Donošenje zakona o socijalnoj skrbi – prijedlozi HUSR-a
Štefica Karačić, dipl. soc. radnica
Hrvatska udruga socijalnih radnika
Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi
- podskupina – organizacijske i strukturne promjene
III. podskupina – socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi
Prijedlozi :
I. Ustroj sustava socijalne skrbi
1.Zavod za socijalni rad – na nacionalnoj razini
U cilju decentralizacije sustava i razdvajanja višestrukih uloga ministarstva predlažemo osnivanje Zavoda za socijalni rad koji bi preuzeo jedan dio stručnih poslova ministarstva (i dio zaposlenih), te dio poslova centara za socijalnu skrb vezanih uz razvoj ustanova, prevenciju, usavršavanje stručnjaka, širenje opsega i standarde kvalitete socijalnih usluga itd.
2.Centri za socijalni rad s podružnicama (predlažemo promjenu naziva ustanove obzirom da je djelatnost centra znatno šira od pojma „skrb“)
Ova ustanova i dalje treba biti ustrojena prema sadašnjem teritorijalnom modelu i zadržati javne ovlasti u području zaštite posebno osjetljivih socijalnih skupina kroz : prepoznavanje i trijažu, informiranje i savjetovanje, procjenjivanje potreba, individualno planiranje, priznavanje prava, vođenje slučaja, preventivne mjere, socijalno planiranje i međuresornu suradnju u lokalnoj zajednici.
Donošenje novog Zakona o socijalnoj skrbi prilika je da se provede nužna transformacija ove ustanove na način da se dio nadležnosti CZSS prenese na Zavod, dio na druge pružatelje usluga (obiteljske centre, centre za pružanje usluga u zajednici, centre za posebno skrbništvo, JLU, OCD) a jedan dio poslova treba usmjeriti na druge resore (rad i mirovinski sustav, pravosuđe, obrazovanje, zdravstvo).
Na taj način centar za socijalnu skrb može se i treba rasteretiti od brojnih poslova koje stručnjaci centra obavljaju po zahtjevu drugih službi vezano uz postupke pokrenute pred tim službama pri čemu je važno naglasiti da sudjelovanje CZSS u tim postupcima ne utječe na njihov ishod.
Radi se o postupcima koji se u CZSS provode radi davanja različitih izvješća o socijalnim prilikama i preporuka vezano za: uključivanje u vrtić, školsku prehranu, dnevni boravak, stambeno zbrinjavanje, humanitarnu pomoć, socijalne ankete, probaciju, ostvarivanje različitih drugih prava na razini regionalne/lokalne uprave, zdravstva, pravosuđa, obrazovanja itd.
Primjerice, pravo na prehranu u pučkoj blagovaonici utemeljeno je na ostvarenom pravu na ZMN o čemu CZSS redovito izvještava JLS ( popis korisnika) koja osigurava prehranu u pučkoj blagovaonici. Međutim u praksi se postupak za ostvarivanje ovog oblika pomoći provodi u CZSS koji izdaje uputnicu za Pučku blagovaonicu i dostavlja ju službi u JLS.
Još veće nelogičnosti vidimo u činjenici da Sud traži od CZSS izradu Socijalne ankete za osuđenika koji često puta nije u evidenciji CZSS ili se već nalazi na izvršavanju kazne zatvora, nedostupan je socijalnom radniku centra itd.. Radi se o nepotrebnom trošenju ionako ograničenih resursa CZSS. Jednako je i u slučaju sudjelovanja CZSS u postupcima ispisa iz hrvatskog državljanstva i mnogim drugim postupcima.
Ove i slične poslove bez dodatnih troškova ili štete za korisnika mogu preuzeti Centri za probaciju, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova i drugi koji već imaju zaposlene stručne radnike kompetentne za navedena podučja.
3.Centri za socijalni rad u Gradu Zagrebu – potrebno je u Gradu Zagrebu organizirati
6-8 CZSS na lokalnoj razini na način kako su te ustanove ustrojene u cijeloj zemlji. Time će se omogućiti učinkovitije djelovanje i razvoj ovih ustanova (sadašnjih podružnica) na području Zagreba. Poznato je da postojeći model organizacije CZSS Zagreb u proteklih 20 godina nije opravdao očekivanja nego je usporio razvoj djelatnosti socijalne skrbi na području Grada . U kontekstu rukovođenja, ugovaranja, kadrovskih, financijskih i stručnih poslova zagrebački Uredi / Podružnice stavljeni su u nepovoljan položaj u odnosu na znatno manje, ali samostalne CZSS u Hrvatskoj. Ograničene ovlasti Ureda / podružnica i težnja uprave CZSS Zagreb da se teret poslovanja ravnomjerno rasporedi na sve organizacijske jedinice ove ustanove postala je ozbiljan izazov zbog kojeg sadašnji ustroj zahtijeva promjenu.
U cilju smanjenja troškova poslovanja zagrebačkih Centara Zakon može dopustiti sklapanje ugovora između različitih centara za obavljanje nekih zajedničkih poslova u jednoj ustanovi (npr: da jedan centar obavlja računovodstvene poslove za svoj i druge centre)
4.Obiteljski centri – samostalne ustanove na županijskoj razini – s podružnicama
Obiteljski centri trebaju preuzeti dio poslova centra za socijalnu skrb (usluge u području prevencije i tretmana djece, mladih i obitelji u riziku) čime će se smanjiti konflikt uloga koji je snažno prisutan obzirom na višestruke nadležnosti Centra (pomažuća, kontrolna, itd.)
5.Centri za posebno skrbništvo – na regionalnoj razini, ali s adekvatnim resursima (stručni tim). Centar za posebno skrbništvo trebao bi dobiti status ustanove socijalne skrbi i preuzeti dio poslova CZSS u području skrbničke zaštite djece i odraslih osoba uključujući stručnu podršku ovim osobama.
6.Centri za pružanje usluga u zajednici (transformirane ustanove) također bi trebale preuzeti dio poslova CZSS (prevencija smještaja, stručni tretman, izvaninstitucijska skrb)
7.Domovi socijalne skrbi (različite vrste i različitih osnivača, prema mreži koju utvrđuje Zavod)
8.Drugi pružatelji socijalnih usluga u zajednici
- Udomiteljske obitelji (s promjenama u području udomiteljstva za starije osobe)
- Organizacije civilnog društva (u mreži)
- Vjerske, humanitarne i druge organizacije (u mreži)
- Privatni pružatelji (domovi , savjetovališta i sl.)
- Jedinice lokalne i regionalne uprave (prihvatilišta, prenoćišta, skloništa, pučke kuhinje i dr.)
Obiteljske domove u sadašnjem obliku obavezno treba ugasiti – uz mogućnost da u zadanom roku ( npr: 1 godina ) se registriraju kao privatne ustanove socijalne skrbi za odrasle osobe prema utvrđenim kriterijima i standardima za pružanje socijalnih usluga.
II Prava/ naknade u sustavu socijalne skrbi
Imajući u vidu činjenicu da je od stupanja na snagu važećeg Zakona sustav socijalne skrbi informatiziran i povezan međusobno, a velikom dijelom i međuresorno stvorena je mogućnost brzog dohvata i razmjene podataka o korisniku, a time i administriranja prava u ovoj djelatnosti.
Poznato je da centar za socijalnu skrb kao ključna ustanova u djelatnosti trpi stalne kritike i prigovore korisnika, ali i ukupne javnosti i da nitko nije zadovoljan radom ove ustanove. Prigovori se uglavnom odnose na sporost sustava, administriranje prava, niske novčane naknade, način njihove isplate, stalna dugotrajna preispitivanja prava, nedovoljan broj stručnjaka , nejednaku dostupnost socijalnih usluga i sl. što je velikim dijelom posljedica zakonskih i organizacijskih okvira na kojima se temelji rad Centra.
Stoga bi novi Zakon o socijalnoj skrbi trebao donijeti promjene koje će omogućiti da CZSS postane moderna socijalna ustanova, prilagođena vremenu , novim tehnologijama, boljem korištenju resursa sustava i očekivanjima naših korisnika.
Redefiniranje postojećih prava u sustavu socijalne skrbi u vidu njihovog objedinjavanja mogući je početak tog procesa. (Jednako kako se uz pravo na dugotrajan smještaj priznaje i dodatak za osobne potrebe korisnika)
Pravo na troškove stanovanja, ogrijeva, naknade ugroženog kupca energenata i dr. novčane naknade koje se ostvaruju na temelju priznatog prava na Zajamčenu minimalnu naknadu treba objediniti i priznati korisniku u postupku priznavanja prava na ZMN. Na isti način treba objediniti sa ZMN i prava na pomoć za školovanje.
Pravo na Zajamčenu minimalnu naknadu radno sposobnih korisnika potrebno je vremenski ograničiti (najviše 1 godina) uz poticanje radne aktivacije na način da se pomoć isplaćuje još 3 mjeseca nakon zapošljavanja.
Potrebno je osigurati pravedniju zaštitu (veće iznose ZMN / odnosno veće postotke) obiteljima s djecom na način da se uzme u obzir broj djece, životna dob svakog djeteta, obrazovne i druge specifične potrebe djece. Obiteljima s velikim brojem djece treba osigurati pravo na ZMN u iznosu koji im po Zakonu pripada (bez limitiranja i vezanja uz minimalnu / prosječnu plaću ili neke druge iznose)
Radno nesposobni samci, beskućnici, trudnice, žrtve nasilja, jednoroditeljske obitelji, azilanti i druge najosjetljivije socijalne skupine trebale bi zbog specifičnih potreba imati uvećane iznose ZMN.
Zalažemo se za povećanje osnovice za priznavanje prava na Zajamčenu minimalnu naknadu koji će omogućiti bolju kvalitetu života osoba koje žive u siromaštvu ili u riziku od siromaštva.
Također predlažemo da se promijeni naziv ovog prava. Novčana pomoć socijalno ugroženim građanima nije zamjena za sredstva koja su oni trenutno izgubili (npr: naknada za bolovanje, naknada za nezaposlenost ili naknada za neku pretrpljenu materijalnu štetu) nego novčana pomoć za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Predlažem da vratimo naziv Pomoć za uzdržavanje i da u tu pomoć ugradimo i druga novčana prava koja se korisniku mogu odobriti za podmirivanje osnovnih životnih potreba (troškovi stanovanja itd.).
Sve novčane naknade vezane uz zdravstveni status i invaliditet potrebno je do donošenja posebnog zakona (Zakon o inkluzivnom dodatku) urediti na način da ne bude povrijeđen položaj bilo kojeg korisnika u sustavu (prihodovni i imovinski cenzusi, kriteriji vezani uz zdravstveni, osobni i obiteljski status i dr. ) što sada nije dobro uređeno i zahtijeva promjenu.
Smještaj u decentralizirane domove za starije osobe potrebno je regulirati u skladu s temeljnim načelima socijalne skrbi (kriteriji, dostupnost, cenzus) koja nas obvezuju na stvaranje uvjeta za ravnopravan položaj svih korisnika u sustavu.
Dozvole za obavljanje djelatnosti dadilje i priznavanje statusa roditelja njegovatelja/ njegovatelja potrebno je prenijeti u druge sustave (ured državne uprave, zdravstvo i sl.)
Jednokratna pomoć ( predlažem da se promijeni sadašnji naziv ) – treba doista biti interventna novčana pomoć za podmirivanje posebnih životnih potreba , bez provođenja upravnog postupka , s mogućnošću socijalnog radnika da ovim oblikom pomoći osnaži korisnika / obitelj u prevladavanju neke krizne , specifične životne situacije .
Pri tome je važno osigurati adekvatnu kontrolu i nadzor odobrenih pomoći kroz aplikaciju Socskrbi ili na drugi odgovarajući, transparentan način.
Prema sadašnjem zakonu Jednokratna naknada je izgubila svoju svrhu i smisao. Odobrava se u upravnom postupku, isplaćuje se prema ritmu drugih isplata prava u sustavu ( u pravilu zajedno s ZMN ) , nije vezana uz stvarnu potrebu za koju se odobrava, a ukupan iznos naknade na godišnjoj razini ne omogućuje stvarnu financijsku intervenciju u slučaju zahtjevnijih potreba samca ili obitelji ( npr: teške zdravstvene indikacije, elementarne nepogode, žurna zaštita žrtava nasilja, visoki rizik od siromaštva djece ili obiteljske traume i sl. )
Predlažemo da se novim zakonom ukine najviši ukupni iznos isplaćenih jednokratnih pomoći samcu ili obitelji na godišnjoj razini, ali da se ograniči iznos pojedinačne jednokratne pomoći (npr: 5 osnovica kako je to bilo u ranijem razdoblju).
Također predlažemo promjenu na način da se jednokratna pomoć može odobriti korisniku neovisno da li živi sam ili u obitelji.
Poželjno je omogućiti u žurnim situacijama isplatu JP na blagajni CZSS , a u ostalim situacijama važno je da se predvidi davanje naloga za isplatu JP na račun korisnika odmah po odobravanju pomoći (umjesto sadašnjeg ritma isplate)
Predlažem da se jednokratna pomoć u uvećanom iznosu odobrava uz predhodno mišljenje/ suglasnost stručnog tima CZSS (umjesto resornog ministarstva)
- Socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi
Trebaju biti:
- Dostupne svim građanima RH neovisno o tome gdje žive
- Dobro ciljane prije svega prema posebno osjetljivim socijalnim skupinama i usmjerene na rješavanje najizraženijih osobnih, obiteljskih i društvenih problema (siromaštvo, nasilje u obitelji , među mladima, neadekvatno roditeljstvo, različiti oblici ovisnosti , socijalna isključenost starijih osoba i osoba s invaliditetom i sl.)
- Fleksibilne – prilagodljive aktualnim potrebama korisnika , primjenjive od strane različitih pružatelja ali uvijek u skladu s utvrđenim standardima
Zakon treba omogućiti svakoj osobi i korisničkoj skupini jednak/ ravnopravan pristup pravima i uslugama u sustavu socijalne skrbi . Obzirom na ograničene resurse i neujednačenu mrežu pružatelja socijalnih usluga na području Hrvatske potrebno je razvijati sustav koji će omogućiti optimalno korištenje stručnjaka i drugih raspoloživih resursa.
Primjerice kada na terenu nema ustanove za pružanje usluga pomoći u kući treba omogućiti da se dostava ručka korisniku u njegovom domu vrši putem udomiteljske obitelji koja djeluje na tom području.
Na sličan način se može riješiti i dnevni boravak djeteta u adekvatnoj udomiteljskoj obitelji u slučaju kada primarna obitelj zbog nekih rizika za dijete treba takvu podršku (bolest roditelja, smanjeni roditeljski kapaciteti, iznenadne promjene u obitelji i sl.)
Socijalne usluge trebaju biti definirane prema kategorijama korisnika kao izvaninstitucijske i institucijske usluge.
- Posebno je važno da Izvaninstitucijske usluge budu financijski dostupnije korisnicima. To se prije svega odnosi na osobe starije životne dobi s niskim mirovinama zbog čega nemaju pravo na besplatne usluge (prihodovni cenzus) ali ih ne mogu ni platiti ( dnevni boravak, pomoć u kući). U slučaju kada nemaju podršku obitelji ove osobe su prinuđene na smještaj u ustanovu iako bi uz kvalitetne izvainstutucijske usluge mogle živjeti u vlastitom
- Institucijske usluge trebaju biti privremenog ili povremenog karaktera, a samo iznimno se mogu pružati kao usluge dugotrajnog smještaja.
Predlažemo uvođenje novih socijalnih usluga:
- Socijalno mentorstvo – usluga stručnog rada s radno sposobnim i djelomično radno sposobnim nezaposlenim korisnicima ZMN u cilju njihovog osobnog i profesionalnog osnaživanja i radne aktivacije.
- Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja – usluga usmjerena na zaustavljanje obiteljskog nasilja kroz usvajanje nenasilnih obrazaca ponašanja , kontrolu ljutnje uspješniju komunikaciju i rješavanje problema.
Usluga savjetovanja i pomaganja potrebno je razdvojiti u dvije usluge i adekvatno ih definirati.
- Savjetovanje : poticanje korisnika na promjenu kroz sagledavanje vlastite životne situacije i razvoj novih mogućnosti sa svrhom prevladavanja poteškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti te odgovornog odnosa prema samom sebi, obitelji i društvu. ( ova usluga treba imati jasno određeno trajanje i strukturu propisanu podzakonskim aktom )
- Usluga pomaganja ili podrške ( ovo može biti usluga kojom socijalni radnik pomaže korisniku da ostvari neko pravo pred drugim pružateljem , da riješi neki obiteljski ili drugi odnos, pronađe podstanarski stan ,da ga osnaži za novi životni izazov kroz usvajanje određenih vještina , kao postpenalna podrška i sl.)
Socijalne usluge trebaju biti lako dostupne i pravovremene.
Da bi se to postiglo potrebno je omogućiti brže i jednostavnije priznavanje prava na socijalne usluge što bi se moglo riješiti uvođenjem SOCIJALNE UPUTNICE (umjesto rješenja o priznavanju prava).
Korištenjem aplikacije Sosckrb moguće je jednostavno i brzo povezivanje svih relevantnih podataka o korisniku, oblicima i vrstama usluga koje koristi, ali i financijsko poslovanje vezano uz troškove socijalnih usluga.
Ako u sustavu zdravstva ( koji se financira iz državnog proračuna) Uputnica služi kao standardni oblik izbora zdravstvene usluge i njene naplate, nema dvojbe da bi se ovaj model mogao primijeniti i u sustavu socijalne skrbi što bi značajno smanjilo troškove poslovanja i ubrzalo postupke .
Pokušajmo samo zamisliti kao bi djelovao sustav zdravstva kada bi se npr: donosilo rješenje o upućivanju na bolničko liječenje ili medicinsku rehabilitaciju??
Uvođenjem Socijalne uputnice smanjilo bi se administriranje na razini CZSS, skratili postupci preispitavanja prava, odobravanja novih ili promjene postojećih usluga, uključivanja većeg broja pružatelja u odnosu na istog korisnika i sl.
Individualni plan promjene životne situacije korisnika i Uputnica trebali bi postati osnov za ostvarivanje prava na socijalne usluge.
Zakonom je osim toga potrebno jasnije regulirati pružanje usluga ( tretman ) , praćenje i preispitivanje , a posebno procjenu učinaka socijalnih usluga što je moguće postići kroz „Vođenje slučaja „.
Potrebno je redefinirati pitanja:
- Licenciranja stručnjaka i stručnog usavršavanja
- Uloge strukovnih organizacija u razvoju i naprjeđenju stručnog rada
- Standarda za pružanje socijalnih usluga
- Ugovaranja i financiranja usluga
- Nadzora i kontrole rada
Zakonom je potrebno izjednačiti pružatelje socijalnih usluga s kućanstvima u plaćanju električne energije , plina i drugih energenata. Obzirom da troškovi energenata značajno utječu na cijenu smještaja, boravka, pripremu i dostavu gotovog obroka u kuću korisnika i nekih usluga usluga izjednačavanje cijene energenata s kućanstvima imalo bi višestruke učinke.
Na koncu Zakon treba osigurati korisniku središnje mjesto i aktivnu ulogu u postupku, mogućnost i pravo izbora, ali i odgovornost korisnika za proces i ishod tretmana koju on može ili želi preuzeti.
