Petak, Listopad 18, 2019
Naslovnica Authors Članci od zkerkez

zkerkez

313 ČLANCI 0 KOMENTARI

0 824

Socijalni radnici diljem svijeta okupili su se 15. ožujka 2011. godine kako bi obilježili Međunarodni dan socijalnog rada. Ovaj događaj, koji se svake godine obilježava trećeg utorka u ožujku, usmjerava se na doprinose socijalnog rada društvu i dio je kontinuiranog dijaloga o tome kako se nositi s izazovima socijalnih uvjeta diljem svijeta.

Tema Međunarodnog dana socijalnog rada 2011. godine bila je «Glas socijalnog rada kao odgovor na globalnu krizu: Zajedno razvijamo plan».

Socijalni radnici svakodnevno daju odgovore na individualne i obiteljske krize – otvaraju vrata korisnicima usluga i nude rješenja za široki spektar problema. Ali socijalni radnici su također vješti i u analiziranju okvira socijalnih uvjeta i znaju kako ih promijeniti da bi potaknuli dostojanstveniji život za sve ljude, u svim zajednicama.

Profesija socijalnog rada pomaže narodima da odgovore na ekonomske i socijalne promjene koje nesrazmjerno djeluju na ranjive skupine ljudi i zajednice. Radeći u partnerstvu s mnogim drugim stručnjacima, socijalni radnici promiču dobrobit pojedinaca, grupa i zajednica te omogućuju socijalnu povezanost u razdobljima promjena, podupirući i štiteći najranjivije članove društva.

Do pravog socijalnog razvoja može doći jedino kroz globalnu interakciju. Iako je socijalna praksa uglavnom lokalna, utjecaj čelništva socijalnog rada je neosporivo međunarodni. Oni koji najviše pate u trenutnoj globalnoj financijskoj krizi su najsiromašniji ljudi u svakoj zemlji – oni za koje je najmanje vjerojatno da će se oporaviti od štete.

«Milijarde su potrošene za spas banaka diljem svijeta. Nepošteno je i nemoralno da za to cijenu plaćaju najsiromašniji i najranjiviji ljudi u svijetu. Npr., dok su milijarde potrošene za stabilizaciju banaka, ukupni budžet svjetskog programa Ujedinjenih naroda za hranu je upola smanjen.» – kaže Gary Bailey, predsjednik Međunarodne udruge socijalnih radnika (IFSW).
IFSW i njezine udruge članice vjeruju da su napori učinjeni za spas banaka rezultirali s vrlo malo financijskih obaveza razvijenog svijeta da dostigne milenijske razvojne ciljeve Ujedinjenih naroda za završetak svjetskog siromaštva.

Na Svjetskoj konferenciji 2010. godine u Hong Kongu, socijalni radnici iz cijelog svijeta su se okupili kako bi započeli proces razvoja «Globalnog plana za socijalni rad i socijalni razvoj» za iduće desetljeće. Tisuće su se okupile u uvjerenju da se svijet može promijeniti na bolje ako se profesija ujedini – zagovarajući dostojanstvo i vrijednost svake osobe i slaveći važnost ljudskih odnosa u zdravoj okolini.

Ovaj «Globalni plan za socijalni rad i socijalni razvoj» izaziva čelnike profesije da:

  • narodima osiguraju mogućnost zadovoljavanja osnovnih ljudska prava na hranu, stanovanje, odjeću i medicinsku njegu za sve ljude,
  • podignu svijest o siromaštvu kao kršenju ljudskih prava u svim zemljama,
  • provode politiku Međunarodne udruge socijalnih radnika o iskorjenjivanju siromaštva,
  • budu nositelji inicijative UN-a o socijalnoj zaštiti koja omogućuje univerzalnu zaštitu prava na zdravlje, obrazovanje, stanovanje i sigurnost, kao što to obvezuje «Opća deklaracija o ljudskim pravima»,
  • prikažu napretke u životima ljudi.

«Plan rada» je zajedničko nastojanje između Međunarodne udruge socijalnih radnika (IFSW), Međunarodne udruge škola za socijalni rad (IASSW) i Međunarodnog Vijeća za socijalnu skrb (ICSW).

Na Međunarodni dan socijalnog rada 2012., «Globalni plan socijalnog rada i socijalnog razvoja» će se dostaviti Generalnom Sekretarijatu Ujedinjenih Naroda. U isto vrijeme, regionalne skupine socijalnih radnika će «Plan rada» dostaviti međunarodnim organizacijama, kao što je Afrička Unija, Europska Unija, Mercosur, ASEAN i drugi. Nacionalne skupine socijalnih radnika će također biti pozvane da svojim vladama dostave «Globalni plan rada».

IFSW poziva svoje članstvo, korisnike usluga, kolege u drugim profesijama, sve one koji brinu o zdravlju lokalnih, nacionalnih i globalnih zajednica da proslave mnoga postignuća profesije na svim kontinentima te da pomognu izgraditi interes da «Globalni plan socijalnog rada i socijalnog razvoja» postane realnost.

U Republici Hrvatskoj ovaj dan je obilježen kao Dan otvorenih vrata svih ustanova socijalne skrbi s ciljem:

  • upoznavanja javnosti s radom ustanova, refomom centara za socijalnu skrb, praksom socijalnog rada, ulogom socijalnog radnika u društvu, inicijativama i alternativnim oblicima skrbi u zajednici,
  • promicanja i zastupanja prava socijalno osjetljivih skupina,
  • pružanja podrške socijalnim radnicima u zastupanju prava korisnika i vlastitih profesionalnih interesa u procesu reforme sustava socijalne skrbi,
  • mijenjanja javne svijesti o djelatnosti socijalne skrbi.

Tom prigodom održane su tribine, radionice, predavanja, izleti, sportski susreti i domjenci, na brojnim gradskim trgovima postavljeni su štandovi s radovima korisnika ustanova socijalne skrbi i promotivnim materijalima, a cjelokupno događanje je i medijski popraćeno.

15. ožujka obilježen je Međunarodni dan socijalnog rada kao Dan otvorenih vrata u svim ustanovama socijalne skrbi u Gradu Sisku i na području Sisačko-moslavačke županije. Dan otvorenih vrata u Gradu Sisku (Centar za socijalnu skrbi Sisak, Obiteljski centar Sisačko-moslavačke županije, Dom za starije i nemoćne osobe Sisak, Centar za rehabilitaciju Komarevo) i Savjetovalištu za djecu i mladež pri Gradskom društvu Crvenog križa Sisak obilježen je pod nazivom “Kava sa socijalnim radnikom”. Svim zainteresiranim građanima omogućen je neposredan kontakt sa socijalnim radnicima od kojih su mogli doznati prava iz sustava socijalne skrbi ili jednostavno popričati uz kavu. U prostorijama sjedišta Udruge, građanima su bili dostupni razni letci o socijalnom radu i ulozi socijalnog radnika u različitim institucijama. Organizirane su i posjete nekolicini korisnika u njihovom domu, udomiteljskoj obitelji i domu socijalne skrbi na području mjesne nadležnosti Centra za socijalnu skrb Petrinja. Navedeni događaj je medijski popraćen (Radio Sisak, Radio Qvirinus, Petrinjski radio, Nezavisna televizija, TV Jabuka, Novi sisački tjednik, Večernji list).

0 1598

IV. konferencija socijalnih radnika, pod nazivom „Siromaštvo, socijalna isključenost i socijalni rad“, održala se od 04. do 06. listopada 2010. godine u Grand hotelu 4 opatijska cvijeta, Opatija.

Konferenciju je organizirala Hrvatska udruga socijalnih radnika u suradnji s Udrugom socijalnih radnika Rijeka čime je obilježena 2010. godina kao godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti proglašena od strane Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

Pokrovitelji:

  • Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi,
  • Primorsko-goranska županija,
  • Grad Zagreb,
  • Grad Rijeka i
  • Grad Opatija.

Socijalna pravda, jednakost, solidarnost i pravo na dostojanstvo su temeljne vrijednosti prema kojima se Europa jasno odredila, ali se sve više suočava i s prijetnjom ugrožavanja istih vrijednosti obzirom na rizike koje je donijela globalna kriza.

Diljem Europe, 2010. godine su se održali brojni skupovi o navedenim temama koje zauzimaju sve važnije mjesto kako u našem društvu tako i u svijetu. Pojam siromaštva kao ekonomske prikraćenosti sve se više upotpunjuje složenijim pojmom socijalne isključenosti koji se odnosi na trajnu višestranu prikraćenost pojedinaca u sudjelovanju u ekonomskom, socijalnom, političkom i kulturnom životu. Uz osobe koje žive u siromaštvu, neke od mnogobrojnih skupina kod kojih postoji povećani rizik od socijalne isključenosti su nezaposleni, beskućnici, raseljene osobe, djeca bez roditeljske skrbi, pripadnici različitih manjinskih skupina (nacionalnih, etničkih, rasnih, vjerskih, seksualnih), starije osobe, osobe s invaliditetom, mladi društveno neprihvatljivog ponašanja, žrtve i počinitelji zločina i dr.

U definiciji Međunarodne federacije socijalnih radnika stoji da se profesija socijalnog rada „bori za smanjenje siromaštva, te prava ranjivih i marginaliziranih skupina ljudi na način da se zalaže za njihovo uključivanje i prihvaćanje od strane društva“. Stoga je tema ove konferencije upravo jedna od temeljnih tema socijalnog rada i vjerujemo da je bila korisnim i zanimljivim mjestom razmjene iskustava i promišljanja o tome koja je uloga današnjeg socijalnog rada u Hrvatskoj u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Tematske cjeline:

  • Programi ustanova socijalne skrbi i civilnog sektora usmjereni socijalnom uključivanju;
  • Podrška uključivanju socijalno osjetljivih skupina;
  • Podrška socijalnom uključivanju siromašnih i nezaposlenih osoba;
  • Socijalna isključenost iz perspektive korisnika i djelatnika sustava socijalne skrbi;
  • Programi ustanova socijalne skrbi i civilnog sektora usmjereni socijalnom uključivanju: djeca i mladi.

Organiziran je posjet u tri ustanove – Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Turnić“ u Rijeci, Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“ u Rijeci i Hrvatski crveni križ, Gradsko društvo Opatija, Klub za starije osobe 60+ u Opatiji, a prikazana je i projekcija filma „Na rubu“ autora Tomislava Žaje.

Na konferenciji je sudjelovalo 457 stručnjaka zaposlenih u sustavu socijalne skrbi, zdravstvu, školstvu, pravosuđu i ostalim tijelima državne uprave i lokalne (regionalne) samouprave, stručnjaka iz civilnog društva i vjerskih organizacija te studenata preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija društveno-humanističkog usmjerenja.

Organizacijski odbor: Karlo Balenović, Dragica Bojka Gergorić, Ines Furda, Meri Gatin, Marijan Haupert, Iva Josipović, Vesna Juzbašić, Martina Kalčić, Lovorka Pandur, Maja Pudić Šarar

Programski odbor: Vanja Branica, Olja Družić Ljubotina, Tatjana Katkić Stanić, Štefica Karačić, Marijana Kletečki Radović, Rajka Papić, Branka Sladović Franz, Kristina Urbanc

ZAKLJUČCI:

– Potrebno je unaprjeđivati koordinaciju i suradnju sustava socijalne skrbi s ostalim sustavima (zdravstvo, pravosuđe i obrazovanje) i organizacijama iz civilnog sektora s ciljem integriranog pristupa korisnicima te kvalitetnog osmišljavanja i provođenja programa socijalnog uključivanja korisnika.
– Intenzivirati suradnju između centara za socijalnu skrb i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje s ciljem razmjene informacija o programima i postupcima koji se provode u svrhu osnaživanja radno sposobnih nezaposlenih osoba.
– Zalagati se za strukturalne promjene koje će omogućiti radno sposobnim nezaposlenim osobama da svoja prava ostvaruju u službama za nezaposlene osobe (a ne u sustavu socijalne skrbi), koje im uz adekvatnu novčanu pomoć mogu osigurati i pomoć u zapošljavanju.
– U centrima za socijalnu skrb, rad s korisnicima koji žive u siromaštvu organizirati u okviru odjela za Novčane naknade na način da se uz zadovoljavanje primarnih životnih potreba korisnika uslugama socijalne skrbi potiče socijalna integracija korisnika i njihov izlazak iz siromaštva.
– U radu sa siromašnim korisnicima socijalni radnici trebaju naglašavati značaj obrazovanja kao zaštitnog faktora za izlazak iz siromaštva djece primatelja stalne pomoći.
– Zalagati se za organizaciju dodatnih edukacija za stručnjake centra za socijalnu skrb o specifičnostima rada s korisnicima koji žive u siromaštvu.
– Zalagati se i zagovarati osuvremenjivanje i adekvatnu informatizaciju sustava evidentiranja i administrativnih poslova socijalnih radnika te organizaciju edukacija s ciljem povećanja informatičke pismenosti socijalnih radnika.
– Raditi na osvještavanju kod stručnjaka da pristup iz perspektive dominantne kulture i jednak tretman prema svima ne smanjuje diskriminaciju već doprinosi povećanju socijalne isključenosti.
– Zalagati se za poštivanje i rad s korisnikom koji uvažava slijedeće:

  • samoorganiziranje i samopomoć kao oblik socijalnog uključivanja i aktivacije nezaposlenih radno sposobnih korisnika,
  • osnaživanje korisnika koji žive u siromaštvu s ciljem unapređenja svih aspekata kvalitete njihovog života.

– Zalagati se i posebno poticati ostvarivanje uvjeta za kvalitetnije socijalno uključivanje pojedinih grupa korisnika:

  • o izraditi protokole postupanja u radu s osobama koje boluju od krvlju prenosivih bolesti (naglasak na povjerljivosti i zaštiti podataka) u cilju njihove resocijalizacije i kvalitetne brige za ljudska prava te jasno definirane odgovornosti službenih osoba,
  • o ukloniti arhitektonske prepreke u centrima za socijalnu skrb kako bi stručnjaci i usluge bili dostupni osobama s invaliditetom,
  • o proširiti mjere za poticaj zapošljavanja žena žrtava nasilja u obitelji te proširiti prava tih žena iz sustava socijalne skrbi uvođenjem dodatka na osnovicu stalne pomoći,
  • o prilikom dodjele socijalnih stanova omogućiti stjecanje dodatnih bodova jednoroditeljskim obiteljima, primarno žrtvama obiteljskog nasilja,
  • o vratiti u fokus važnost prevencije nasilja u obitelji te uključiti psihosocijalnu podršku kao sastavni dio tretmana rada sa ženama žrtvama nasilja,
  • o zalagati se za očuvanje mogućnosti izbora institucionalne ili vaninstitucionalne skrbi za starije i nemoćne osobe,
  • o zagovarati donošenje zakonskih odredbi u svezi rane procjene sposobnosti djece s teškoćama i razvojnim rizicima i to unutar prve godine života zbog bitno većih rehabilitacijskih mogućnosti,
  • o zagovarati koncept perspektive snage u socijalnom radu – prepoznavanje i poticanje preostalih sposobnosti i vještina kod korisnika s poteškoćama mentalnog zdravlja,
  • o zagovarati pristup socijalnog modela u radu i odnosu prema osobama s invaliditetom tj. pristup aktivnog i punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u životu zajednice,
  • o poticati (mjerama, pristupom i programima) integraciju marginaliziranih skupina i institucionaliziranih korisnika u zajednicu,
  • o raditi na osvještavanju predrasuda prema različitim manjinama (etničkim, seksualnim) i kod studenata socijalnog rada i u sustavu socijalne skrbi,
  • o razvijati edukacije u okviru HUSR-a na temu predrasuda prema manjinama.

0 1377

U suradnji s Udrugom socijalnih radnika Šibensko-kninske županije, u Šibeniku se od 21. do 23. listopada 2009. godine održao IV. simpozij socijalnih radnika, pod pokroviteljstvom:

  • Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi,
  • Grada Šibenika i
  • Šibensko-kninske županije.

Sponzori: Jadranska banka Šibenik i Marina Frapa Rogoznica.

Tema Simpozija odnosila se na rad socijalnih radnika u zajednici. Uključivanje socijalnih radnika u planiranje, pripremu i provođenje socijalnih akcija s ciljem postizanja dobrobiti zajednica jedan je od ciljeva profesionalnog djelovanja. Stoga je, ovim Simpozijem Hrvatska udruga socijalnih radnika željela potaknuti raspravu o socijalnom radu u zajednici kao važnom elementu djelatnosti kojim se neposredno može utjecati na kvalitetu života ljudi. Radionicama se željelo potaknuti aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih i Simpozij učiniti mjestom za teorijsko i praktično promišljanje o djelovanju u jednom važnom i zanimljivom području socijalnog rada.

Tematske cjeline:

  1. Socijalno planiranje u zajednici,
  2. Uloga zajednice u deinstitucionalizaciji,
  3. Mogućnosti civilnog društva za rad u zajednici,
  4. Medijacija u lokalnoj zajednici,
  5. Socijalna akcija u zajednici,
  6. Socijalne mreže i lokalna zajednica,
  7. Institucije socijalne skrbi i rad u lokalnoj zajednici.

Organizacijski odbor: Ines Furda, Meri Gatin, Davorka Grbac Plavčić, Sanda Gulin, Lidija Ivić, Tatjana Katkić Stanić, Anita Vukelić, Nina Živković

Programski odbor: Dragica Bojka Gergorić, Vanja Branica, Olja Družić Ljubotina, Štefica Karačić, Marijana Kletečki Radović

ZAKLJUČCI:

  • Potrebno je poticati, educirati i osnaživati socijalne radnike za rad u zajednici.
  • U reformi sustava socijalne skrbi staviti naglasak na implementaciju socijalnog rada u zajednici.
  • Educirati socijalne radnike za korištenje specifičnih metoda rada u zajednici: socijalna procjena potreba, socijalno planiranje, medijacija, socijalna akcija, zagovaranje i dr.
  • Poticati realizaciju programa socijalne skrbi za sve vulnerabilne skupine u zajednici (programi za osnaživanje starih, osoba s invaliditetom, djece i mladih, siromašnih, ovisnika, etničkih manjina i dr.).
  • Ulagati u međusektorsku suradnju i partnerstvo u zajednici.
  • Senzibilizirati djelatnike iz jedinica lokalne samouprave za suradnju i zajedničke aktivnosti u zajednici.
  • Poticati suradnju i zajedničke projekte između organizacija civilnog društva, jedinica lokalne samouprave i sustava socijalne skrbi.
  • Poticati i podržavati razvoj socijalnih mreža u zajednici.
  • Humanitarne akcije trebaju biti prepoznate od lokalne zajednice, dobro odabrane, planirane i transparentne te je nužno o rezultatima informirati zajednicu.
  • Centar za socijalnu skrb treba imati aktivnu ulogu u angažiranju lokalne zajednice s ciljem pružanja socijalnih usluga korisnicima.
  • Promovirati profesiju putem medija obzirom na aktivnosti u zajednici.
  • Pozivati i uključivati medije u informiranje javnosti o aktualnim socijalnim problemima i izazovima u zajednici.
  • Uključiti volontere u rad i programe institucija socijalne skrbi.
  • Uključiti korisnike u donošenje odluka o potrebnim akcijama u zajednici.
  • Educirati i senzibilizirati socijalne radnike za potrebe stanovništva na područjima posebne državne skrbi te osobito poticati lokalna partnerstva i inicijative regionalnog razvitka.
  • Specificirati strategiju za sustavno uvođenje socijalnih radnika u škole.
  • Osnovati vijeće socijalnih radnika za uvođenje socijalnih radnika u vrtiće, osnovne i srednje škole.
  • Prepoznati i usmjeravati potencijale osoba s invaliditetom u njihovim socijalnim mrežama te poticati aktivno sudjelovanje i preuzimanje odgovornosti osoba s invaliditetom u njihovoj socijalnoj mreži.
  • Pristup osobno usmjerenog planiranja za osobe s invaliditetom treba biti dijelom standarda rada u sustavu socijalne skrbi i obrazovanja.
  • Proširiti sadržaj usluga izvaninstitucionalne socijalne skrbi za starije osobe te osigurati dostupnost informacija.
  • Raditi na boljem umrežavanju svih stručnjaka na razini lokalne zajednice koji su u kontaktu sa žrtvama obiteljskog nasilja.
  • Poticati bolju i češću međuresorsku suradnju kao i suradnju s lokalnom zajednicom obzirom na problematiku društveno neprihvatljivog ponašanja djece i mladih (češći sastanci na nivou ministarstava i djelatnika međusobno).
  • Suradnju s lokalnom zajednicom, obzirom na društveno neprihvatljivo ponašanje djece i mladih, trebaju poticati ustanove i centri za socijalnu skrb.

0 1092

1. Europska konferencija socijalnih profesija

SOCIJALNA AKCIJA U EUROPI: RAZLIČITA NASLJEĐA I ZAJEDNIČKI IZAZOVI?

Prva Europska konferencija socijalnih profesija, pod nazivom Socijalna akcija u Europi:različita nasljeđa i zajednički izazovi?, održala se od 26. do 29. travnja 2009. godine u Dubrovniku.
Konferenciju je organizirala Hrvatska udruga socijalnih radnika u suradnji s ENSACT-om (Europskom mrežom socijalne akcije) i 6 njezinih članica:

  • Europsko udruženje socijalnog rada (EASSW)
  • Obuka europskih socijalnih pedagoga (FESET)
  • Međunarodno udruženje socijalnih radnika – europske regije – (IFSW)
  • Međunarodno vijeće za socijalnu skrb – europske regije (ICSW)
  • Međunarodno udruženje edukativnih zajednica (FICE)
  • Međunarodna udruga socijalnih pedagoga (AIEJI)

ENSACT je krovna mreža socijane domene u Europi i udružuje predstavnike stručnih udruženja, katedri/škola socijalnog rada i socijalne pedagogije te nacionalna vijeća za socijalno osiguranje i skrb. Uključuje stručnjake iz područja društvenih znanosti: predavače, znanstvene radnike, kreatore politike i davatelje socijalnih usluga iz Europe.

Temeljne djelatnosti ENSACT-a su:

  • promicanje kvalitete socijalnih usluga,
  • promicanje interesa i problema svojih članova na europskoj razini,
  • organiziranje zajedničkih konferencija i susreta stručnjaka,
  • pružanje informacija o bitnim pitanjima.

Konferencija ENSACT 2009., pod nazivom Socijalna akcija u Europi: različita nasljeđa i zajednički izazovi?,omogućila je stručnjacima u području društvenih znanosti, predavačima, znanstvenim radnicima, studentima, kreatorima politike, davateljima i korisnicima usluga, da razmijene vrijedna znanja i iskustva, da povedu raspravu o tekućim izazovima i razmotre načine za napredovanje na područjima socijalne prakse, obrazovanja, socijalne politike i propisa.

OSNOVNE TEME:

  1. Socijalni konflikt i socijalna rekonstrukcija 

    Obnavljanje međuljudskih odnosa u srcu je socijalne rekonstrukcije. Etnički, religijski i politički konflikti mogu dovesti do nasilja i ozbiljnog razdora među različitim populacijama. Komunističke zemlje preobrazile su se u kapitalističke, druge zemlje raspale su se na neovisne države: uglavnom bolni procesi s nestalnom poviješću. Pritom su pristupi ozdravljenju i ponovnom oblikovanju kapaciteta građana i društava često onoliko raznoliki koliko i sami konflikti. Ipak, postoji jasna zajednička usmjerenost na ponovnu uspostavu vitalnih ekonomskih i socijalnih aktivnosti koje potiču ponovnu izgradnju društva u kojem će kvaliteta življenja biti poboljšana.Na koji način, u tim okolnostima, razvoj novih okvira, razvoj programa i procedura, sheme upravljanja konfliktima i akcijske grupe građana mogu pomoći u oblikovanju arhitekture društvenih odnosa i ustanova čija je prošlost donedavno vrvjela konfliktima? Koju ulogu u rekonstrukciji društva imaju socijalni radnici, socijalni pedagozi, prosvjetni radnici i davatelji usluga?

  2. Individualizacija i socijalna povezanost 

    Postoji uvriježeno shvaćanje da je zdravo, vitalno društvo moguće onda kada zajednice imaju osjećaj pripadnosti većoj cjelini. Istovremeno se čini da je taj osjećaj pripadnosti u raskoraku s prevladavajućim silama individualizacije, globalizacije i multikulturalizma. Iako je možda prerano predvidjeti eroziju zajednice, dinamične preobrazbe koje su rezultat prilagodbe neospornoj zbilji utječu na način socijalizacije ljudi. Socijalni radnici, socijalni pedagozi, davatelji usluga i kreatori politike važni su sudionici u procesu određivanja novih oblika socijalnog povezivanja i aktivnog civilnog društva. Kako povezati i premostiti društvene odnose u individualiziranim društvima? Na koji način, na zajednicu usmjereni pristupi, mogu doprinijeti civilnom društvu u kojem se principi uključivanja u zajednicu temelje na multikulturalizmu i pluralizmu?

  3. Osobna obveza i profesionalna odgovornost

    Složeni socijalni realiteti neo-liberalnog društva doprinijeli su preoblikovanju politike socijalne skrbi i otvorili prostor zamjerci da te promjene utječu na sposobnost stručnjaka socijalne skrbi da svoje zadatke obavljaju kao stručnjaci za socijalnu akciju. U vrijeme mjerenja učinkovitosti i procjenjivanja izvedbe, osiguravanja kvalitete i prakse koja se temelji na dokazima, djelovati na način koji najviše pogoduje korisniku usluga predstavlja sve veći izazov. Iako stručnjaci dijele mišljenje da bi određivanje standarda profesionalne odgovornosti bilo korisno, ta bi standardizacija mogla poremetiti osobni odnos socijalnih stručnjaka prema korisničkim grupama. Na koji je način jačanje kvalitete unutar struke povezano s tendencijom povećanja standardiziranosti iste struke? Na koji način sustav obrazovanja odgovara na povećanje standardiziranosti struke, uključujući učinak standardiziranosti na utvrđivanje bitnih stručnih znanja? Jesu li osobna predanost i etički standardi u opreci s novim modelima osiguranja kvalitete i profesionalne odgovornosti ili se međusobno nadopunjuju?

0 1246

6-8. listopad 2008., Pula, Hotel Histria

III. Konferencija socijalnih radnika održana je u suradnji s Udrugom socijalnih radnika Istarske županije i pod pokroviteljstvom:

  • Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi,
  • Istarske županije,
  • Grada Zagreba i
  • Grada Pule.

Polazeći od međunarodne definicije socijalnog rada prema kojoj su temeljne zadaće socijalnog rada promicanje i zaštita ljudskih prava te socijalne pravde, tema ove Konferencije je bila upravo promocija ljudskih prava i socijalne pravde kroz praksu i teoriju socijalnog rada.

Ciljevi:

  • razmjena iskustava i primjera dobre prakse,
  • promišljanja mogućnosti unapređenja djelovanja socijalnih radnika u pojedinim područjima pod vidom promicanja i zaštite ljudskih prava,
  • promicanje suvremenih koncepata socijalnog rada u području promocije i zaštite ljudskih prava.

Tematske cjeline:

  1. Prava djece, mladih i obitelji,
  2. Prava osoba s invaliditetom,
  3. Prava osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja,
  4. Prava osoba starije životne dobi,
  5. Siromaštvo i socijalna pravda,
  6. Osnaživanje i participacija korisnika u socijalnom radu,
  7. Uloga civilnog društva u promicanju ljudskih prava,
  8. Multikulturalnost i socijalni rad,
  9. Institucionalizacija i ljudska prava,
  10. Socijalni radnici i njihova prava.

Organizacijski odbor: Blaženka Butorac, Ines Furda, Andrijana Frljak, Meri Gatin, Vesna Grubišić Juhas, Tatjana Katkić Stanić, Marijana Kletečki Radović, Ivica Poljak
Programski odbor: Marinka Bakula Anđelić, Robert Bertić, Vanja Branica, Gordana Daniel, Olja Družić Ljubotina, Štefica Karačić, Ines Puhar, Kristina Urbanc

ZAKLJUČCI:

  • Razvijati i unaprjeđivati suradnju s civilnim sektorom s ciljem promicanja i zaštite ljudskih prava svih korisnika sustava socijalne skrbi.
  • Zalagati se za podizanje razine stambenih uvjeta i prava na privatnost s ciljem osiguranja dostojanstvenog života osobama u institucijama.
  • Aktivnije zastupati provedbu postojećih propisa o mogućnostima uključivanja osoba s invaliditetom u procese rada i zapošljavanja.
  • Pokrenuti raspravu o:
    1. povećanju naknada za korisnike/ice po Zakonu o socijalnoj skrbi,
    2. podizanju razine informiranosti korisnika/ica socijalne pomoći o njihovim pravima,
    3. zapošljavanju korisnika/ica stalne socijalne pomoći,
    4. ulaganju u obrazovanje siromašnih,
    5. ulaganju u stambeno zbrinjavanje siromašnih.
  • Osmisliti i provoditi programe s romskim obiteljima, djecom i mladima s naglaskom na važnosti obrazovanja kao ključa izlaska iz siromaštva.
  • Aktivno raditi na primjeni protokola o postupanju u slučaju prisilne hospitalizacije s jasno određenim nadležnostima službi uključenima u postupak.
  • Zalagati se za povećanje broja socijalnih radnika/ica koji rade s osobama s teškoćama mentalnog zdravlja (danas je realitet: 1 socijalni radnik/ica – 350 korisnika).
  • Zastupati promjenu naziva ustanova socijalne skrbi koji mogu biti stigmatizirajući.
  • Raditi na aktivnijoj uključenosti mladih osoba s teškoćama mentalnog zdravlja u sustav obrazovanja.
  • Inzistirati na poštivanju zakonskih odredbi na pravo posvojenog djeteta na identitet i informaciju o biološkoj obitelji.
  • Potrebno je osmisliti posebne vrste postupaka, te educirati stručne osobe specijalizirane za rad s djecom – svjedocima nasilja.
  • Raditi na osvješćivanju stručne i šire javnosti putem medija o problemu alkoholizma kod djece.
  • Zagovarati implementaciju palijativne skrbi u postojeći zdravstveni sustav.
  • Osigurati niz različitih aktivnosti za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i njihove obitelji.
  • Raditi na osvješćivanju teme nasilja u starijoj životnoj dobi te raditi na prevenciji nasilja u zajednici i institucijama.
  • Zastupati promjene u normativnom uređenju uvjeta rada u centrima za socijalnu skrb.
  • Inzistirati na implementaciji supervizije i kontinuirane edukacije u sustav.
  • Zagovarati rasterećenje socijalnih radnika/ica od administrativnih poslova.
  • Raditi na unaprjeđenju položaja socijalnih radnika/ica unutar sustava zdravstva.
  • Zastupati normativno uređenje i status uloge socijalnih radnika/ica – mentora
  • Provesti istraživanje o pravima i ulogama socijalnih radnika/ica.

0 1399

Osijek,  28. – 30. XI. 2007.

Ovim simpozijem Hrvatska udruga socijalnih radnika je željela potaknuti raspravu o djelatnosti socijalnog rada te posebno istaknuti domete i mogućnosti kvalitetnog rada sa skupinama ljudi u stanju socijalne potrebe.

S obzirom na složenost problema našeg društva, cilj simpozija je bio razmotriti mogućnosti djelovanja socijalnih radnika i drugih pomažućih profesija za unapređenje prakse te pokrenuti dijalog o profesionalnoj odgovornosti s namjerom poboljšanja kvalitete usluga korisnicima i kontinuiranog razvoja socijalnog rada.

Pokrovitelji:

  • Predsjednik Republike Hrvatske gospodin Stjepan Mesić,
  • Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi,
  • Grad Zagreb,
  • Grad Osijek.


Tematske cjeline:

  1. Kompetencije u socijalnom radu,
  2. Procjena i očuvanje kvalitete u socijalnom radu,
  3. Međusobna suradnja i odgovornost javnog i civilnog sektora,
  4. Resursi i izazovi u praksi socijalnog rada.

Pitanja kao cjeloživotna edukacija i daljnje profesionalno razvijanje su potrebni da bi se postiglo bolje razumijevanje potreba socijalnog rada u hrvatskom društvu, kao čitavom, te specifičnim osobnim socijalnim situacijama i ponašanjima naših klijenata/korisnika usluga. Postoje potrebe daljnjeg razvoja profesionalne odgovornosti kao i razvoja etike profesionalnog socijalnog rada, koji su osnovni standardi prakse socijalnog rada.

 

Pitanja koja smo mi željeli odgovoriti na simpoziju su:

  • „Koje nas kompetencije socijalnog rada čine više kompetentnim socijalnim radnicima?“,
  • „Tko drži moć i odgovornosti za promjene u praksi socijalnog rada?”,
  • „Kako mi možemo osnažiti socijalne radnike, tako da bi oni mogli postati primarni pokretači socijalnih promjena u odnosu na potrebe naših klijenta/korisnika usluga, u skladu sa etičkim vrijednostima profesije socijalnog rada?“,
  • „Koje su naše zapreke?“,
  • „Gdje su naši resursi?“.

Ovo su bila neka od pitanja koja je simpozij pokušao odgovoriti iz praktične, iskustvene i teorijsko-istraživačke perspektive socijalnog rada. Kroz trajanje simpozija osnovne vrijednosti socijalnog rada bile su uvijek naglašene, naročito kroz principe ljudskih prava i socijalne pravde.

Plenarno predavanje održao je gospodin Nicolai Paulsen, predsjednik Međunarodne federacije socijalnih radnika (europske regije). Simpoziju je prisustvovalo preko 400 socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, psihologa i drugih pomažućih profesija.

Organizacijski odbor: Vesna Čonda, Meri Gatin, Melita Jeđud, Tatjana Katkić Stanić, Mirjana Zvekić
Programski odbor: Robert Bertić, Vanja Branica, Gordana Daniel, Olja Družić Ljubotina, Vlasta Grgec Petroci, Kristina Urbanc

 

ZAKLJUČCI:

ZAKLJUČCI VEZANI ZA CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE

  • Studij daje osnovno obrazovanje – diploma je samo prvi korak, početak edukacije i profesionalnog usavršavanja.
  • Permanentno i profesionalno usavršavanje, nužna je kvaliteta i osjećaj kompetencije uz uvođenje supervizije u socijalni rad.
  • Daljnje edukacije – izvor su samoosnaživanja.
  • Uvažavajući osobnu motivaciju za studij i odgovornost za ishod studiranja potrebno je i važno osigurati podršku profesionalnih udruga, institucija, ali i rukovodnih struktura unutar institucija koja će podržavati kulturu učenja.
  • Rad stručnjaka u specifičnim temama zahtijeva i specifičnu pripremu stručnjaka za rad (npr. pitanje seksualnosti – kako pristupiti korisniku po tom pitanju?)

U tom smislu nužno je:

  • raditi na unaprjeđenju suradnje HUSR-a, Studija za socijalni rad i ostalih nadležnih institucija
  • osmisliti edukacije koje bi svaki socijalni radnik trebao proći tijekom radnog vijeka i pregovarati s nadležnim Ministarstvom o financiranju takvih edukacija
  • sustavno informiranje o mogućim edukacijama za socijalne radnike i studente
  • nastaviti s razvojem različitih specijalističkih studijskih programa kao npr. integrativni pristup, obiteljska medijacija, klinički socijalni rad
  • poticati razvoj interdisciplinarnih poslijediplomskih studija iz socijalnog rada (otvorenih i za druge stručnjake iz područja socijalne skrbi) i programa o novim tehnikama i metodama rada
  • učiniti dostupnima široj profesionalnoj populaciji obavijesti o rezultatima istraživanja provedenih u institucijama socijalne skrbi te o obranama magistarskih radnji i doktorskih disertacija
  • nastaviti učenje iz primjera dobre prakse kolega iz svog okruženja i drugih zemalja ostvarenih kroz studijska putovanja
  • poticati i informirati studente o koristima volontiranja u smislu profesionalnog rasta, razvoja, kao i oblika edukacije
  • naglašavati praktičan rad kako bi studenti bili spremni po završetku studija
  • voditi zapisnik o provođenju prakse studenata socijalnog rada kako bi im se omogućila prednosti pri zapošljavanju.

 

ZAKLJUČCI VEZANI ZA POJEDINA PODRUČJA
U svrhu daljnjeg razvoja profesije potrebno je:

  • raditi na razvoju i primjeni osnažujućeg jezika socijalnog rada
  • raditi na ojačavanju organizacije socijalnih radnika i povećati pritisak HUSR-a na tijela vlasti u cilju poboljšanja položaja socijalnih radnika
  • aktivnije sudjelovanje HUSR-a u procesu donošenja Zakona o socijalnoj skrbi i reforme sustava jer se to reflektira na standarde socijalnog rada i poštivanje ljudskih prava
  • poboljšanje materijalnih i kadrovskih resursa u socijalnoj skrbi
  • računalna povezanost sustava
  • multidisciplinarni pristup u radu, povezanost stručnjaka, institucija i civilnog društva (poticati timski rad)
  • preispitati i izraditi normative rada u skladu sa suvremenim zahtjevima profesije i međunarodnim normama koje su puno manje nego kod nas
  • izbalansirati broj klijenata i težinu problematike kod klijenata
  • raditi na trajnom informiranju javnosti o obvezi čuvanja profesionalne tajne – potreba uvođenja glasnogovornika u sustavu socijalne skrbi
  • poticati osnivanje udruga za potrebe korisnika, raditi na senzibilizaciji javnosti
  • biti aktivniji u donošenju prijedloga zakona kako se ne bi donio zakon, a da nisu ostvareni potrebni uvjeti za provođenje zakona
  • raditi na promociji nevladinih organizacija i njihovog djelovanja u području socijalne skrbi u lokalnim zajednicama
  • postojeći standardi socijalnog rada ograničavajuće djeluju na korisnike i socijalne radnike
  • zahtijevati uvođenje socijalnog radnika u sve bolnice po modelu 1 socijalni radnik na 50 – 100 kreveta

 

DJECA U SKRBI

  • Uočen je značaj instrumentarija socijalnog rada i izbor instrumenata za analiziranje informacija, donošenje odluka i prezentacija pred drugim institucijama.
  • Sveobuhvatno obiteljsko procjenjivanje povećava profesionalnu kompetentnost i smanjuje socijalni stres.
  • Suvremeni model medijacije skraćuje trajanje sudskog procesa i time umanjuje stres svih sudionika.
  • Uključivanjem djece u postupak medijacije ostvaruje se više dobrobiti za dijete.
  • Sigurna kuća u Zagrebu je dobar primjer angažmana lokalne zajednice u rješavanju problema žrtava obiteljskog nasilja; time se na najbolji način odgovara na potrebe zaštite majki i djece.
  • Potrebe za informacijama o zajedničkoj bazi posvojitelja.
  • Naznačena su vrijedna iskustva i škole za posvojitelje i potom osnovanog kluba posvojitelja u cilju trajne međusobne podrške.
  • Istraživanje delinkventnog ponašanja mogu ukazati na potrebu prevencije.
  • Mediji, škola, lokalna zajednica – čimbenici u prevenciji delinkventnog ponašanja.
  • Portali specijalizirani za mlade – oblik prevencije delinkventnog ponašanja.

 

DJECA U INSTITUCIONALNOJ SKRBI

  • Raditi na uvođenju izmjene Zakona o socijalnoj skrbi da niti jedno dijete ne bi smjelo ostati u instituciji duže od 6 mjeseci ili maksimalno godinu dana u posebnim uvjetima.
  • Paralelno s tim treba razvijati specijalizirano udomiteljstvo za djecu do treće godine starosti obavezno, a optimalno do sedme godine djetetovog života (djecu s psihičkim poremećajima).
  • Produljiti pravo majki na boravak u materinskom domu do 3 godine.
  • Raditi na promjenama pravilnika da se u domu formira tim sastavljen od psihijatra, psihologa, socijalnog pedagoga i socijalnog radnika.
  • Raditi na osvještavanju potrebe uvođenja specijaliziranog obrazovanja za odgajatelje u domu u kurikulum obrazovanja odgajatelja.
  • Potrebno je pravno regulirati vikend udomiteljstva i udomljavanja za vrijeme blagdana.
  • Raditi na poboljšanju komunikacije i koordinacije između Centara za socijalnu skrb, škola i domova.
  • Raditi na izmjeni pravilnika o kvalifikacionoj strukturi stručnjaka za rad u domovima.
  • Uvesti psihofizičku i stručnu provjeru stručnjaka u cilju dobivanja i produžetka licence za rad u domu (osnivanje komore).
  • Uvesti obveznu i permanentnu edukaciju i superviziju za sve stručnjake u domu.
  • Ponuditi volonterima strukturirani program aktivnosti volontera integriran u program doma.
  • Aktualizirati obiteljske sudove, educirati obiteljske suce i kompletne timove sudova.
  • Uvesti socijalnog radnika u škole – pojačati aktivnosti i rad socijalnog radnika na integraciji djece iz doma u lokalne zajednice i škole.
  • Timski/suradnički rad i s roditeljima i s djecom od strane i Centara za socijalnu skrb i domova.
  • Kod izrade razvojnog plana za djecu smještenu u dječjim domovima potrebno je posvetiti više pažnje sadržaju razvojnih planova nego njihovoj formi.
  • Važno je uključiti djecu u izradu razvojnih planova.

RADITI NA OSTVARIVANJU I OŽIVOTVORENJU DONESENIH ZAKLJUČAKA

0 1559

U Zagrebu je od 14. do 16. studenog 2006. god. u organizaciji Hrvatske udruge socijalnih radnika (HUSR) u hotelu West-in Zagreb održana 2. konferencija socijalnih radnika s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom „Nasilje u društvu – izazov suvremenom socijalnom radu“.

Konferencija je bila posvećena problematici nasilja u društvu kao globalnom problemu kojim se ugrožavaju temeljna ljudska prava i slobode. Izlaganja domaćih i stranih stručnjaka govorila su o nasilju i mogućnostima prevencije kroz pet velikih tematskih cjelina. Socijalni radnici su prikazali s kojim se oblicima nasilja susreću svakodnevno u svom radu, zatim svoj neposredni rad u tretmanu i radu s nasilnicima, žrtvama nasilja. Prof. dr. Darja Zaviršek iz Slovenije, se posebno osvrnula na nasilje u institucijama, a socijalna radnica Tanja Windbuechler iz Austrije, predstavila je Austrijski model Zakona o zaštiti od nasilja, višeinstitucijske suradnje i važnost socijalnog rada u sprječavanju obiteljskog nasilja nad ženama i djecom. Naši stručnjaci su izlažući svoje radove otvorili nova pitanja u zaštiti od nasilja i prikazali neke od modela suzbijanja nasilja koji su zaživjeli u praksi. Jedna od zapaženih novina je i tretiranje nasilnika, jer tretman nasilnika i prekid nasilja od strane nasilnika predstavlja najbolju zaštitu žrtve.

Konferencija je održana pod pokroviteljstvom:

  • Predsjednika Republike Hrvatske;
  • Podpredsjednice Vlade i Ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti;
  • Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi;
  • Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa,
  • Saborskog odbora za rad, zdravstvo i socijalnu politiku te
  • Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Grada Zagreba. 

Finacijski su potpomogli skup Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a financijski i organizacijski Grad Zagreb, Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje.

Nema ni jednog radnog dana jedne prosječne socijalne radnice/socijalnog radnika, u kojemu nasilje nije predmet profesionalne djelatnosti, od njegovih najprofinjenijih formi, pa sve do onih najgrubljih, najtransparentnijih oblika. Mogli bismo reći da je socijalni rad profesija u nasilju. Ovakva izloženost sigurno je jedna od značajnih osobnih i profesionalnih problema svakog od nas. Upravo zbog toga je ova Konferencija bila posvećena raznim oblicima nasilja u društvu, načinima kako na to nasilje reagiramo, ali i posljedicama koje nasilje ima na nas kao osobe i na struku u cjelini.

Nasilje u obitelji
Nasilje u obitelji je prema nekim mišljenjima najčašći oblik nasilja koji se pojavljuje u društvu. Ono se najčešće definira kao neposredno ili prijeteće, tjelesno, spolno ili ekonomsko nasilje jednog člana obitelji nad drugim, ili drugima. Socijalni rad se tradicionalno bavi svim oblicima obiteljskog nasilja, bilo neposredno bilo posredno. Nedavne promjene u zakonskoj regulativi, doprinijele su novoj poziciji socijalnog rada u području obiteljskog nasilja. Na konferenciji se govorilo o suvremenoj fenomenologiji obiteljskog nasilja, raširenosti problema, kao i iskustvima u radu s problematikom obiteljskog nasilja.

Nasilje među djecom
Nasilje među djecom je postalo predmetom značajnijeg i organiziranijeg interesa nakon nekoliko tragičnih događaja u školama. Tada se promijenila i definicija nasilja, koju se danas prihvaća kao temelj analize ovog fenomena. Nasilje među djecom povezano je s nizom faktora obiteljske strukture, društvene okoline, školskog sustava u cjelini, kao i pojedinih njegovih dijelova. U području socijalnog rada, nasilje među djecom treba promatrati ne samo kao zaseban fenomen intragrupnih odnosa, nego i kao vrlo važan simptom poremećaja u najužoj socijalnoj sredini djeteta. Na konferenciji se govorilo o nizu pojavnih oblika nasilje među djecom, i načinima na koji socijalni rad kao struka reagira na te pojave.

Nasilje na radnom mjestu
Nasilje na radnom mjestu možda je najmanje javno ispostavljeni oblik nasilja i o njemu se vrlo rijetko govori. Fenomenologija ovog problema je pomno razrađena u mnogim visoko razvijenim zemljama. Međutim, kako se dobar dio ovog procesa odvija u odnosima jači – slabiji, ovaj oblik nasilja još je uvijek relativno rijetko predmetom intenzivnijeg bavljenja. U svakodnevnoj praksi socijalnog rada je isto tako rijedak fenomen, i vrlo često je «prekriven» drugim vrstama problema. Klijenti socijalnih radnika često su žrtve ovih oblika nasilja, ali postoji tendencija da se takva vrsta problema «objasni» njihovim aktualnim socijalnim poteškoćama.

Institucionalno nasilje
U okviru ove teme bilo je govora o dva područja koja su međusobno vrlo različita. S jedne je strane nasilje između korisnika u institucijama socijalne skrbi i drugim oblicima javnih institucija tog tipa (u klasičnoj sociologiji bismo ih nazvali: totalnim institucijama). Ovi oblici nasilja su velik problem za svakog korisnika, i pojavljuju se u nizu oblika od vrlo otvorenih agresija, do vrlo perfidnih, gotovo nevidljivih, ali neobično teških oblika.
Drugo područje je nasilje koje pojedine institucije (društvene, državne, ali i gospodarski subjekti, pa i neke organizacije civilnog društva) mogu provoditi nad građanima u najrazličitijim oblicima odnosa u kojima se međusobno nađu.

Nasilje kao rizik u profesiji socijalnog rada
Socijalne radnice i socijalni radnici i sami su, razrješavajući vrlo različite socijalne probleme izloženi nasilju, od neprikladnih riječi, pa do ozbiljnih napada na tjelesni integritet i čak život, kako smo na žalost već imali prilike iskusiti. No, ovi oblici nasilja vjerojatno su u fenomenološkom smislu teški i ozbiljni, ali vjerojatno ne i najteže podnošljivi. Ova konferencija se bavila oblicima nasilja kojima smo izloženi, načinima kako se s njim suočavamo, posljedicama nasilja, kao i akcijama koje su nužne na ovom području.

Organizacijski odbor: Romana Galić, Meri Gatin, Marija Pletikosa, Višnja Prebeg, Katarina Radat, Ljiljana Vrbić, Mirjana Zvekić
Programski odbor: Marinka Bakula Anđelić, Željka Barić, Vlasta Grgec Petroci, Tatjana Katkić Stanić, Kristina Urbanc, Ines Vrban, Nino Žganec
Počasni odbor: Višnja Fortuna, Dragutin Keserica, Zdenka Ninić, Branka Sladović Franz, Zvonimir Šostar, Zdenko Žunić

ZAKLJUČCI:

  1. osnivanje Pravobraniteljstva za starije osobe i Pravobraniteljstva za osobe s posebnim potrebama kao dio populacije koji je zbog svoje ovisnosti o tuđoj pomoći više izložen nasilju
  2. naglasiti problem nedostupnosti invalidskih pomagala (previsoke cijene koštanja, onemogućavanje samostalnosti tih osoba…) radi smanjenja rizika od nasilja
  3. provesti sustavno istraživanje o nasilju nad starima i nemoćnima čime bi se senzibilizirala javnost
  4. uključivanje osoba smještenih u ustanovama za psihički bolesne odrasle osobe, da u skladu sa svojim sposobnostima, odlučuju o načinu zadovoljavanja svojih svakodnevnih potreba
  5. prevencija nasilja putem deinstitucionalizacije
  6. radi suzbijanja nasilja među djecom i prema djeci predlažemo donošenje Zakona o zaštiti od nasilja među djecom i mladima te jasno definirati oblike nasilja u odgojnim i obrazovnim ustanovama
  7. tražimo poštivanje zakona o zapošljavanju socijalnih radnika u odgojno-obrazovnim ustanovama koji će kao članovi stručnog tima raditi na prevenciji i suzbijanju nasilja među djecom i mladima
  8. osnivanje multidisciplinarnih timova koji obavezno uključuju socijalnog radnika u svim ustanovama koje se bave djecom i mladima
  9. provođenje potrebnih edukacija svih stručnih radnika nadležnih tijela koja sudjeluju u sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju nasilja, pojačati suradnju i izgraditi mrežu svih institucija koje se bave problematikom nasilja u društvu
  10. uz tretman žrtve potreban je sustavni psihosocijalni rad s počiniteljima nasilja
  11. sudjelovati u izradi Protokola u postupanju prema žrtvi, pružanje psihosocijalne podrške putem savjetovališta, specijaliziranih udruga te dostupnijom i jednostavnijom pravnom pomoći
  12. specijalizirani timovi za rad sa žrtvama i počiniteljima nasilja uz kontinuirane edukacije i supervizije
  13. zapošljavanje stručnih djelatnika uz primjenu normativa i standarda koji ovise o vrsti i kompleksnosti problematike kao i poštivanje standarda vezano uz demografske karakteristike određenog područja i drugih promjena u društvu
  14. obzirom na svakodnevnu izloženost stručnih djelatnika nasilju, istraživanje koje je provedeno na području Splitsko-dalmatinske županije potrebno provesti na području RH i senzibilizirati javnost kako bi se osigurali efikasniji mehanizmi zaštite stručnih radnika (dobiveni podaci govore da je 92% djelatnika bilo izloženo fizičkom i psihičkom nasilju od strane klijenata)
  15. provesti edukaciju svih zaposlenih iz ustanova socijalne skrbi kako bi se poboljšala komunikacija, razvili suradnički odnosi, čime bi se spriječila pojava mobinga na radnom mjestu
  16. sudjelovati u izradi i dati stručno mišljenje o Nacionalnoj strategiji za suzbijanje nasilja
  17. formiranje tima za krizne intervencije po potrebi
  18. pokrenuti raspravu o inicijativi za osiguranje statusa službene osobe i benificiranog radnog staža

0 966

IV. seminar socijalnih radnika održan je u Grand hotelu Park u Dubrovniku od 19. – 21. rujna 2006. godine.

Program su partnerski izveli Društvo za psihološku pomoć – Zagreb i Hrvatska udruga socijalnih radnika, a trajao je ukupno 17 sati. Programom seminara obuhvaćen je teorijski rad i stjecanje stručnih vještina.

Obiteljska medijacija je kratkotrajni proces koji počiva na procesu rješavanja problema pregovaranjem i olakšava komunikaciju između članova obitelji u kojoj im treća osoba pomaže u identificiranju potreba, briga i strahova te osmišljavanju izvedivih i prihvatljivih rješenja sukoba kako bi se postigao zajednički sporazum.

U svim područjima socijalnog rada, u različitim organizacijskim okruženjima i s različitim korisnicima, socijalni radnici i drugi stručnjaci pomažućih zanimanja se svakodnevno suočavaju sa sukobima koji se javljaju i kao uzroci i kao posljedice različitih socijalnih problema – na društvenoj, obiteljskoj i individualnoj razini.

Tijekom izobrazbe obrađeni su sljedeći sadržaji:

  • uvod u izobrazbu za obiteljsku medijaciju – očekivanja i predznanja;
  • razumijevanje sukoba i vještine rješavanja sukoba u svakodnevnom životu;
  • osobno iskustvo i strategije ponašanja u sukobima;
  • (ne)spremnost na rješavanje sukoba;
  • uvod u obiteljsku medijaciju;
  • upotreba medijacije;
  • uloga i osobine medijatora;
  • mapa sukoba;
  • proces i sadržaji obiteljske medijacije;
  • usvajanje vještine medijacije – prva, druga, treća i četvrta faza te
  • vježbanje obiteljske medijacije.

Završavanjem navedenog programa polaznici seminara stekli su kvalifikacije za provedbu obiteljske medijacije uz redovitu superviziju.

Sadržaj seminara zasigurno je područje zanimanja pomagačkih profesija, a samim time i naše, te se može zaključiti da je organizacija seminara te tematike dragocjeno iskustvo i prilika za širenje spoznaja o obiteljskoj medijaciji, čiji je krajnji cilj primjena stečenog znanja i vještina u svakodnevnom radu socijalnih radnika.

0 939

Seminar za socijalne radnike pod nazivom «Škola za roditelje» održan je u organizaciji Hrvatske udruge socijalnih radnika pod vodstvom Ilonke Filipović, dipl. soc. radnice, koja već niz godina vodi «Školu za roditelje» i «Klub uspješnih roditelja». Tijekom rada u Centru za socijalnu skrb posebnu pažnju je usmjerila na odnose u obitelji, odgoj i komunikaciju, te se u tom smjeru obrazovala i samoobrazovala. Svojim dragocjenim znanjima i iskustvom omogućila je polaznicima seminara da obogate svoje znanje i uspostave sistem edukacije roditelja u svom okruženju.

Seminar se održavao u dvije grupe. Prva se sastajala jednom tjedno tijekom 12 tjedana, a druga, budući da su njeni sudionici bili socijalni radnici koji žive izvan Zagreba, tijekom tri subote.

Edukativne radionice su obuhvatile sljedeće teme:

  • upoznavanje sa svrhom, ciljevima i pravilima edukacije;
  • nedjelotvorni i djelotvorni odgojni postupci;
  • odgoj u kontekstu RT i TI;
  • psihološke potrebe;
  • što znači biti bolji roditelj u kontekstu psiholoških potreba;
  • cjelokupno ponašanje;
  • važnost poznavanja komponenti psihološkog ponašanja u odgoju;
  • osnovni elementi kvalitetne komunikacije;
  • samopoštovanje, samopouzdanje i asertivno ponašanje;
  • motivacija;
  • kako pomoći djetetu u učenju;
  • TV i odgoj;
  • ljutnja, agresija, sukob i
  • pravila u obitelji.

Ciljevi:

  • Omogućiti socijalnim radnicima da u djelokrugu svoga rada usavrše rad s roditeljima kako bi djelotvornije pomogli u ostvarivanju roditeljske uloge i odgoja djece.
  • Pomoći socijalnim radnicima da ovladaju vještinama potrebnim za vođenje radionica «Škole za roditelje».
  • Motivirati socijalne radnike da nastave praksu «Škole za roditelje» u svojim radnim i životnim zajednicama.

Tematske radionice su sudionicima dale i osnovne smjernice o organiziranju grupe, motiviranju potencijalnih polaznika i njihovoj pripremiti za rad u grupi. Svaki sudionik je imao priliku prirediti određenu temu i prezentirati je kolegama, «razbiti tremu» i iskušati svoje ideje i kreativnost.