Naslovnica Obavijesti

Očitovanje Pučkoj pravobraniteljici vezano uz kriterije za procjenu rizika u postupku zaštite dobrobiti djeteta

0 92

Poštovana gospođo Vidović,

nastavno na dopis koji ste uputili predsjednici Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefici Karačić, 17. srpnja 2017. godine (P.P.R.-25-6 -9 6 I r1 -30 -04) o predmetu Kriteriji procjene iz Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta i Liste za procjenu sigurnosti djeteta, predsjednica je zatražila i dodatno stručno mišljenje Etičkog povjerenstva Hrvatske udruge socijalnih radnika, čije očitovanje slijedi.

Instrumentarij Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta i Lista za procjenu sigurnosti djeteta koji su definirani Pravilnikom o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta (NN br. 123/l5) iznimno je važan alat za socijalne radnike/psihologe pomoću kojih se određuje stupanj ugroženosti rasta i razvoja djeteta u obiteljskom okruženju. Ovaj instrumentarij je iznimno složen i sveobuhvatan, izrađen na vrlo ozbiljan, sustavan i ekspertan način. Radi se o relativno novim alatima koji unutar sustava socijalne skrbi podižu razinu analitičke i objektivnije procjene stupnja rizika i dobrobiti djeteta.

S obzirom na Vašu zabrinutost da se u ovom instrumentariju nalaze dvije čestice koje mogu diskriminirati djecu po osnovi etničke pripadnosti i imovinskog statusa, želimo istaknuti da nema osnove za takvu procjenu. Naime, ova dva kriterija mogu biti potencijalno diskriminatorna jedino ako stručnjaci na osnovi uvida o lošem imovinskom statusu obitelji i pripadnosti određenoj etničkoj skupini, odluče donijeti nepovoljnu odluku za dijete i obitelj. To bi značilo da jedino na osnovu ta dva kriterija donesu odluku izdvajanja djeteta iz obitelji ili da su oni presudni u takvoj odluci. Takvo postupanje bi bilo izvan svih pravila i okvira rada stručnjaka koji se bave ovim složenim poslom. To zasigurno nije intencija uvođenja ova dva pokazatelja rizika za dijete i obitelj, niti je to u skladu s osnovnim profesionalnim vrijednostima i standardima rada socijalnih radnika. Naime, socijalni radnici su stručnjaci koji imaju iznimno visoke etičke i profesionalne standarde po kojima su obvezni postupati, a koji su propisani u „Etičkom kodeksu socijalnih radnica i socijalnih radnika“. U njemu je  navedeno da se „svojim vrijednosnim određenjem socijalni rad pristrano odnosi prema kršenju ljudskih prava, socijalnoj nepravdi i nejednakostima kao i svim oblicima diskriminacije te nastoji osigurati promjenu u društvu putem intervencija na različitim razinama (pojedinca, obitelji, grupa i zajednica)“. Također, u istom Etičkom kodeksu je jedna od ključnih vrijednosti od kojih se polazi u radu s korisnicima – dostojanstvo i vrijednost svakog pojedinca. To znači da su „socijalne radnice i socijalni radnici dužni poštivati dostojanstvo i vrijednost svake osobe bez obzira na njegovo porijeklo, nacionalnost, vjersku pripadnost, boju kože, spol, seksualnu orijentaciju ili bilo koje drugo obilježje kao i bez obzira na njegov trenutni životni položaj ili status. Dužnost je socijalnih radnica i socijalnih radnika pristupati svakom čovjeku kao osobi koja ima puno ljudsko dostojanstvo i vrijednost samom činjenicom što je ljudsko biće“. U skladu s ovim vrijednostima, koje su temelj profesije socijalnih radnika, osmišljen je i Instrumentarij Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta i Lista za procjenu sigurnosti djeteta koji su definirani Pravilnikom o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta (NN br. 123/l5).

Socijalni radnici i drugi pomagači upravo procjenjuju rizike kako bi mogli postupati tako da se za pojedinca, a onda i za društvo u cjelini, smanji utjecaj negativnih čimbenika koji proizlaze iz određenog rizika, pa tako i diskriminacije. Profesionalne vrijednosti i kompetencije socijalnih radnika, etika i Etički kodeks socijalnih radnika su okvir u kojem se postupa kako bi pojedincu upravo osigurali očuvanje dostojanstva, samoodređenja i jedinstvenosti – i zaštitili ga od diskriminacije. Poznato je da etničko porijeklo i siromaštvo jesu aspekti koji diskriminiraju ljude i djecu u društvu, a mogu predstavljati i rizike za nesmetani rast i razvoj djeteta. Instrumenti kojima se procjenjuju razvojni rizici služe upravo kao podloga intervencijama koje bi trebale učiniti pojedinca manje ranjivim u društvenom kontekstu. Kako pomoći siromašnom djetetu, ako ne znamo da je ono siromašno? Kako pomoći i razumjeti probleme s kojima se suočava obitelj i dijete, ako nismo upoznati s time mogu li zadovoljiti osnovne životne potrebe? Egzistencijalni uvjeti su temeljni uvjeti iz kojih proizlaze daljnji razvojni putevi djece i mogu značajno utjecati na brojne nepovoljne pojave unutar obitelji, a s kojima se socijalni radnici neprestano susreću. Siromaštvo predstavlja ogroman razvojni rizik za djecu i ostavlja brojne posljedice; od kognitivnih, socijalnih, emocionalnih, zdravstvenih i dr. Stoga je, kada se obitelj već nalazi u sustavu socijalne skrbi, nužno ispitati i materijalni status obitelji, jer može predstavljati značajan rizik za djetetov daljnji tijek života. Nije smisao utvrđivanja rizika od siromaštva dodatno diskriminirati dijete i obitelj, već upravo obrnuto, ako bi se zanemario rizik siromaštva, djeca bi baš mogla doći u diskriminirajuću poziciju. Tu je uloga i odgovornost sustava da dodatno pomogne i osnaži obitelj, a ne da ih dodatno diskriminira. Ono što smatramo pravim pitanjem kada govorimo o diskriminaciji vezano uz siromaštvo djece i obitelji jest: je li Zakon o socijalnoj skrbi koji definira iznimno nisku socijalnu pomoć, diskriminirajući po osnovi imovinskog stanja?

Što se tiče etničke i kulturalne pripadnosti, poznato je da se u CZSS nigdje ne evidentira etnička pripadnost i kada bi trebalo napraviti neku analizu u sustavu socijalne skrbi, primjerice, za korisnike romske nacionalne manjine, takvi podaci ne postoje. S druge strane, činjenica je da pripadnost određenoj etničkoj skupini (primjerice romskoj) može utjecati na diskriminaciju, ali i ponekad predstavljati rizik za daljnji razvoj djeteta. Istraživanje UNICEF-a za Hrvatsku (2015.) „Siromaštvo i dobrobit djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj“,  pokazuje da su posebno ranjiva djeca romske nacionalne manjine (u odnosu na svu ostalu siromašnu i nesiromašnu djecu) zbog ekstremnog siromaštva kojem su izloženi. Ne može se taj aspekt izostaviti u procjeni rizika za djecu, jer je činjenica da djeca romske nacionalne manjine žive u znatno rizičnijim okolnostima u odnosu na djecu drugih etničkih skupina. Odgovornost je stručnjaka da to znaju, da pred tom činjenicom ne zatvaraju oči u strahu da će diskriminirati dijete, jer je pripada određenoj etničkoj skupini. Upravo suprotno, stručnjak toga treba biti svjestan da bi mogao zaštititi i osnažiti dijete i njegovu obitelj. Ako se procijeni da dijete živi u trošnoj kući, okruženo smećem i nepovoljnim higijenskim uvjetima, gdje obitelj ne može djetetu pružiti adekvatnu prehranu, odjeću i obuću, onda je to procjena rizika koja je iznimno važna da bi se dijete moglo zaštititi. Takvi uvidi ukazuju da djetetu (i obitelji)  treba osigurati dostojanstvene životne uvjete, koji će mu pomoći u daljnjem rastu i razvoju. To je naša profesionalna obaveza, a ujedno i propisana Konvencijom o pravima djeteta. Dakle, u tom slučaju treba raditi da se rizici smanje, a diskriminirajuće je da neka djeca uopće žive u takvim uvjetima. Po svim definicijama socijalnog rada, posao je socijalnog radnika da procijeni sve ono što u struci znamo da su razvojni rizici da dijete, a život u siromaštvu je sigurno jedan od njih. Još jednom naglašavamo, radi se o sustavu socijalne skrbi kojem je u fokusu problem siromaštva i čiji su najbrojniji korisnici osobe koje žive u siromaštvu. Naš je posao i odgovornost da znamo u kakvim materijalnim okolnostima žive pojedinci, djeca i obitelji i to je zasigurno temeljni način postupanja. Stoga, u ovom smislu kako je navedeno u Vašem dopisu, nema mjesta zabrinutosti za diskriminaciju prema navedena dva pokazatelja, jer bi u konačnici bilo neetično, neprofesionalno i diskriminirajuće zanemariti ove rizike za dijete.

Stoga je stručno mišljenje Hrvatske udruge socijalnih radnika da postoji opravdanost uvođenja ovih kriterija te smatramo da su ovako definirani kriteriji potrebni za ispunjenje svrhe postupka procjene ugroženosti prava i dobrobiti djeteta.

S poštovanjem,

Predsjednica Etičkog povjerenstva
Hrvatske udruge socijalnih radnika
Izv. prof. dr. sc. Olja Družić Ljubotina                 

Predsjednica
Hrvatske udruge socijalnih radnika
Štefica Karačić, dipl. soc. radnik

 

U Zagrebu,  28. kolovoza 2017.