Naslovnica Aktualnosti

Predsjednica HUSR-a o položaju i ulozi socijalnih radnika u vremenima Covid 19

0 258
Epidemija koronavirusa u Hrvatskoj proglašena je prije više od mjesec dana, a mjere tzv. Kriznog stožera i potres u Zagrebu promijenili su kako privatnu, tako i profesionalnu svakodnevnicu građana. Uz zdravstvene djelatnike na prvoj liniji bojišnice, među profesijama koje je zadesio veći opseg posla su i socijalni radnici. Njima je tek nakon javnog apela, 20 dana od aktiviranja mjera tzv. Kriznog stožera, omogućena provjera statusa samoizolacije korisnika u centrima za socijalnu skrb, čime je reducirana mogućnost ‘terenske’ zaraze među tom populacijom državnih službenika. Kako oni rade u doba koronavirusa?

Hrvatska komora socijalnih radnika (HKSR), kao krovna strukovna organizacija, nedavno je otvorenim pismom upozorila da nepravednom smatra najavu Vlade o mogućem snižavanju plaća u javnim službama s obzirom na velik pritisak na socijalne radnike, dodatno povećan zbog epidemije i potresa. Socijalni radnici ne rade samo u sustavu socijalne skrbi, već i u pravosuđu te zdravstvu, obrazovnom sustavu, privatnim socijalnim ustanovama i neprofitnim organizacijama te su u svakodnevnom kontaktu s pacijentima. Zbog masovnih otkaza i oštećenja od potresa zatrpani su novim zahtjevima za novčanim i pomoćima u naravi.

Nela Pamuković, glasnogovornica HKSR-a, kaže za tportal da se novčana pomoć sada intenzivnije distribuira uglavnom na zagrebačkom području, na kojem su ljudi ostali bez krova nad glavom.

‘Povećan je broj zahtjeva za jednokratnom pomoći, doplatcima za pomoć i njegu, osobnim invalidninama… Svi oblici novčanih pomoći su u porastu. Jednokratna pomoć, predviđena Zakonom o socijalnoj skrbi, za samca iznosi maksimalno 2500 kuna na godišnjoj razini, a za obitelji do 3500 kuna. Takva pomoć može se isplatiti jednokratno ili u više obroka u godinu dana. Postoji i mogućnost za uvećanom jednokratnom pomoći, za koju nadležni centar za socijalnu skrb traži suglasnost, uz dokaznu dokumentaciju, i nadležnog ministarstva, a koja u izvanrednim okolnostima može iznositi i do 10.000 kuna’, podsjeća Pamuković.

Socijalni radnici u centrima za socijalnu skrb, poput ostalih djelatnika na radnim mjestima u razdoblju epidemije, po kriznim uputama podijeljeni su u dva tima koji rade po 14 dana, s tim da oni koji ostaju kod kuće također rade i u stalnoj su korespondenciji s korisnicima i kolegama u uredima.

Prema posebnim uputama Civilnog stožera i nadležnog ministarstva radi se u ustanovama i udomiteljskim obiteljima. Pritom, s obzirom na to da je u potresu teško oštećena zgrada Centra za socijalnu skrb – podružnica Donji grad u Haulikovoj ulici kod Svačićeva trga, djelatnici su privremeno smješteni u glavni ured Centra za socijalnu skrb Zagreb u obližnjoj Kumičićevoj ulici i trenutno je najhitnije riješiti njihov prostor za rad u suradnji s nadležnim ministarstvom i Gradom Zagrebom jer na sadašnjoj lokaciji nema dovoljno mjesta pa sjede i po tri djelatnika u jednoj prostoriji.

‘Redovni očevidi, dakle obilasci korisnika koji su u stalnom tretmanu, odnosno u situacijama koje nisu hitne, trenutno su obustavljeni, a s tim korisnicima u kontaktu smo telefonom i e-mailom. Na terenu se i dalje rade svi hitni slučajevi, poput obiteljskog nasilja, smještaja nemoćnih i teško bolesnih osoba u odgovarajuće ustanove i izdvajanja djece iz obitelji’, nabraja glasnogovornica HKSR-a, dodajući da se na teren ide s rukavicama i maskama. Zaštitne opreme u početku nije bilo, a trenutne količine zadovoljavaju potrebe.

Centri za socijalnu skrb bilježe porast slučajeva obiteljskog nasilja i sukoba prvenstveno kada su u fokusu sukobi razvedenih roditelja oko viđanja djece.

‘Roditelji koji imaju sudska rješenja inzistiraju na viđanju djece na takav način, iako je izdana preporuka da se kontakti dogovorno riješe u smislu manje mogućnosti zaraze te da se češće koriste online kontakti, čime se ugrožava i zdravlje djeteta. Povećan je broj takvih upita, unatoč preporuci da se djeca na 14 dana zadrže u jednoj roditeljskoj sredini. Pojedine europske države potpuno su zabranile odlazak djece iz sredina u kojima su se zatekla u vrijeme proglašenja kriznih mjera, a mi smo preporučili online kontakte i dogovor roditelja. U slučaju da to ne funkcionira, roditelji mogu predati sudu prijedlog za izmjenu kontakata, no to nije rješenje u sadašnjoj situaciji zbog dugotrajnosti postupka’, objašnjava Pamuković.

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika (HUSR), napominje za tportal da socijalni radnici, suočeni s izazovima epidemije koronavirusa, kao i uvijek dosad, ostaju uz svoje korisnike, svjesni da su im upravo sada potrebne pojačana podrška, pomoć i zaštita.

‘Krizna vremena zahtijevaju krizne intervencije i mjere. Neke od tih mjera direktno utječu na našu profesionalnu praksu i nameću prilagodbe u neposrednom radu s korisnicima kako bi se smanjili rizici i sačuvalo zdravlje korisnika, ali i pomagača. Radi se o potpuno novim, nepoznatim i neizvjesnim situacijama za koje nismo pripremljeni, o kojima nismo učili i koje od nas zahtijevaju kreativna rješenja, veću odgovornost i hrabrost’, navodi Karačić, ujedno ravnateljica Doma za starije osobe Centar u Klaićevoj ulici.

Socijalni rad podrazumijeva neposredan kontakt s korisnikom, uvid u njegove životne prilike i intervencije na terenu, tamo gdje osoba živi, a u uvjetima ograničenih kretanja i zadane socijalne distance intervencije postaju sve složenije.

‘U neposrednom radu s korisnicima socijalni radnici pridržavaju se propisanih mjera zaštite kako u pogledu distance – primjerena udaljenost – tako i korištenjem zaštitnih maski, rukavica i sredstava za dezinfekciju. Organizacija rada socijalnih radnika u sustavu socijalne skrbi prilagođena je uputama za suzbijanje epidemije. Međutim socijalni radnici nisu ‘hladni pogon’, nego su i sada dostupni korisnicima kroz organizirana dežurstva u ustanovama ili kroz druge oblike rada i komunikacije’, ističe Karačić.

Unatoč rizicima za vlastito zdravlje, brojni socijalni radnici i u uvjetima epidemije svakodnevno rade na terenu, procjenjuju potrebe korisnika i poduzimaju adekvatne mjere zaštite, kažu predsjednica HUSR-a. Aktualni rad prvenstveno se odnosi na zaštitu djece od zanemarivanja i zlostavljanja, zaštitu starih i nemoćnih osoba i osoba s invaliditetom, osoba stradalih u potresu te brigu o socijalno isključenim i osobama koje žive u siromaštvu.

S obzirom na povećan broj zahtjeva za pomoć, ima li dovoljno sredstava za sve?

‘Osiguravaju se novčane pomoći, usluge kriznog smještaja, usluge psihosocijalne podrške i savjetovanja kako bi prevladali poteškoće s kojima se suočavaju. Važno je istaknuti da se sva prava na novčanu pomoć, uključujući priznavanje jednokratnih naknada, za sada izvršavaju redovito i bez dodatnih ograničavanja’, kaže Karačić.

Iako je broj prijava obiteljskog nasilja nešto manji, ovaj društveni fenomen nije nestao pojavom epidemije; na svaku dojavu ili sumnju o nasilju u obitelji socijalni radnici odgovaraju adekvatnom intervencijom, tvrdi ona, dodajući da se u suradnji s policijom obavljaju izvidi na terenu i provode odgovarajuće mjere zaštite. Kada je potrebno, žrtvama nasilja osigurava se adekvatan siguran smještaj, materijalna pomoć ili druge socijalne usluge.

Žurne intervencije 24 sata dnevno

‘Predanim radom u ustanovama socijalne skrbi, u kojima se usluge pružaju bez odgode, 24 sata dnevno, socijalni radnici i drugi pomagači trude se zaštititi svoje korisnike od infekcije te ih istovremeno psihosocijalnom podrškom nastoje osnažiti da prihvate i izdrže ograničenja što su značajno promijenila njihov i život njihovih najbližih.

Kao odgovorne osobe u sustavu socijalne skrbi i drugim područjima socijalnog rada, mnogi socijalne radnice i socijalni radnici zahvaljujući svojim znanjima i vještinama vođenja i kriznog upravljanja uspješno organiziraju rad i život u ustanovama, čime uvelike doprinose kvaliteti socijalnih usluga, što i u ovim teškim vremenima ostaje naš prioritet’, poručuje Karačić, dodajući da je zalaganjem Hrvatske komore socijalnih radnika sada i pomoću aplikacije SocSkrb moguće dobiti podatak o osobama u samoizolaciji, a međusobno povezivanje i podrška stručnjaka još su više došli do izražaja te pokazali pravu vrijednost u svakodnevnoj praksi socijalnog rada.