Držanje za trbuhe

81

Prema očekivanjima, Ministarstvo socijale nije imalo sluha za upozorenja ljudi i institucija upućenih u socijalnu zaštitu da centralizacija sustava nije baš najpametnije rješenje. Da sistem treba biti centraliziran negdje je već bilo odlučeno, posve svejedno da li u Banskim dvorima ili na Trgu žrtava fašizma. Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću nakon toga je moglo biti samo farsa.  

Izvještaj s javne rasprave o novom Zakonu o socijalnoj skrbi završili smo prije petnaestak dana rečenicom: „Zamišljamo Josipa Aladrovića i Andreja Plenkovića kako se drže za trbuhe od smijeha.“ Uzrok zamišljenom smijehu sastojao se u prijedlogu radnika u socijalnoj zaštiti i njihovih organizacija Ministarstvu socijale da povuče iz javnog savjetovanja prijedlog novog Zakona, da propis koji je na snazi izmijeni povećanjem zajamčene minimalne naknade i osnovice za ostvarivanje prava na nju i da potom, uvažavanjem svih komentara, iznesenih u javnom savjetovanju i u suradnji s predlagačima  pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi osigurao istinsku reformu u toj djelatnosti.

HDZ-ove vlade naime, od 1990. do danas, nisu praktički ništa odlučile uz uvažavanje načela inkluzivnosti, konzultiranje struke ili promišljanje različitih pristupa. Zahtjevi za tako nečim kod njih izazivaju samo jedno, a to je grohotan smijeh.

Prema očekivanjima, Ministarstvo socijale nije imalo sluha za upozorenja Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi, većeg broja radnika individualno, pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter, Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak… da centralizacija sustav socijalne zaštite nije baš najpametnije rješenje. Da sistem treba biti centraliziran negdje je već odlučeno, svejedno da li u Banskim dvorima ili na Trgu žrtava fašizma. Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću nakon toga je bilo samo farsa.

„Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili“, stav je Ministarstva socijale koji je osvanuo početkom prosinca na stranicama E-savjetovanja. Ministarstvo ističe da 82 postojeća centra za socijalnu skrb i 56 podružnica neujednačeno postupaju, pa bi upravo novi zavod za socijalni rad to trebao promijeniti. „Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova.“

Također nova bi Akademija trebala, očekuju u Ministarstvu, standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. „U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu ‘vođenja slučaja’, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice“, kažu u Ministarstvu.

Ministarstvo ostaje i pri namjeri da Obiteljski centar formira kao zasebnu ustanovu, „radi dvostruke uloge centara za socijalnu skrb, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske, i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku“. „Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je centara za socijalnu skrb, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra.“ Na taj se način, očekuju u Ministarstvu postiže rasterećenje centara zasocijalnu skrb, razrješenje njihovih „sukoba uloga“, a također i bolje usluge.

Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana, nastavljaju u Ministarstvu, djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. „U Povjerenstvo će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima“, pohvalili su se u Ministarstvu.

Aladrovićevi momci i djevojke ustrajali su i na ideji formiranja jedinstvenog, centraliziranog Obiteljskog centra. „Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.“

Što na odbijanje prijedloga iznesenih u javnom savjetovanju, kao i na ovakvu argumentaciju, kažu glavni sudionici savjetovanja sa zainteresiranom javnošću?


Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika: Kako je to moguće?

„Radi se o lošem propisu koji ne podržava nitko osim resornog ministarstva na što smo, nažalost bez uspjeha kao predstavnici strukovnih organizacija socijalnih radnika ukazivali još tijekom pripreme prijedloga Zakona“, kaže Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika. „To se i potvrdilo u javnom savjetovanju  u kojem Zakon o socijalnoj skrbi nije dobio podršku, nego je  na njega pristiglo gotovo 2000 komentara s pozivom da  se ovakav zakonski prijedlog povuče iz procedure, te da se pripremi novi Zakon o socijalnoj skrbi utemeljen na sveobuhvatnoj analizi  stanja, mogućnosti i potreba vremena i prostora u kojem živimo, ulozi ove djelatnosti u našem društvu  i potrebama naših građana. Nažalost, najvažnije primjedbe i prijedlozi na ovaj zakon upućeni u javnom savjetovanju uglavnom su odbačeni, te je u vrlo kratkom roku isti u svom gotovo izvornom obliku upućen u saborsku proceduru.

Iako je tijekom javnog savjetovanja iz više izvora argumentirano kako ovakav Zakon  nije u skladu s Ustavom RH, niti sa Nacionalnom razvojnom strategijom, a ni sa EU strategijama o socijalnoj skrbi jer se njime uvodi maksimalna centralizacija ove djelatnosti,  pokazalo se da to nikoga od nositelja politika uopće ne zanima, niti brine, pa se pitamo kako je to moguće.

Zakon je prošao prvo čitanje u Saboru bez prave/adekvatne  reakcije, ali i interesa  zastupnika. Što možemo očekivati dalje, kako potaknuti promjenu?  Kako djelovati na saborske zastupnike da se pokušaju zamisliti u ‘cipelama’ (da ne kažem u koži)  ranjivih, marginaliziranih, zlostavljanih, siromašnih, bolesnih, nemoćnih,  osamljenih, otpuštenih, napuštenih, invalidnih, obespravljenih, prevarenih, nevoljenih, nevidljivih i socijalno isključenih ljudi, odnosno preko pola milijuna građana ove zemlje koji koriste  različite vrste i oblike pomoći i usluga u sustavu socijalne skrbi? To su također građani koji su im na izborima dali svoj glas i koji s pravom očekuju da se u saborskim klupama zalažu i za njihovo dobro i njihova prava, a ne samo za politike kojima pripadaju.

Pozivamo ministra Aladrovića sa suradnicima da konačno promisle je li realno očekivati da reforma socijalne skrbi bude uspješna  ako ju  ne  podržavaju ni oni koji ju trebaju provesti (djelatnici ), niti oni koji koriste usluge sustava (korisnici).Upravo zato apeliramo, jer to je dužnost svakog socijalnog radnika, na one koji odlučuju da te odluke donose po svojoj savjesti imajući uvijek u vidu brigu o ljudskim pravima  i brigu o općem dobru. Apeliramo i na saborske zastupnice, bivše ministrice socijalne skrbi da svojim osobnim autoritetom ukažu na moguće dugoročne štete ukoliko ovakav zakon bude usvojen.

Predlažemo da ministar  pozove neovisne stručnjake iz područja socijalne politike, socijalnog rada, prava  i drugih djelatnosti te da uključi predstavnike korisnika i da zajedno odrede smjer i korake nužne, dugo očekivane reforme sustava socijalne skrbi i pripreme novi Zakon o socijalnoj skrbi koji će dobiti podršku stručne prakse.“


Jadranka Dimić, predsjednica SZDSSH: Treba izbaciti stranačku politiku iz sustava

Ustaljena je praksa resornog ministarstva da se prilikom donošenja važnih dokumenata za sustav socijalne skrbi ne uvažavaju stavovi struke. Javno savjetovanje zapravo nema svrhu jer se od nacrta Akcijskog plana ne odstupa. Rezultat takvog pristupa su nezadovoljni stručnjaci, opravdani revolt prema resornom ministarstvu koji nije support „terenu“ i nepovjerenje prema rezultatima reforme.

Za pravu reformu potrebna je politička volja  u  pogledu zapošljavanja manjka stručnog kadra (700 stručnjaka nedostaje), smanjiti bespotrebno administriranje odnosno ukinuti neke ovlasti koje su predmet rješavanja drugih resora i iz ovog sustava izbaciti stranačku politiku u pogledu imenovanja na rukovodeća radna mjesta, politiku koja je možda pogodna za centralizaciju, ali pogubna za humani sustav kao što je socijalna skrb. Sustav socijalne skrbi je najcentraliziraniji sustav u javnim službama i vapi za decentralizacijom.


Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom: Razočarani smo i zabrinuti


Anka Slonjšak

U proteklim godinama slali smo niz prijedloga i preporuka nadležnom Ministarstvu vezano uz unaprjeđenje prava i izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju pa tako i tijekom e-Savjetovanja na Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi fokusirali smo se prvenstveno na područja Zakona koja se odnose na osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Također smo se osvrnuli u uvodnim napomenama i na odredbe koje se tiču strukturnih promjena sustava socijalne skrbi.

Činjenica da se Nacrtu prijedloga Zakona usprotivio veliki dio stručne i znanstvene zajednice, a posebno činjenica da strukovne komore niti djelatnici sustava, prema javno objavljenim podacima, nisu prethodno sudjelovali u kreiranju predloženih rješenja, zatim nisu uvažena mišljenja predstavnika osoba s invaliditetom svakako upućuje na oprez i potrebu kvalitetnog i zajedničkog promišljanja uz sudjelovanje svih zainteresiranih dionika kako bi se reformom na kvalitetan način odgovorilo na potrebe svih korisničkih skupina.

Razočarani smo i zabrinuti da će se posljedice mogućih loših rješenja teško ispraviti nakon što se  navedene odredbe prihvate i donesu.


Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica: Nastaviti razgovor sa stručnjacima


Tena Šimonović Einwalter

Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi pobudio je velik interes u javnosti, a pogotovo u stručnoj javnosti – vidjeli smo i velik broj komentara, od kojih je značajan broj bio i kritika, koji je došao u e-savjetovanju. Upravo zato je pravobraniteljica Ministarstvu predložila da osigura daljnju, širu i sveobuhvatnu raspravu, kako bi do konačnog donošenja novog Zakona veći broj komentara doista mogao i biti razmatran i uvažen kroz zakonodavni postupak.

Ključno je postaviti dobro organizirani sustav socijalne skrbi, s odgovarajućim kapacitetima, pri čemu prava i usluge moraju biti dostupne svima, uključujući i onima koji žive u ruralnim i izoliranim područjima i na otocima. Naknade bi trebale osigurati značajnije smanjenje siromaštva ili omogućiti izlazak iz siromaštva – a u fokusu reforme trebaju biti građani korisnici sustava socijalne skrbi.

Komentara je bilo iznimno puno, a rok nedovoljno dug da se sve doista raspravi, tako da je nažalost propuštena prilika prije usvajanja Zakona na Vladi odgovoriti na sve pristigle komentare. Mi inače već godinama ukazujemo kako je savjetovanje za zainteresiranom javnošću važan alat za dijalog sa građanima i strukom te stručnjacima, te za transparentnost, koji se u Hrvatskoj nedovoljno koristi. Važno je odgovarati na komentare zainteresirane javnosti u e-savjetovanju, jer nedostatak istoga ostavlja dojam da je savjetovanje samo formalan čin, a ne kontinuirani dijalog među dionicima u stvaranju javnih politika, što ne doprinosi izgradnji povjerenja u rad državne uprave. Jedan je to od zaključaka i iz Izvješća Europske komisije o vladavini prava za RH. Stoga vezano za konkretni Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi  ohrabruje najava da će se između dva čitanja Zakona nastaviti razgovor sa stručnjacima oko predložene reforme tako da se nadamo da će do konačnog donošenja novog Zakona veći broj komentara struke doista i biti uvažen. To bi bila dobra poruka onima koji će taj zakon provoditi u praksi – da ih se čuje, poštuje i uvažava.