Naslovnica Aktualnosti

Donošenje zakona o socijalnoj skrbi – prijedlozi HUSR-a

0 1233

Štefica Karačić, dipl. soc. radnica
Hrvatska  udruga socijalnih radnika
Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi

  1. podskupina – organizacijske i strukturne promjene

 III.  podskupina – socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi

Prijedlozi :

I. Ustroj sustava socijalne skrbi

1.Zavod  za socijalni rad – na nacionalnoj razini

U cilju decentralizacije sustava i razdvajanja višestrukih uloga ministarstva predlažemo osnivanje Zavoda za socijalni rad koji bi preuzeo jedan dio stručnih poslova ministarstva (i dio zaposlenih), te dio poslova centara za socijalnu skrb vezanih uz razvoj ustanova, prevenciju, usavršavanje stručnjaka, širenje opsega i standarde kvalitete socijalnih usluga itd.

2.Centri za socijalni rad s podružnicama (predlažemo promjenu naziva ustanove obzirom da je djelatnost centra znatno šira od pojma „skrb“)

Ova ustanova i dalje treba biti  ustrojena prema sadašnjem teritorijalnom modelu i zadržati javne ovlasti u području zaštite posebno osjetljivih socijalnih skupina kroz : prepoznavanje i trijažu, informiranje i savjetovanje, procjenjivanje potreba, individualno planiranje, priznavanje prava,  vođenje slučaja, preventivne mjere, socijalno planiranje i međuresornu suradnju u lokalnoj zajednici.

Donošenje novog Zakona o socijalnoj skrbi prilika je da se provede nužna transformacija ove ustanove na način da se dio nadležnosti CZSS prenese na  Zavod, dio na druge pružatelje usluga (obiteljske centre, centre za pružanje usluga u zajednici, centre za posebno skrbništvo, JLU, OCD) a jedan dio poslova  treba usmjeriti na druge resore (rad i mirovinski sustav, pravosuđe, obrazovanje, zdravstvo).

Na taj način centar za socijalnu skrb može se i treba rasteretiti od brojnih poslova koje stručnjaci centra obavljaju po zahtjevu drugih službi vezano uz postupke pokrenute pred tim službama pri čemu je važno naglasiti da sudjelovanje CZSS u tim postupcima ne utječe na njihov ishod.

Radi se o postupcima koji se u CZSS provode radi davanja različitih izvješća o socijalnim  prilikama i preporuka vezano za: uključivanje u vrtić, školsku prehranu, dnevni boravak, stambeno zbrinjavanje, humanitarnu pomoć, socijalne ankete, probaciju, ostvarivanje različitih drugih prava na razini regionalne/lokalne uprave, zdravstva, pravosuđa, obrazovanja itd.

Primjerice, pravo na prehranu u pučkoj blagovaonici utemeljeno je na ostvarenom pravu na ZMN o čemu CZSS redovito izvještava JLS ( popis korisnika) koja osigurava prehranu u pučkoj blagovaonici. Međutim u praksi se postupak za ostvarivanje ovog oblika pomoći provodi  u CZSS koji  izdaje  uputnicu  za  Pučku blagovaonicu i dostavlja ju  službi u JLS.

Još  veće nelogičnosti  vidimo u činjenici  da Sud  traži od CZSS  izradu Socijalne ankete za osuđenika koji često  puta  nije u evidenciji  CZSS ili se već nalazi na izvršavanju kazne zatvora, nedostupan je socijalnom radniku centra itd..  Radi se o nepotrebnom trošenju  ionako ograničenih resursa CZSS. Jednako je i u slučaju sudjelovanja CZSS u postupcima ispisa iz hrvatskog državljanstva  i mnogim drugim postupcima.

Ove i slične poslove bez dodatnih troškova ili štete za korisnika  mogu preuzeti Centri za probaciju, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova i drugi koji već imaju zaposlene  stručne radnike kompetentne za  navedena podučja.

3.Centri za socijalni rad u Gradu Zagrebu – potrebno je u Gradu Zagrebu organizirati

6-8 CZSS na lokalnoj razini na način kako su  te ustanove ustrojene u cijeloj zemlji. Time će se omogućiti učinkovitije djelovanje i razvoj ovih ustanova (sadašnjih podružnica) na području Zagreba. Poznato je da  postojeći model organizacije CZSS Zagreb u proteklih 20 godina  nije  opravdao  očekivanja  nego je  usporio  razvoj djelatnosti  socijalne skrbi na području Grada . U kontekstu  rukovođenja,  ugovaranja, kadrovskih, financijskih i stručnih poslova zagrebački Uredi / Podružnice stavljeni su  u nepovoljan položaj  u odnosu na znatno manje, ali samostalne CZSS u Hrvatskoj. Ograničene ovlasti Ureda / podružnica i težnja uprave CZSS Zagreb da se teret poslovanja ravnomjerno rasporedi na sve organizacijske jedinice ove ustanove postala je ozbiljan izazov zbog kojeg sadašnji ustroj zahtijeva promjenu.

U cilju smanjenja troškova poslovanja zagrebačkih Centara Zakon može dopustiti sklapanje ugovora između različitih centara za obavljanje nekih zajedničkih poslova u  jednoj ustanovi (npr: da jedan centar obavlja računovodstvene  poslove za svoj i druge centre)

4.Obiteljski centri – samostalne  ustanove na  županijskoj  razini – s podružnicama

Obiteljski centri trebaju preuzeti dio poslova centra za socijalnu skrb (usluge u području prevencije i tretmana djece, mladih i obitelji u riziku) čime će se smanjiti konflikt uloga koji je snažno prisutan  obzirom na višestruke nadležnosti Centra (pomažuća, kontrolna,  itd.)

5.Centri   za posebno skrbništvo  – na regionalnoj  razini, ali s adekvatnim resursima (stručni tim). Centar za posebno skrbništvo trebao bi dobiti status  ustanove socijalne skrbi i  preuzeti dio poslova CZSS  u području skrbničke zaštite djece i odraslih osoba uključujući stručnu podršku ovim osobama.

6.Centri za pružanje usluga u zajednici (transformirane  ustanove) također bi trebale  preuzeti  dio poslova  CZSS  (prevencija  smještaja, stručni  tretman, izvaninstitucijska  skrb)

7.Domovi socijalne  skrbi (različite vrste  i različitih osnivača, prema  mreži  koju utvrđuje  Zavod)

8.Drugi pružatelji  socijalnih usluga u zajednici

  • Udomiteljske obitelji (s promjenama u  području udomiteljstva za  starije osobe)
  • Organizacije civilnog društva (u mreži)
  • Vjerske, humanitarne i druge organizacije  (u mreži)
  • Privatni pružatelji (domovi , savjetovališta i sl.)
  • Jedinice lokalne i regionalne uprave   (prihvatilišta, prenoćišta, skloništa, pučke kuhinje  i dr.)

Obiteljske  domove u  sadašnjem  obliku  obavezno treba   ugasiti   –  uz mogućnost  da u zadanom  roku ( npr: 1 godina  ) se registriraju  kao  privatne  ustanove socijalne skrbi  za odrasle  osobe  prema  utvrđenim  kriterijima  i standardima   za pružanje socijalnih usluga.

 

II    Prava/ naknade u sustavu socijalne skrbi 

Imajući u vidu  činjenicu da je od  stupanja na snagu važećeg Zakona  sustav socijalne  skrbi  informatiziran i povezan međusobno,  a velikom dijelom  i međuresorno  stvorena je mogućnost  brzog  dohvata i razmjene   podataka o korisniku, a time i  administriranja  prava  u ovoj djelatnosti.

Poznato je  da  centar za socijalnu skrb  kao  ključna ustanova  u djelatnosti   trpi  stalne  kritike  i prigovore  korisnika, ali  i ukupne  javnosti i da nitko nije  zadovoljan  radom ove ustanove.  Prigovori se uglavnom  odnose na   sporost sustava,  administriranje  prava,   niske  novčane  naknade,  način njihove isplate, stalna  dugotrajna   preispitivanja  prava, nedovoljan  broj stručnjaka , nejednaku  dostupnost socijalnih usluga i sl.  što je velikim  dijelom  posljedica  zakonskih i organizacijskih  okvira na  kojima  se temelji  rad Centra.

Stoga  bi novi Zakon  o socijalnoj skrbi trebao donijeti  promjene  koje će omogućiti da  CZSS postane  moderna  socijalna  ustanova,  prilagođena  vremenu , novim  tehnologijama, boljem  korištenju  resursa sustava  i  očekivanjima  naših korisnika.

Redefiniranje  postojećih prava  u sustavu  socijalne skrbi  u  vidu  njihovog objedinjavanja   mogući je  početak tog procesa. (Jednako kako  se uz  pravo na  dugotrajan  smještaj  priznaje  i dodatak  za  osobne  potrebe korisnika)

Pravo na  troškove stanovanja,  ogrijeva, naknade ugroženog kupca energenata   i dr. novčane  naknade   koje se ostvaruju na  temelju priznatog prava  na Zajamčenu  minimalnu naknadu  treba  objediniti i priznati korisniku u postupku priznavanja  prava na  ZMN.  Na isti način treba  objediniti sa ZMN  i  prava na   pomoć za školovanje.

Pravo na  Zajamčenu  minimalnu naknadu  radno sposobnih  korisnika  potrebno je  vremenski  ograničiti  (najviše 1 godina)  uz  poticanje  radne  aktivacije  na  način da se pomoć isplaćuje  još  3 mjeseca  nakon  zapošljavanja.

Potrebno je  osigurati  pravedniju   zaštitu (veće  iznose ZMN / odnosno veće postotke)   obiteljima  s  djecom na  način da  se uzme u obzir broj djece, životna  dob svakog djeteta,  obrazovne i   druge specifične  potrebe djece.  Obiteljima s velikim  brojem djece  treba osigurati  pravo na ZMN  u iznosu  koji im po Zakonu pripada  (bez  limitiranja i vezanja uz minimalnu /  prosječnu plaću  ili neke druge  iznose)

Radno  nesposobni samci,  beskućnici,  trudnice,  žrtve  nasilja,  jednoroditeljske obitelji, azilanti i druge  najosjetljivije  socijalne  skupine  trebale  bi  zbog  specifičnih  potreba  imati uvećane  iznose ZMN.

Zalažemo se za  povećanje osnovice za  priznavanje  prava na  Zajamčenu  minimalnu naknadu koji će omogućiti  bolju kvalitetu života osoba koje  žive u  siromaštvu ili u riziku  od siromaštva.

Također   predlažemo da se  promijeni  naziv ovog prava. Novčana  pomoć  socijalno ugroženim  građanima nije zamjena  za  sredstva  koja su oni   trenutno izgubili  (npr:  naknada za bolovanje, naknada za  nezaposlenost  ili naknada  za neku pretrpljenu materijalnu  štetu)  nego  novčana  pomoć za  podmirivanje  osnovnih  životnih potreba. Predlažem da vratimo naziv Pomoć za  uzdržavanje  i da u tu pomoć  ugradimo  i druga  novčana  prava  koja se korisniku  mogu odobriti  za  podmirivanje osnovnih životnih potreba (troškovi stanovanja  itd.).

Sve  novčane  naknade  vezane uz  zdravstveni status i invaliditet   potrebno je  do donošenja posebnog zakona (Zakon o inkluzivnom dodatku)  urediti na način da  ne  bude povrijeđen  položaj  bilo kojeg  korisnika u sustavu (prihodovni i imovinski cenzusi,  kriteriji vezani uz  zdravstveni,  osobni i  obiteljski status i dr. ) što sada nije  dobro uređeno i zahtijeva  promjenu.

Smještaj u  decentralizirane  domove za starije  osobe  potrebno je  regulirati  u skladu s temeljnim  načelima  socijalne skrbi   (kriteriji, dostupnost, cenzus) koja nas obvezuju na  stvaranje  uvjeta za  ravnopravan  položaj svih korisnika u sustavu.

Dozvole za  obavljanje djelatnosti  dadilje  i  priznavanje statusa  roditelja  njegovatelja/ njegovatelja  potrebno  je  prenijeti u  druge sustave (ured državne uprave,   zdravstvo i sl.)

Jednokratna  pomoć  (  predlažem da se promijeni sadašnji naziv )  – treba doista  biti interventna  novčana pomoć  za podmirivanje posebnih životnih potreba  , bez  provođenja  upravnog postupka , s mogućnošću   socijalnog radnika  da  ovim  oblikom  pomoći osnaži  korisnika / obitelj u prevladavanju  neke  krizne , specifične  životne situacije .

Pri tome  je  važno  osigurati  adekvatnu  kontrolu i nadzor odobrenih  pomoći  kroz aplikaciju  Socskrbi  ili na drugi odgovarajući,  transparentan način.

Prema sadašnjem zakonu   Jednokratna naknada   je  izgubila  svoju svrhu i smisao. Odobrava se u  upravnom  postupku,  isplaćuje se  prema  ritmu  drugih isplata  prava u sustavu ( u pravilu  zajedno s ZMN ) ,  nije vezana uz stvarnu  potrebu  za koju se odobrava,  a ukupan  iznos  naknade  na godišnjoj razini  ne  omogućuje  stvarnu  financijsku intervenciju  u  slučaju zahtjevnijih potreba samca ili obitelji  ( npr:  teške zdravstvene indikacije,  elementarne nepogode,  žurna zaštita žrtava nasilja,  visoki rizik od  siromaštva  djece ili  obiteljske   traume  i sl. )

Predlažemo da  se novim  zakonom ukine  najviši ukupni  iznos isplaćenih jednokratnih pomoći  samcu ili obitelji na  godišnjoj razini,  ali da se ograniči iznos  pojedinačne  jednokratne pomoći  (npr:  5 osnovica kako je to bilo  u  ranijem razdoblju).

Također  predlažemo  promjenu na  način da se  jednokratna  pomoć  može odobriti  korisniku neovisno da  li  živi sam  ili u obitelji.

Poželjno je omogućiti  u  žurnim  situacijama   isplatu  JP na blagajni  CZSS , a u  ostalim situacijama   važno je  da se predvidi  davanje  naloga za isplatu  JP na  račun  korisnika odmah po odobravanju  pomoći (umjesto  sadašnjeg  ritma isplate)

Predlažem da se jednokratna  pomoć u uvećanom iznosu  odobrava  uz  predhodno mišljenje/ suglasnost  stručnog tima  CZSS  (umjesto resornog ministarstva)

 

  1. Socijalne usluge  u sustavu socijalne  skrbi

Trebaju  biti:

  • Dostupne svim građanima RH neovisno o tome  gdje  žive
  • Dobro ciljane prije  svega    prema posebno osjetljivim  socijalnim skupinama i  usmjerene na  rješavanje   najizraženijih  osobnih,  obiteljskih i  društvenih  problema  (siromaštvo,  nasilje u obitelji , među mladima, neadekvatno roditeljstvo, različiti oblici  ovisnosti ,   socijalna  isključenost  starijih osoba  i osoba s invaliditetom i sl.)
  • Fleksibilne – prilagodljive  aktualnim  potrebama  korisnika , primjenjive  od strane  različitih pružatelja  ali  uvijek  u skladu  s utvrđenim  standardima

Zakon treba  omogućiti svakoj osobi i korisničkoj  skupini  jednak/ ravnopravan  pristup pravima i uslugama u sustavu  socijalne skrbi . Obzirom na  ograničene  resurse   i  neujednačenu   mrežu  pružatelja socijalnih usluga na području  Hrvatske  potrebno je  razvijati sustav koji  će  omogućiti  optimalno korištenje  stručnjaka i drugih raspoloživih  resursa.

Primjerice  kada  na terenu  nema  ustanove za  pružanje  usluga pomoći u  kući   treba  omogućiti da  se  dostava  ručka  korisniku u njegovom domu   vrši  putem udomiteljske  obitelji koja djeluje na  tom području.

Na  sličan način se može riješiti  i  dnevni  boravak djeteta  u adekvatnoj  udomiteljskoj obitelji  u slučaju kada  primarna  obitelj   zbog  nekih rizika za dijete  treba takvu podršku (bolest  roditelja,  smanjeni  roditeljski kapaciteti, iznenadne  promjene  u  obitelji  i sl.)

Socijalne  usluge trebaju  biti  definirane   prema  kategorijama  korisnika   kao izvaninstitucijske  i institucijske  usluge.

  • Posebno je važno  da  Izvaninstitucijske usluge   budu   financijski  dostupnije  korisnicima. To se prije svega  odnosi na  osobe starije  životne dobi  s niskim mirovinama  zbog čega  nemaju pravo na  besplatne  usluge (prihodovni cenzus)  ali ih  ne  mogu ni  platiti  ( dnevni boravak, pomoć u kući). U slučaju  kada nemaju  podršku obitelji  ove  osobe su prinuđene  na smještaj u ustanovu iako  bi uz  kvalitetne izvainstutucijske usluge  mogle živjeti u vlastitom
  • Institucijske usluge trebaju  biti  privremenog  ili povremenog   karaktera, a samo  iznimno  se mogu  pružati kao  usluge dugotrajnog smještaja.

Predlažemo  uvođenje  novih socijalnih usluga:

  1. Socijalno mentorstvo –  usluga  stručnog rada  s radno sposobnim i djelomično radno sposobnim  nezaposlenim  korisnicima ZMN  u cilju  njihovog  osobnog i profesionalnog osnaživanja i radne aktivacije.
  2. Psihosocijalni tretman počinitelja  nasilja –  usluga  usmjerena na  zaustavljanje  obiteljskog  nasilja  kroz   usvajanje  nenasilnih  obrazaca ponašanja  , kontrolu  ljutnje  uspješniju  komunikaciju  i rješavanje  problema.

Usluga   savjetovanja  i pomaganja potrebno je  razdvojiti  u dvije  usluge i  adekvatno  ih definirati.

  • Savjetovanje : poticanje korisnika  na promjenu kroz sagledavanje vlastite  životne situacije i razvoj novih mogućnosti sa svrhom prevladavanja poteškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti te odgovornog odnosa  prema samom sebi, obitelji i društvu. (  ova usluga  treba imati jasno određeno trajanje  i  strukturu propisanu  podzakonskim aktom )
  • Usluga pomaganja ili podrške    (  ovo može  biti usluga kojom  socijalni radnik  pomaže korisniku   da  ostvari neko  pravo  pred drugim pružateljem  , da riješi  neki  obiteljski ili drugi odnos,   pronađe podstanarski stan ,da  ga  osnaži za  novi  životni  izazov  kroz  usvajanje određenih  vještina , kao  postpenalna  podrška  i sl.)

Socijalne usluge  trebaju biti lako dostupne i  pravovremene.

Da  bi se to postiglo  potrebno je  omogućiti  brže i  jednostavnije  priznavanje  prava  na socijalne  usluge  što bi se moglo  riješiti uvođenjem   SOCIJALNE UPUTNICE  (umjesto rješenja  o priznavanju prava).

Korištenjem  aplikacije  Sosckrb  moguće je  jednostavno i  brzo  povezivanje  svih  relevantnih podataka  o korisniku,  oblicima i  vrstama  usluga  koje  koristi, ali i  financijsko  poslovanje  vezano uz troškove  socijalnih usluga.

Ako  u sustavu zdravstva ( koji se financira iz državnog  proračuna) Uputnica  služi kao standardni oblik  izbora  zdravstvene  usluge i  njene  naplate,  nema dvojbe da  bi se ovaj  model  mogao primijeniti i u sustavu  socijalne  skrbi  što bi  značajno smanjilo   troškove  poslovanja i  ubrzalo  postupke .

Pokušajmo samo zamisliti  kao bi djelovao sustav zdravstva  kada bi se npr:  donosilo rješenje  o upućivanju  na  bolničko liječenje  ili medicinsku  rehabilitaciju??

Uvođenjem  Socijalne  uputnice  smanjilo bi se administriranje na  razini CZSS, skratili  postupci  preispitavanja  prava,  odobravanja  novih  ili promjene  postojećih usluga,  uključivanja  većeg broja   pružatelja  u odnosu na  istog korisnika  i sl.

Individualni  plan promjene  životne  situacije   korisnika  i  Uputnica  trebali bi  postati  osnov za ostvarivanje  prava na  socijalne usluge.

Zakonom je osim toga   potrebno jasnije regulirati   pružanje  usluga  ( tretman  ) ,  praćenje  i preispitivanje  , a posebno  procjenu  učinaka  socijalnih usluga što je moguće  postići  kroz  „Vođenje  slučaja  „.

Potrebno je redefinirati  pitanja:

  • Licenciranja stručnjaka i  stručnog usavršavanja
  • Uloge strukovnih  organizacija u razvoju i naprjeđenju  stručnog rada
  • Standarda za pružanje  socijalnih usluga
  • Ugovaranja i financiranja  usluga
  • Nadzora i kontrole rada

Zakonom je  potrebno  izjednačiti  pružatelje  socijalnih usluga  s kućanstvima  u plaćanju  električne  energije ,  plina i drugih  energenata.   Obzirom da troškovi  energenata  značajno utječu na  cijenu   smještaja,  boravka,  pripremu i dostavu  gotovog  obroka u kuću korisnika  i nekih  usluga usluga  izjednačavanje  cijene  energenata  s kućanstvima imalo bi  višestruke učinke.

Na  koncu  Zakon  treba osigurati  korisniku  središnje  mjesto i aktivnu  ulogu u postupku, mogućnost i pravo  izbora, ali  i   odgovornost korisnika za proces i  ishod  tretmana  koju  on  može ili želi  preuzeti.

 

 

 

 

 

 

VEZANI ČLANCI