstva i gašenjem poduzeća od 90-tih godina na dalje postupno se smanjuje broj socijalnih radnika zaposlenih u poduzećima.
  6. To se izravno odražava na kvalitetu zaštite radnika, njihovih međusobnih odnosa i suvočavanje s poteškoćama na radnom mjestu, osobito u slučajevima problema s ovisnosti o alkoholu.
  7. Broj klubova liječenih alkoholičara koji djeluju u poduzećima drastično je smanjen, a uloga socijalnog radnika u okviru službe za „ ljudske resurse „ otvara pitanje identiteta i integriteta naše profesije u gospodarstvu, a time i mogućnosti za rad na ovom složenom problemu u skladu s profesionalnim kodeksom socijalnog rada.
  8. Uključivanjem liječenih alkoholičara u KLA smanjuje se recidivizam
  9. Prema preporuci liječnika tretman u KLA uglavnom traje kroz razdoblje do 5 godina. Međutim, praksa pokazuje da taj tretman treba nastaviti i dalje, što je duže moguće, jer se kroz takvu podršku smanjuje mogućnost recidiva.
  10. KLA su najbrojnije i najučinkovitije organizacije civilnog društva u RH koje rade na resocijalizaciji liječenih alkoholičara. Bazična profesija stručnjaka u Klubovima liječenih alkoholičara je profesija socijalnog rada.
  11. Za daljnji rad KLA potrebno je razviti mrežu financiranja (ujednačenost članarina, izvori financiranja) kao i mrežu suradnje KLA s drugim sustavima (zdravstvo, socijalna skrb, pravosuđe).
  12. Za daljnji kvalitetniji rad Klubova potrebno je standardzirati rad – ujednačiti standarde rada (broj članova, trajanje susreta, uključenost u izvanklupske aktivnosti, pijenje tetidisa, održavanje sastanka praznik/blagdan)
  13. U okviru tretmanskog rada sa liječenim alkoholičarima u okviru samih klubova potrebno je razviti rad s pojedinim kategorijama članova (osobe kojima je izrečena obveza liječenja).
  14. Stručnjacima u okviru KLA potrebno je osigurati stručnu podršku (supervizija, dodatne edukacije) te za uspostavu kvalitetnijeg rada potrebno je licenciranje rada u KLA.
  15. U tretmanu alkoholizma u Klubovima potrebito je razvijati obiteljski pristup u radu KLA (dolazak sa članom obitelji).
  16. Uzimajući profesionalne kompetencije socijalnih radnika možemo zaključiti da je profesija socijalnog rada vodeća profesija u izvanbolničkom tretmanu alkoholizma, ali i u području njegove prevencije.
  17. Predlaže se u okviru HUSR-a osnivanje Sekcije socijalnih radnika koji se bave alkoholzmom